Što je uzrok velikih nogometnih preokreta posljednjih sezona?

Prije nego je na dramatičan način ispao od Tottenhama u polufinalu, Ajax je ove sezone dvaput „okrenuo“ negativan (1:1 protiv Juventusa možemo uzeti takvim) rezultat iz prve utakmice u Amsterdamu i prošao dalje. I to ne protiv bilo koga, nego protiv Reala i Juventusa. Taj isti Juventus je rundu ranije anulirao 2:0 poraz od Atletica, čemu još veću težinu daje činjenica da je družini iz Madrida ponekad teško i pogledati prema golu, a ne zabiti tri gola i pritom svoju mrežu sačuvati netaknutom. PSG je, realno, osjetno bolja momčad od Manchester Uniteda i bio je veliki favorit za prolazak u ovom dvoboju osmine finala, a nakon 2:0 pobjede na Old Traffordu to je izgledalo kao završena priča. Ipak, u četvrtfinale se plasirao United. Naposljetku, imali smo i onu sjajnu uzvratnu utakmicu između Manchester Cityja i Tottenhama, gdje su praktički obje momčadi nekoliko puta ispale, prije nego su gosti iz Londona na kraju ipak postigli pogodak koji ih je odveo u, pokazat će se, nezaboravno polufinale s Ajaxom.

Sve ovo ponudila nam je samo ovogodišnja Liga prvaka. Ako odemo samo malo dalje u povijest, pa se prisjetimo lanjskog preokreta Rome protiv Barcelone i dvoboja u Madridu, gdje je malo nedostajalo da Juventus izbaci Reala nakon 3:0 slavlja španjolskog kluba u Torinu, možemo zaključiti kako noći u Liverpoolu i Amsterdamu nisu čuda neviđena, nego zapravo samo nastavak sad već poduže serije velikih povrataka i preokreta. Uostalom, pitanje je ima li uopće smisla nešto nazvati čudom i senzacijom, nakon što smo 2017. godine svjedočili 6:1 pobjedi Barcelone protiv PSG-a nakon što su Parižani prvi susret na svom stadionu dobili 4:0. Kao što vidimo, ako se samo zadržimo na posljednjih nekoliko sezona u najprestižnijem svjetskom nogometnom natjecanju, možemo složiti popriličnu kolekciju velikih povrataka i preokreta. Kad bi u obzir uzeli druga natjecanja i druge sportove, priča poput ovih mogli bi naći praktično na dnevnoj bazi, no nećemo sad ići previše u širinu. U ovom tekstu pokušat ćemo se pozabaviti fenomenom preokreta i povratka iz naoko izgubljenih situacija kojima u posljednje vrijeme svjedočimo u Ligi prvaka.

Embed from Getty Images

Ne tako davno, osnovni zadatak svake momčadi prije prve utakmice eliminacijske faze bio je zabiti/ne primiti pogodak. Domaćin bi bio zadovoljan i s 0:0, dok gost ne bi imao ništa protiv minimalnog poraza s postignutim pogotkom, jer bi mu taj pogodak omogućavao da u uzvratu i s 1:0 prođe dalje. Ukratko, puno se više pažnje pridavalo obrani i taktičkom nadmudrivanju s posebnim naglaskom na taj famozni gol u gostima (ovo pravilo bi nogometni moćnici definitivno morali preispitati). Danas, kad pogledamo sve ove preokrete, ispada da uopće više nije toliko važan rezultat prve utakmice, nego način na koji će se otvoriti druga. Ako momčad koja ima negativan rezultat iz prve utakmice, prva zabije u uzvratu i preuzme momentum počinje jedan potpuno drugi dvoboj u kojem rezultat prve utakmice i realni odnos snaga momčadi praktički „padaju u vodu“. Scenarij iz Amsterdama pokazuje da čak ni loš ulazak u uzvrat ne mora biti nenadoknadiv, dovoljan je samo jedan gol koji u potpunosti mijenja psihu obje momčadi i briše sve ono dotad viđeno u dvoboju.

