Gatara je bila u pravu: Dijete umjetnika postalo je umjetnik s loptom

Robin van Persie na svijet je stigao 6. kolovoza 1983. godine u Rotterdamu u jednoj umjetničkoj obitelji. Majka Jose Ras van Persie bila je slikarica i učiteljica za djecu s posebnim potrebama, dok je otac Bob van Persie bio kipar. Roditelji su se još u ranom djetinjstvu razveli, a vrijeme odrastanja uglavnom je provodio s ocem.

Još je tada bio poznat kao vrlo nemirno dijete kojem je išlo jako loše u školi. Iako ocjene nisu bile dobre, a ukori su stizali redovito, oca to nije previše brinulo jer je njegovu sudbinu "znao" i prije njegova rođenja. Naime, prema jednoj priči, gatara mu je prorekla da će imati dvije kćeri i sina, a da će upravo sin biti velika nogometna zvijezda.

"Rekla mi je da ga škola neće zanimati, ali kada je u pitanju sport, da će biti kralj i Ferrari na terenu i da će igrati za Nizozemsku", kazao je jednom prilikom njegov otac.

S obzirom na to da mu škola nije bila primaran interes i često je stvarao probleme, Van Persieju se cijeli svijet vrtio oko nogometa, a već je od pete godine bio u mladim uzrastima Excelsiora. Kada je napunio 13 godina preselio je u redove Feyenoorda. Nije dugo trebalo da pokaže svoj talent i sa 17, u trenutku kada je momčad potresala kriza s ozljedama, debitira za prvu momčad.

Iste je sezone krenuo u početnoj postavi u finalu Kupa Uefe gdje je Feyenoord osvojio svoju posljednju europsku titulu pobjedom protiv Borussije Dortmund od 3:2. Međutim, nagli prelazak u zvijezde loše je djelovao na mladog igrača koji je sve češće dolazio u sukob, kako s trenerom, tako i sa starijim suigračima.

Drzak i svojeglav ili samo samouvjeren?

31. ožujka, u utakmici protiv RKC-a, odgurnuo je tadašnjeg suigrača Pierrea van Hooijdonka u želji da izvede slobodan udarac. Bio je to sjajan udarac koji je natjerao protivničkog vratara na reakciju, ali Van Hooijdonk je bio bijesan, kao i trener Bert van Marwijk. Počeo je razvijati drzak stav i sve češće iritirati suigrače, posebno Van Hooijdonka i Paula Bosvelta koji su "određivali pravila".

Upravo je spomenuti dvojac povukao trenera na stranu i zahtijevao da se prema njemu odnosi striktnije. Željeli su ga na klupi, a to se i dogodilo. U utakmici kvalifikacija za Ligu prvaka protiv Fenerbahčea, Van Persie je poslan na zagrijavanje, no nakon nekog vremena, trener ga je odlučio vratiti na klupu. Ljutit zbog takve odluke treneru nije pružio niti ruku, a to je samo bio početak "rata" koji je trajao sljedeće dvije godine. Ubrzo je poslan u drugu momčad, a jedan događaj prelomio je sve.

Bila je to utakmica mladih ekipa Ajaxa i Feyenoorda koja se igrala na Ajaxovom Toekomstu 15. travnja 2004. godine. Utakmici je prisustvovao i veliki broj navijača Ajaxa, koji su veći dio utakmice upućivali uvrede prema 20-godišnjem Van Persieju. Na stadionu je bilo oko četiri tisuće ljudi, domaća je momčad slavila s 3:1, ali dvoboj je završen uz veliki eksces.

Jedini pogodak za Feyenoord postigao je upravo Van Persie koji je pogodak proslavio provokativnim "poljupcem", situacija je potpuno izmakla kontroli. Ajaxovi navijači utrčali su u teren, u želji da se s njim obračunaju. Tadašnji trener Ajaxa Marco van Basten spasio je mladog igrača težih posljedica. Zbog sigurnosti igrači Feyenoorda morali su ostati zaključani u svlačionici dva sata poslije utakmice, a cijela je ekipa do Rotterdama putovala pod policijskom pratnjom.

