Presjek Dinamove sezone: Bjelica je podignuo letvicu visoko, iskorak u Europi obilježio sezonu

Ne treba se razbacivati tezama kako je ovo bila najbolja sezona u povijesti Dinama, ali da je bila najbolja od hrvatske samostalnosti, to svakako. Naslov prvaka osvojen je nadmoćno, u Europi je napravljen iskorak impresivnim nastupima, a nije nimalo nevažno napomenuti i da Dinamo napokon nije odradio drugi dio sezone tek da ga odradi uz mučenje i negledljivu igru.

Rijetki su bili treneri koji su uspjeli na proljeće od Modrih izvući dobre nastupe, pa čak i kada nije rano osigurao naslov, nekako se provlačio i odrađivao utakmice u kojima je smislena akcija koja je dovela do prilike bila prava rijetkost. Bjelica je to u dobroj mjeri promijenio. Posjeduje najkvalitetniju momčad u Hrvatskoj, ali uspio je zadržati motiv kod igrača koji su igrali najbolji nogomet u ligi te bili nadmoćni protivnicima.

Kada su na početku ljeta počeli kapati igrači, bilo je dosta upitnika. Nekako je jedino stoperski par Kevin Theophile-Catherine - Emir Dilaver bio zicer za automatsko pojačanje dok su ostali nekako bili pod upitnikom. Lovro Majer stigao je iz Lokomotive kao projekt za budućnost i znalo se da će mu trebati vremena, Bruno Petković u Italiji se nije iskazao kao realizator, Mislav Oršić došao je izvan radara iz Južne Koreje, Luka Menalo stigao je s pedigreom izuzetno talentiranog igrača, ali ovo je neki drugi svijet u odnosu na Premijer ligu, o Damianu Kadzioru znalo se najviše po velikom rastu posljednje dvije sezone, Marin Leovac u PAOK-u neko vrijeme nije igrao pa bio na posudbi u Rijeci, Sadegh Moharrami apsolutna nepoznanica...

Svi oni došli su tiho, nije bilo nikakvih pompoznih predstavljanja, najava, Bjelica je jednostavno dobio one koje je tražio i zavrnuo rukave te krenuo stvarati. Ono što se znalo i što je bilo najsigurnije, bila je činjenica da Dinamo ima sjajnog trenera. Bjelica je to dokazao i prije nego što je došao u Maksimir, a ovdje je dobio luksuz koji mnogi prije njega nisu imali - mogao je u miru raditi.

Na Dinamovoj klupi smjenjivali su se svakakvi treneri, od onih koji se nikada ne bi smjeli niti dovesti u kontekst ovog kluba, ali i kvalitetni stručnjaci koji iz raznih razloga nisu bili u mogućnosti odrađivati svoj posao maksimalno i autonomno. U takvim uvjetima teško je raditi i rijetki su odlučili sami otići, a oni koji su ostajali, tko im može zamjeriti? Treniraju najveći klub u državi i bore se za trofeje, lijepo je vidjeti u životopisu da si vodio Dinamo i nešto osvojio, a svima njima uredno i bez kašnjenja sjeda fina plaćica kakvu bi rijetko gdje dobili. Bilo je dovoljno pobjeđivati, što uglavnom nije bio problem, te osim toga poslušati koji put sugestiju koja dođe s kata. I nema nikih problema.

I mnogi navijači su se olako zadovoljavali s tim. Hej, pa uzeli su dvostruku krunu ili naslov ili Kup, u Europi su dohvatili neku grupicu ili ih je ždrijeb zaustavio, ali i tu je kod dobrog dijela vladala ona "nema nikih problema". Bjelica je zato otvorio oči svima. Pokazao je što se može napraviti kada se i trenera pita oko pojačanja i kada se trenera doslovno ostavi na miru da odrađuje ono za što je plaćen. Nitko me ne može razuvjeriti da je tih famoznih proljeća trebalo biti još. Imao je Dinamo dobre momčadi, ali uvijek je tu bilo nešto, neka psihoza, performanse, uvijek se događalo nešto što je odvlačilo pozornost, "pojačanja" koja to nisu bila....

Ove sezone toga nije bilo i odmah je sve bilo drugačije. Moglo se nekako namirisati da je Dinamo spreman za nešto veliko. Hapoel je bio najteži ždrijeb pa je rutinski riješen, Astana je bila vrlo neugodna, ali i ona je apsolvirana, zapelo se na "Mladim dečkima", ali nema veze, sve ono napravljeno u Europskoj ligi nije bilo za baciti. Iako intrigira pomisao kako bi taj Dinamo koji je bio na vrhuncu forme izgledao u onoj skupini s Unitedom, Juventusom i Valencijom. No sasvim lijepa utjeha bilo je razmontiravanje Fenerbahčea, Anderlechta i Trnave, a zatim i lekcija Viktoriji. Pa i protiv jedne Benfice Dinamo je bio ravnopravan, jako dobar i nije bio daleko od čuda. Ti susreti su pokazatelj da ovaj Dinamo ne bi bio predodređen na ružne i bezvoljne poraze u skupini Lige prvaka.

