Tenis

Roland Garros 2019.: Thiem nema sreće što igra u Nadalovom vremenu, Hrvatice mogu biti zadovoljnije od Hrvata

Branimir Korać • ponedjeljak, 10.06.2019.
Roland Garros 2019.: Thiem nema sreće što igra u Nadalovom vremenu, Hrvatice mogu biti zadovoljnije od Hrvata
Foto: EPA

Rafael Nadal i Ashleigh Barty pobjednici su ovogodišnjeg Roland Garrosa. Očekivano i neočekivano. Nadal je nastavio nevjerojatnu dominaciju na ovim terenima, a Barty je samo potvrdila kako ženski tenis danas nema dominantnu igračicu...

Kralj Pariza još jednom je potvrdio kako mu nema ravnog na ovim terenima. Ono što je Rafael Nadal napravio tijekom karijere teško da će itko ikada nadmašiti. 12 puta osvojio je Roland Garros, nikada nitko nije toliko puta slavio na jednom turniru, nitko u povijesti, a da sve izgleda impresivnije, znate koliki omjer Nadal ima u Parizu u karijeri? 93:2! 15 puta igrao je na ovom turniru i 12 puta ga je osvojio. 2009. godine iznenadio ga je Robin Soderling, 2015. godine svladao ga je Novak Đoković, a 2016. godine predao je meč bez borbe zbog ozljede.

Sa svakom godinom očekuje se kako će se mučiti, biti zaustavljen, ali Nadal nevjerojatnom lakoćom i iznimno uvjerljivo dominira ovim turnirom. Više nije pitanje tko će ga zaustaviti u Parizu i može li ga se uopće zaustaviti već je pitanje samo koga će svladati u finalu.

Kako stvari stoje i izgledaju, ta Nadalova dominacija može se protegnuti sve dok ne kaže dosta je i povuče se u mirovinu. Nitko još nije na toj razini koja se traži za pobjedu protiv njega u Parizu. Može Rafa gubiti i u Madridu, Barceloni, Rimu, Monte Carlu, ali u Parizu je sasvim drugačija priča. Na tri dobivena seta, na ovim terenima, jako teško.

Novak Đoković svakako je onaj koji u dobrom danu može namučiti Nadala, a od mlađih svakako Dominic Thiem koji ima najveći potencijal na ovoj podlozi. I šteta za Thiema da živi u vremenu Nadala, treću godinu zaredom Rafa ga je zaustavio u pohodu na titulu, zadnje dvije godine u finalu i 2017. godine u polufinalu.

Je li Thiem budući vladar Roland Garrosa nakon Nadala? Moguće, vrlo lako. 25 mu je godina i još puno sezona vrhunskog tenisa je pred njim. Imao bi već barem jednu titulu u džepu da nije morao na najvećeg. Pobjeđivao ga je već, ali ne u Parizu.

Hrvati za zaborav, Hrvatice dobre

Marin Čilić mora na hitno resetiranje jer ovo što igra ove sezone nije dobro. Izgubio je previše mečeva koje nije smio, a ovdje je imao za protivnika Grigora Dimitrova koji je također u sumnjivoj formi i izgubio je. Znamo da nije prošao pripreme na željeni način pa i da je imao kasnije problema s ozljedom nakon što je nezaliječen nastupio u Melbourneu, ali sve je to prošlost, a Marin ničim ne pokazuje da ide prema naprijed.

Više nije niti prvi hrvatski reket, preskočio ga je Borna Ćorić, a prema igrama ove godine, jasno je i zašto. Ovako nisko Čilić nije bio još od onog povratka poslije suspenzije i logično je da je sve to pomalo zabrinjavajuće. Slijedi sezona na travi, tu se očekuje puno, a dobra stvar za Marina je da ne mora braniti puno bodova s Wimbledona s obzirom na onaj poraz od Guida Pelle prošle godine. No, prvo treba podići igru i to drastično ako misli do boljih rezultata do kraja godine.

Što se tiče Borne Ćorića, njegova igra jako oscilira ove sezone, ali je svejedno zasluženo ispred Marina u ovom trenutku. U Parizu je upisao dvije pobjede koje je morao, ali je pao već na prvoj ozbiljnoj, ne i preozbiljnoj prepreci. Izbacio ga je Jan-Lennard Struff, solidan Nijemac kojeg bi Ćorić ipak trebao pobjeđivati.