"Morali smo bježati, igrači su plakali u svlačionici. Nastao je veliki kaos, suigrači od 18, 19 godina bili su premlaćeni, uključujući i mene. Ajaxovi igrači i Marco van Basten uskočili su i spasili nas. Bilo je užasno, najgora stvar koju sam doživio", kazao je Van Persie koji je nakon toga potražio i pomoć psihologa, a krajem iste sezone napustio je Nizozemsku i potpisao za Arsenal.

Potpisom za Topnike ostvario san

Za Topnike je potpisao u transferu vrijednom 2,75 milijuna funti, tek nešto više od polovice onoga koliko je Feyenoord tražio od kluba koji je bio u potrazi za pravom zamjenom za veterana i legendu Dennisa Bergkampa. Bilo je to ostvarenje sna za Van Persieja koji je od malena navijač Arsenala, za što je najveći "krivac" upravo njegov otac.

"Kada idemo gledati Arsenal i uđemo s njim na stadion, to postane elektrizirajuće. Kao majku to me ispunjava ponosom, zaista je sjajno. Kada je Robinov djed, moj otac, bio na Emiratesu za 91. rođendan, slikali smo se unutar stadiona gdje sam čula ljude kako govore "Volimo Robina". Kao majka nisam mogla poželjeti ljepšu stvar", istaknula je njegova majka jednom prilikom.

Već po dolasku, u prvoj sezoni, osvojio je i svoj prvi trofej kada je ušao kao zamjena u finalu Community Shielda protiv Manchester Uniteda (3:1). U istoj je sezoni Arsenal osvojio i FA kup, a Van Persie je bio jedan od igrača koji je pogodio iz penala u raspucavanju protiv istog protivnika. Kako se kasnije pokazalo, bili su to njegovi jedini trofeji koje je osvojio s londonskim klubom.

Nikada nije postojala sumnja u njegov nogometni talent, imao je nekoliko sjajnih poteza u svojim prvim sezonama. Međutim, dugo to nije uspijevao konstantno pokazivati. Sve do sezone 2008./09. kada je postigao 21 pogodak u svim natjecanjima. Tada je krenuo njegov uspon i pravo dokazivanje. 2010./11. postigao je 22 gola u 33 nastupa, a da može još bolje u dresu Topnika, pokazao je sljedeće sezone kada je dosegnuo nove visine.

Broj 20 za 20. titulu

Postigao je ukupno 37 golova, a kao kapetan momčadi osvojio je Zlatnu kopačku i nagradu za najboljeg igrača Premiershipa u sezoni. Konačno je dokazao sve što može, ali nedostajalo je klupskih uspjeha. Želja za naslovom prvaka bila je prevelika, a na ljeto 2012. godine, napravljen je prvi korak prema tome - potpisom za Manchester United. Na inzistiranje pomoćnog trenera Renea Meulensteena uzeo je broj 20 jer ga je uvjerio da će upravo on donijeti klubu 20. naslov prvaka Engleske.

"Razlog zbog kojeg sam uzeo ovaj broj je zato što svi ovdje želimo biti prvaci ove godine što bi značilo da Manchester United uzima 20. titulu. To je glavni razlog zašto sam uzeo taj broj", rekao je Van Persie po potpisu ugovora.

Zanimljivo je to što ga je Manchester United imao priliku potpisati još daleke 2001. godine kada je sir Alex Ferguson poslao glavnog skauta Jima Ryana da ga pogleda. Međutim, iako su vidjeli njegov fantastičan talent, smatrali su kako je malo nezreo za 16-godišnjaka. Dapače, u utakmici u kojoj ga je Ryan došao pogledati zaradio je i crveni karton. U kasnijim razgovorima s medijima Ferguson je kazao kako je zažalio što ga nije kupio.

Ipak, u pravom je trenutku znao koji će mu igrač donijeti naslov prvaka. S obzirom na sezonu prije, kada je Manchester City na gol-razliku postao prvak, mogli bismo reći da je Ferguson želio više golova i da se takav scenarij više ne ponovi. Prvim udarcem na gol u novom dresu, u utakmici protiv Fulhama, postigao je i prvi gol.

