Oreščanin je preporodio Hajduk, vrlo dobro proljeće moglo bi donijeti dobru sljedeću sezonu

Dugačka je sezona iza Hajduka koji je prošao kroz dosta promjena u posljednjih deset mjeseci. Krenuo je Željko Kopić, rano se ispalo iz Europe, a niti u prvenstvu Bili nisu pretjerano briljirali. Niti njegova zamjena Zoran Vulić nije donio pomak.

Ispod svih očekivanja djelovala je momčad, bez prave igre i motiva. Atmosfera je bila iznimno loša i trebala je korjenita promjena. Tek je u sedmom kolu upisao prvu pobjedu kada je pao slabašni Rudeš. Nakon remija protiv Slaven Belupa (2:2), stigao je kraj kratkotrajnom Vulićevom mandatu, a na njegovo je mjesto sjeo Siniša Oreščanin.

Prijelaznog razdoblja između Kopića i Oreščanina definitivno nije smjelo biti jer bi i Hajduk zasigurno imao pokoju pobjedu više, a samim time bio bi i više plasiran. Vulić je solidan prvoligaški trener, ali njegove metode više nemaju učinka u današnjem nogometu. Dolazak Oreščanina krajem studenog prošle godine pokazao se kao pun pogodak, a ekipa se polako, ali sigurno počela buditi.

U Hajduk je stigao oko dvije godine ranije kada ga je iz Saudijske Arabije povukao voditelj Akademije Hajduka Krešimir Gojun s kojim je ranije surađivao u Dinamu. Počeo je raditi kao trener kadeta, a vrlo brzo došao je i na klupu druge momčadi koja igra u Drugoj HNL.

Njegov dolazak važan je iz više razloga. Jedan od njih svakako je poznavanje mogućnosti mladih igrača i njihova implementacija u prvu momčad. Proces prilagodbe na jedan rang više, onima koji tek ulaze u profesionalni nogomet, donekle je olakšan jer znaju što će trener od njih očekivati.

Nadalje, Oreščanin gaji moderan nogomet, u obrani smo mogli vidjeti dosta presinga, a prema naprijed dobru strukturu momčadi. Iz obrambenog 4-3-1-2, u napadu je, u rombu, prelazio u 4-4-2. Još jedan važan i nimalo zanemariv faktor jest što prva momčad ima puno više iskustva pa je svoje ideje dosta brže mogao provoditi.

Iz kola u kolo momčad je rasla, a u cijeloj polusezoni izgubila je samo tri utakmice. Dva puta protiv jačeg Dinama, kao i jednom protiv Gorice. Porazio je ostale konkurente za Europu, a neke od ključnih utakmica bile su pobjeda u Kranjčevićevoj protiv Lokomotive i sjajna predstava na Poljudu protiv Rijeke za visokih 4:0.

Kao što je to uvijek slučaj, zbog loših se rezultata dovodi u pitanje i kvaliteta pojedinaca. Tako se u medijima moglo pisati o nerealno visokom ugovoru Mije Caktaša, o Jairu kao najlošijem Hajdukovom strancu i još mnogo čemu. Upravo je spomenuti dvojac istaknutiji od svih igrača "na proljeće", a u konačnici je Caktaš ponio titulu najboljeg strijelca sezone. Postigao je 19 golova u sezoni, od čega 16 po dolasku Oreščanina.

Hajdukov Brazilac Jairo odigrao je najviše utakmica od svih. Ukupno 38 u svim natjecanjima, točno 3100 minuta. Zabio je 13 pogodaka i tome dodao deset asistencija čime je postao drugi strijelac Hajduka u sezoni te prvi asistent cijele HT Prve lige.

Jedan od razloga dobrih igara svakako je i bolja atmosfera unutar momčadi koju su tijekom zimskog prijelaznog roka napustili Edin Šehić, Hysen Memolla, Steliano Filip i Ahmed Said. Time je otvoren još i veći prostor za mlade igrače kojima je Oreščanin vjerovao, a oni su mu to povjerenje uspjeli vratiti dobrim igrama.

Dobre su utakmice tako pružali Darko Nejašmić, Stanko Jurić i Domagoj Bradarić koji je ubrzo preuzeo i ulogu kapetana momčadi. Dobar posao i znanje Oreščanina vidjelo se i po pitanju Ante Palaverse koji se malo "opustio" od potpisa za Manchester City.

Nije briljirao, jako često počela su se o njemu postavljati pitanja na pressicama, ponekad i previše mazohistička. Trener je ostao miran na sve, nikada javno nije govorio protiv igrača (ne samo Palaverse), uvijek je stajao iza svih i ponašao se zaštitnički, a eventualne probleme rješavao je u svlačionici, daleko od očiju javnosti i gdje je takvim stvarima zapravo i mjesto.

Što sada? Predstoji odraditi prijelazni rok koji će reći jako puno. Pred Sašom Bjelanovićem dugačko je ljeto, u potrazi za što kvalitetnijim rješenjima, kako u napadu, tako i u obrani. Na određenim mjestima Hajduk definitivno ima kvalitetu, ali moglo se vidjeti nedostataka i pretanka klupa.

Ardian Ismajli najsigurniji je Hajdukov stoper ove sezone pa tako sigurno očekujem odlazak Borje Lopeza, a vjerojatno i Oleksandra Svatoka koji u posljednjem kolu sezone nisu briljirali. Svoje posljednje utakmice odigrali su i Fomitschow i Tudor, tako da će biti potraga i za bekovima, dok niti status Josipa Posavca i Palerma nije stopostotno jasan.

Mirko Ivanovski zasigurno je bio Kopićeva želja koja se, u onom vremenu koje je igrao, pokazala promašajem. Mogla se često vidjeti napadačka inferiornost, nedostatak onog "pravog" napadača, kao što su bili Marko Futacs i Franck Ohandza. Koliko god dobro funkcionirali Jairo i Caktaš, ni jedan, a niti drugi nisu napadači, dok se Jradi probudio tek u završnici sezone, ali kvalitetu definitivno posjeduje.

Kao i prijašnjih sezona, uspjeh na ljeto u pretkolima Europske lige ovisit će, kako o dolasku, tako i odlasku igrača. Hajduk kreće od samog početka, od prvog pretkola, a prvu utakmicu igra već 11. srpnja. Malo je vremena, u sposobnost trenera nema sumnje, a ostaje pitanje kako će sportski direktor poslovati na nogometnog tržnici.

Bez obzira na drugi dio sezone, kompletna je definitivno neuspjeh - rano ispadanje u Europi, četvrtfinale Kupa i četvrto mjesto u prvenstvu. Međutim, može biti itekako dobra podloga za sljedeću, ako bude znao kako, kada i u kojem trenutku odigrati koju kartu. Cilj za sljedeću sezonu hvatanje je barem drugog mjesta i sve ispod toga smatralo bi se neuspjehom.

FOTO: Ivo Čagalj/PIXSELL