Azerbajdžan - nogomet na naftni pogon

PIŠE: I.W.

Početkom dvadesetog stoljeća, polovica svjetske nafte je dolazila iz Bakua i okolice. Uz sve Rotschilde i Nobele koji su tamo razvili svoj naftaški biznis, bilo je naravno i britanskih kompanija, pa možemo sa sigurnošću tvrditi da su njihovi zaposlenici donijeli i prvu loptu i prva pravila, dresove, kopačke, organizirali prve klubove i igrali prve utakmice. Prvo gradsko prvenstvo Bakua je odigrano 1912. godine, a prvi prvaci su naravno bili "British Team".

Najjači azerbajdžanski klub koji je nastupao u sovjetskoj ligi je bio Neftci iz Bakua. Kod njih uopće nema nikakve sumnje da su povezani s naftom: ime kluba znači "Naftaš", nadimak im je "Naftaši", a na klupskom grbu ponosno stoji toranj naftne bušilice. Neftci je odigrao čak 27 sezona u prvoj sovjetskoj ligi, ali najveći uspjeh mu je bilo jedno treće mjesto 1966. godine.

Stoga ne čudi da je globalno najpoznatiji čovjek azerskog nogometa – sudac. Tofik Bahramov je bio pomoćni sudac koji je priznao Englezima gol kojim su u produžecima finala Svjetskog prvenstva 1966. poveli protiv SR Njemačke s 3:2. Onaj gol, za kojeg nitko nije siguran da li je lopta prošla gol-crtu. Bahramov je svoju odluku uvijek branio tvrdeći da se lopta odbila od mreže, pa stoga nije ni bitno da li je prešla liniju. Tek je kompjuterska grafika tridesetak godina kasnije zaključila da lopta ipak nije prošla crtu i da gol nije trebao biti priznat. Tofikovu svjetsku slavu to nije potamnilo, štoviše, 1993. godine je tada najveći stadion u zemlji preimenovan u Stadion Tofika Bahramova. Prvi stadion koji je dobio ime po sucu. Ima i toga.

Nakon raspada Sovjetskog Saveza, Azerbajdžan je prvu utakmicu odigrao 1992. godine i u gostima izgubio od Gruzije rezultatom 3:6. Počeci su bili skromni jer su u kvalifikacijama su bili sretni s osvajanjem ponekog boda, pa su redovito završavali na zadnjem mjestu u skupini. Ni klubovi nisu stajali ništa bolje i Azerbajdžan je bio pri dnu ljestvice Uefinih klupskih koeficijenata.

Onda se u priču o nogometu opet umiješala nafta. 2006. godine je otvoren naftovod Baku – Tbilisi – Ceyhan (Ceyhan je turska luka na Sredozemnom moru) i ponudio azerbajdžansku naftu svijetu. Cijene su bile visoke, zarada je bila dobra i u zemlju je naglo ušlo mnoštvo novca. Baku je dobio niz nebodera kojih se ne bi sramio ni Manhattan, Formula 1 je došla u zemlju, organizirane su raskošne Europske igre 2015. godine, a puno se napravilo i što se tiče nogometne infrastrukture jer je izgrađen potpuno novi Olimpijski stadion kapaciteta 68.000 mjesta. Na njemu će se ove godine odigrati finale Europske lige, kao i četiri utakmice "putujućeg" prvenstva Europe sljedeće godine. Baku misli ozbiljno jer se, doduše neuspješno, kandidirao i za organizaciju Ljetnih OI 2020. godine.

Kada gledamo članice UEFA-e, Azerbajdžan ima treće najveće zalihe nafte, iza Rusije i Kazahstana, stoga ne čudi da je novac ušao i u nogomet, pa su počeli dovoditi strane igrače i trenere. Klubovi su u odmjeravanjima snaga širom kontinenta prestali biti vreća za napucavanje. Neftci je 2013. godine plasmanom u skupine EL postao prvi klub iz zemlje koji je došao do te faze natjecanja. Gabala je 2016. i 2017. igrala u skupinama Europske lige. Trenutna perjanica azerbajdžanskog klupskog nogometa je Qarabag, a koji je u zadnjih pet sezona svaki put došao do natjecanja u skupinama, a preklani je bio prvi klub iz zemlje koji je došao da skupine Lige prvaka. Napredak je očigledan.

Na klupi reprezentacije su sjedili na primjer Brazilac Carlos Alberto i šest dugih godina Nijemac Bertie Vogts. Reprezentacija logično napreduje nešto sporije, ali ipak napreduje, pa su posljednja mjesta u kvalifikacijskim skupinama prepuštena drugima. Pod vodstvom Roberta Prosinečkog su doživjeli solidan uspjeh: 90. mjesto na Fifinoj ljestvici na kraju 2016. godine (najviši plasman do tada), a u kvalifikacijama za SP u Rusiji je osvojeno deset bodova, čime je postavljen novi rekord. U dvije i pol godine na njihovoj klupi, Veliki Žuti je u 23 utakmice ostvario po šest pobjeda i šest remija. Ostavio je u najmanju ruku povoljan dojam jer ga je na klupi naslijedio drugi hrvatski stručnjak, Nikola Jurčević, a koji će baš protiv Hrvatske imati svoj debi na klupi.

Možemo očekivati protivnika koji polagano uči sa svakom novom utakmicom, a može biti vrlo neugodan na domaćem terenu. Neće se baš brzo kvalificirati na neki veliki turnir, ali što se klubova tiče, tamo nema zime. Dok je nafte.