Da je PSG nakon 2:0 slavlja u Manchesteru poveo odmah na početku uzvrata u Parizu, vrlo vjerojatno bi „razmontirao“ goste i prošetao u četvrtfinale. Međutim, dogodilo se upravo suprotno, United je ranim pogotkom unio nervozu u domaće redove i odveo utakmicu u neizvjesnost i situaciju gdje ih samo jedan pogodak dijeli od prolaska. Taj pogodak je na kraju i došao, ali i da nije, ostala bi činjenica da je PSG strahovao za prolaz protiv objektivno lošije momčadi nakon odličnog rezultata iz prve utakmice. Slična situacija bila je i jučer u Amsterdamu. Nakon tri četvrtine dvoboja Ajax je imao velikih 3:0 i bio je nadomak finala. Još jedan gol na početku drugog poluvremena vjerojatno bi dotukao goste i nije isključeno da bi puknula i „petarda“, no gol za 2:1 dignuo je Tottenham i odjednom prednost Ajaxa uopće više nije izgledala nedostižnom. A kad su gosti vrlo brzo izjednačili na 2:2, proradila je psiha i Ajax je pao, iako su u tim trenucima domaćini još uvijek bili ti koji su imali rezultat koji ih vodi u finale.

Embed from Getty Images

Što tek reći za Barcelonu? Da je španjolski prvak slavio s minimalnih 1:0 u prvoj utakmici, sve bi se složili da je veliki favorit za prolazak, jer u uzvratu će „sigurno zabiti barem jednom, a to onda stavlja Liverpool u vrlo tešku situaciju“. Ako je i 1:0 velika prednost, 3:0 bi za Barcelonu trebalo biti riješena stvar, ali pokazalo se, eto, da nije. I to već drugu godinu zaredom, jer i onih lanjskih 4:1 protiv Rome nije puno lošije od 3:0. I tu se opet vraćamo na priču o momentumu. Rani gol Barce u uzvratu na Anfieldu ubio bi dvoboj, no pogodak je pao na drugoj strani i stvari su se zakomplicirale. Istina, i dalje se puno toga trebalo poklopiti da Liverpool izvede preokret, ali osnovni preduvjet je napravljen. Nada kod domaćih je probuđena, tribine su se uključile, u igrače Barcelone uvukli su se strah i nervoza, i onda se teško vratiti u utakmicu, koliko god kvalitetni bili i koliko god veliku prednost imali iz prve utakmice.

Možemo zaključiti kako je nogomet (odnosi se to na sve sportove, posebno one momčadske), osim čiste kvalitete, velikim dijelom i stvar psihe. Nije to neki veliki zaključak i nešto što nismo znali i prije, no čini se da u posljednje vrijeme nekako češće dolazi do izražaja. Naravno da nikad nije dobro pasti u zaostatak i doći u naizgled bezizlaznu situaciju, ali može se i iz toga izvući pozitivna stvar. U takvim situacijama igrači su praktički već „ispali“ i to im donese svojevrsno olakšanje, ali i inat. Tad se više nema što izgubiti, spusti se gard, igra se izvan uobičajenih taktičkih okvira, i tu onda počinje jedna potpuno drugačija utakmice. Takav pristup, naravno, može rezultirati i potpunim debaklom, ali može kreirati i veliki preokret. Interesantno je, recimo, kako je Juventus svoje dvije možda i najdojmljivije europske predstave u posljednje dvije sezone odigrao kad je bio praktički prežaljen. Inače često taktički ukalupljen i kontrolirani pristup torinske momčadi doživio je veliku transformaciju u pobjedama protiv Reala u Madridu (3:1) i ovoj nedavnoj protiv Atletica (2:0), jer to su bile utakmice u kojima se više nije moglo čekati i u kojima se moralo juriti. S druge strane, Juventus je iz Amsterdama donio naoko lijepih 1:1, još je i poveo u uzvratu, no nakon izjednačenja Ajax je preuzeo momentum i prošao u polufinale. U kojem je, opet na krilima momentuma, Tottenham napravio veliki preokret i izborio finale.

Embed from Getty Images

Sve nam ovo govori kolika je uloga psihe u nogometu, i kako dva ista protivnika na terenu mogu potpuno drugačije izgledati u pojedinim trenucima. Na vrhunskoj razini nogometa razlike su male, tu praktički svatko svakog može pola sata „mljeti“, a onda se pola sata ne sastati s loptom i biti u potpuno podređenoj situaciji. Zbog tog treba napustiti neke uvriježene nogometne postulate i biti vrlo oprezan s prognozama nakon odigranih prvih utakmica, jer svjedoci smo kako se odnos snaga na terenu vrlo brzo može promijeniti. I trebali bi biti puno oprezniji kad koristimo pojmove poput čuda i senzacije, no to je već šira društvena tema koja se ne tiče samo sporta i nogometa…