Nizozemac je briljirao, postigao je 16 golova u 26 utakmica, u vrijeme kada su se Crveni vragovi počeli odvajati od prvih pratitelja na ljestvici. Od veljače i utakmice protiv Evertona uslijedilo je deset utakmica bez pogotka. Međutim, kada je najviše trebalo, Van Persie je isporučio rundu pogodaka. Posebno je pamtljiv hat-trick u pobjedi protiv Aston Ville 3:2 čime je potvrdio 20. titulu Uniteda, četiri kola prije kraja prvenstva.

Potrebno je istaknuti pogodak za vodstvo od 2:0 kada je sjajno poentirao iz voleja. Sezonu je zaključio svojom prvom titulom u Premiershipu te s 26 postignutih golova u 36 nastupa. Početkom sljedeće sezone osvojio je i Community Shield, no u preostale dvije sezone trofeja nije bilo.

Odlazak iz Uniteda nije bio kraj karijere

Momčad je napustio u ljeto 2015. godine kada je potpisao za turski Fenerbahče. U svim natjecanjima postigao je ukupno 36 golova za klub u kojem je boravio sve do početka 2018. Tada je raskinuo ugovor i odlučio se vratiti u "svoj" Feyenoord, momčad koja je sezonu ranije osvojila naslov prvaka Nizozemske.

Međutim, početkom 2018. godine, u vrijeme kada je Van Persie stigao u klub, bilo je jasno kako je obrana naslova jako daleko. Odlaskom važnijih igrača i umirovljenjem Dirka Kuyta izgubljeno je dosta toga. Njegov nekadašnji suigrač iz reprezentacije Giovanni van Bronckhorst postao mu je trener, a ostao je i sve do njegove posljednje utakmice.

Već mjesec dana po dolasku u klub postigao je svoj 300. pogodak karijere u pobjedi protiv Willema II (3:0), što je momčad odvelo u finale Kupa. Istim je rezultatom u finalu poražen i AZ Alkmaar, a jedan od strijelaca ponovno je bio povratnik u ekipu. U listopadu prošle godine objavio je kako će mu ovo biti posljednja natjecateljska sezona. Početkom ove godine pokazao je da još nije "za baciti". Postigao je dva pogotka u pobjedi protiv Ajaxa (6:2), da bi svoj prvi hat-trick u Eredivisie postigao prije nepuna dva mjeseca u slavlju 4:0 protiv Emmena.

Nedjelja, 12. svibnja ostat će upamćena kao posljednja u njegovoj karijeri. Neće je pamtiti po dobrom rezultatu, Feyenoord je izgubio od Den Haaga s 2:0, ali pamtit će je po sjajnom ispraćaju s tribina. Van Bronckhorst je posljednju zamjenu sačuvao upravo za taj trenutak, a iako je do kraja prvenstva ostalo još jedno kolo, Van Persie je i službeno objesio kopačke od klin.

Met dochterlief genoten van mooi afscheid in de #kuip @The_real_Gio @Persie_Official oh ja er werd ook nog gevoetbald #FEYADO pic.twitter.com/cDzTaqFCYe— Jeroen Bouwman (@JAJ_Bouwman) 12. svibnja 2019.

Klupska karijera ne bi bila potpuna da nije bilo reprezentacije. Za Nizozemsku je debitirao još 2005. godine u kvalifikacijskim utakmicama protiv Rumunjske i Finske, a upravo je u pobjedi protiv Finaca od 4:0 postigao i svoj prvi pogodak. Odigrao je ukupno 102 utakmice, a do kraja reprezentativne karijere postigao je još 49 golova što ga i danas drži na prvom mjestu ljestvice strijelaca nizozemske reprezentacije ispred Klaas-Jana Huntelaara i Patricka Kluiverta.

Nastupio je na šest velikih natjecanja, a posebno su pamtljivi nastupi na Svjetskim prvenstvima u JAR-u 2010. godine i u Brazilu četiri godine kasnije. Nizozemska je u Južnoafričkoj Republici ostala na korak od osvajanja naslova, a u Brazilu je osvojila brončanu medalju. Jedan od golova koji je obilježio natjecanje svakako je Van Persijev pogodak glavom u visokoj pobjedi protiv Španjolske.