Europa je bila apsolutni plus, jednako kao i prvenstvo. Niti jedna lošija utakmica u prvenstvu ne može zamaskirati činjenicu da su Modri doslovno razvalili konkurenciju u Hrvatskoj i borbu za naslov prvaka riješili vrlo brzo. U Kupu je zapeo u finalu, ali i ta utakmica mogla je drugačije završiti, no Rijeka je svakako trofej uzela zasluženo.

Igrač sezone

Dani Olmo. Kandidata je bilo puno, ali Španjolac je oduševljavao fantastičnim potezima i iz utakmice u utakmice pokazivao vrhunsku klasu. Nije nimalo čudno što se spominju ovakve brojke oko njega, svote koje idu čak 40 milijuna eura, na današnjem tržištu za kvalitetnog mladog igrača koji ima ogromne šanse da ispuni to što se od njega očekuje, to je realna cijena. Olmo je pokazao u Europi da je spreman za ozbiljan nogomet, a u HNL-u je oduševljavao potezima koji potvrđuju klasu.

Sjećam se kao danas kada je tek došao iz Barcelone u Dinamo i predstavljen kao potpis desetljeća. Dinamo je "oteo" velikoj Barci igrača koji je trebao predstavljati njenu budućnost. Priznajem bilo je skepse kako će se snaći, koliko će se zadržati, hoće li brzo postati nesretan jer odmah ne igra, je li uistinu tako dobar i zašto bi iz jedne Barcelone dolazio u Dinamo. Druga momčad Dinama gostovala je netom nakon Olmovog potpisa u Sisku kod Segeste i bila je to prilika vidjeti ga uživo. Tijekom cijelog susreta s njim se radilo individualno, a priliku je dobio u zadnjih deset minuta kada se vidjelo da ima potez, odigrava iz prve, brz je, ali bio je i vrlo slabašan.

Današnji Olmo je neusporediv s tim dječakom, sazrio je i postao igračina. Čast je bila gledati takvog igrača u HT Prvoj ligi i teško je za povjerovati da će i ostati. Interes je ogroman, ponude će biti rekordne za Dinamove pojmove, a kako je Osijekov predsjednik Ivan Meštrović u nedjelju rekao, ako igrač želi otići, nemaš ga pravo zaustaviti ako odlazi na puno veći ugovor i u puno veći klub. Olmpo je pristojan dečko i neće raditi probleme u javnosti ili svlačionici, ali kada se pojavi velikan s 25-40 milijuna eura odštete i plaćom za Olma koju mu Dinamo ne može dati, što će se dogoditi? Lako je nama govoriti da nema prodaje i da treba sve zadržati na okupu. Kao prodat će se idućeg ljeta. Lako je to reći kada niste unutra, kada ste sa strane kao novinar ili navijač. No stavimo se i cipele igrača ili kluba. Drugačije je, zar ne?

Sljedeća sezona

Bjelica je postavio visoko letvicu i trebat će se održati na toj visokoj razini. Dosta toga ovisit će o prijelaznom roku. Odlazaka bitnih karika sigurno će biti, a onda će biti pitanje hoće li ih Dinamo moći adekvatno nadomjestiti. Osmina finala Europske lige i eventualna prodaja Olma za veliki novac podižu ugled Dinama kod igrača i sigurno će biti puno onih koji će htjeti doći. Ako gledamo hrvatski tržište Dinamo, Rijeka, Osijek, Hajduk teško će međusobno trgovati s nekim igračima koji bi instantno predstavljali pojačanja.

Što se tiče ostalih HNL igrača, intrigira Luka Ivanušec koji drži Lokomotivinu vezu i odskače u toj momčadi, ostali teško da bi se mogli smatrati pojačanjima. Vidjelo se na primjeru Atiemwena i Andrića koji su samo proširili kadar, ali još nisu potvrdili da su pojačanja. Već je osigurano jedno novo ime u Ivi Pintu kod kojeg ćemo ipak biti malo oprezni jer treba vidjeti u kakvom je stanju s obzirom da ove sezone u Norwichu nije igrao. Na vrata prve momčadi kucaju i neki klinci, prvenstveno Antonio Marin koji zaslužuje i više minuta i sigurno će ih i dobiti.

Od Bjelice će se tražiti u najmanju ruku održavanje ove razine, a on si je stavio vrlo visok cilj. Želi uvesti Dinamo u Ligu prvaka i ostati u Europi i sljedeće godine kroz skupinu elitnog natjecanja. U pretkolima će Modri biti nositelji, ali protivnici neće biti bezazleni. A tek i ako dohvate grupnu fazu, trebat će im puno sreće u ždrijebu i fantastični nastupi da bi ušli u priču i borbu za prva tri mjesta. Lijepo je imati visoke ciljeve koji te tjeraju da budeš još bolji, a Bjelici želimo da ih ostvari.