Borna je veliki radnik i sve je stekao teškim treninzima, vrlo je ambiciozan i ne zadovoljavaju ga ovakvi rezultati. Nadao se da će ove godine napraviti iskorak u Parizu, ali poražen je u meču koji je trebao dobiti.

Ivo Karlović je posebna priča i on može biti zadovoljan. Pobjeda i poraz, a za njega je svaka pobjeda bonus, posebno na zemlji. Najstariji igrač na Touru ovdje je zato što uživa u tenisu i još se želi natjecati. Bez obzira na poodmaklu tenisku dob, godine u kojima su drugi tenisači već odavno u mirovini, Karlović je i dalje igrač kojeg nitko ne želi s druge strane mreže.

Što se tiče tenisačica, hrvatski tenis pao je na samo dvije koje mogu računati na ulazak u glavni ždrijeb. Bile su tu prije i Ana Konjuh i Mirjana Lučić Baroni, ali obje su danas van terena. Lučić Baroni proživljava već više od godinu dana agoniju s ozljedom ramena i posljednje informacije govorile su o mogućem povratku na travnatom dijelu sezone, a Ana Konjuh je na rehabilitaciji nakon nove operacije lakta. Tereza Mrdeža uglavnom nastupa na ITF turnirima, Jana Fett potpuno je pala u formi i ostale su samo Petra Martić i Donna Vekić.

Martić igra u formi života i iza nje je najbolji Grand Slam rezultat u karijeri. Može žaliti jer je mogla izbaciti mladu Marketu Vondroušovu, ali opet da joj je netko ponudio četvrtfinale, napokon... Petra može biti apsolutno zadovoljna.

Dobar posao odradila je i Donna Vekić koja je u krivom trenutku odigrala svoj najlošiji meč u Parizu. Naletjela je na Johannu Kontu od koje nije sramota izgubiti. Ako znamo da Donna imala problema s ozljedom uoči Roland Garrosa i zbog toga preskočila i Rim, odradila je dobar posao.

Ženski tenis nema dominantnu igračicu

Ženski tenis je u krizi što se tiče one vrhunske kvalitete. Konkurencija one najviše kvalitete nekada je bila velika, mečevi koji su igrani bili su pravi klasici, a danas imamo raspršenu kvalitetu bez neke igračice za koju možemo reći to je ta - ona je najbolja.

Dovoljno je pogledati da i Serena Williams s rekreativnim pristupom u odnosu na ono kako je radila prije, danas na turnirima svejedno ostvaruje pobjede. Uz majčinske obaveze, manje treninga pa i godine, tko može garantirati da Serena ne može i dalje pobjeđivati igračice iz Top 5 što dovoljno pokazuje u kakvoj stanju ženski tenis.

U vrhu su talentirane igračice, ali nijednu od njih ne možemo niti usporediti sa Serenom u pravim danima, Graf, Hingis, Šarapovom, Davenport, Seleš, Capriati, Henin i brojnim drugim velikim imenima u zadnjih 30-ak godina. Što se tiče te vrhunske klase, ženski tenis je u najvećoj krizi u tom razdoblju.

Današnji svjetski broj jedan je Naomi Osaka, a dva Ashleigh Barty. Obje su mlade i talentirane i imaju cijelu karijeru pred sobom, ali nitko za njih ne može staviti ruku u vatru da će osvojiti još nekoliko Grand Slam turnira.

I nismo to saznali samo na Roland Garrosu, jasno je to već neko vrijeme. Možda se pojavi netko tko će uistinu iskočiti, možda ogroman napredak ostvare već spomenute Osaka ili Barty, ali u ovom trenutku ženskom tenisu uistinu nedostaje igračica s pet zvjezdica. I, iskreno, nema na vidiku one koja bi to mogla postati.

Parovi

Hrvatska je postala "velesila" u mješovitim parovima. Opet na suprotnim stranama Dodig i Pavić, ali u konkurenciji koja izaziva najmanju pozornost. U muškim parovima, gdje Hrvatska ima dosta aduta, rezultat nije bio dobar, bilo je tu puno podbačaja i vidjet će se kako će to u budućnosti izgledati, posebno jer su neki najavili promjene partnera.

Sviđa ti se članak? Podijeli ga!

Sadržaj se nastavlja
Za komentiranje članaka morate biti prijavljeni kao član Sportnet Kluba. Prijavite se!