Copa America, skupina B: Argentinci i Kolumbijci za klasu iznad ostatka društva u skupini

Argentina

41 nastup

Prvak 1921., 1925., 1927., 1929., 1937., 1941., 1945., 1946., 1947., 1955., 1957., 1959., 1991., 1993.

2016.: 2. mjesto

Argentina je 14 puta osvajala naslov pobjednika Copa Americe, a posljednji put osvojila ga je davne 1993. godine. Nije briljirala, provlačila se, u skupini je upisala pobjedu i dva remija, kasnije je nakon jedanaesteraca eliminirala Brazil i Kolumbiju te je tek u finalu s dva gola Batistute došla do ukupno tek druge pobjede na turniru što je ipak bilo dovoljno za osvajanje titule prva Južne Amerike. Kako je Argentina igrala te godine u Ekvadoru, pokazuje i činjenica da je Sergio Goycochea zbog obranjenih jedanaesteraca i općenito sjajnog turnira

Danas se Argentinci sigurno ne bi bunili da ponove takvu igru, ali da ostvare takav rezultat. Već godinama su u potrazi za velikim trofejem, Lionel Messi u svojoj eri s reprezentacijom još uvijek nije napravio nešto veliko i ima ogroman motiv napokon doći do pravog rezultata.

Niti Messijeva Argentina ne oduševljava igrom, ali i dalje ima kvalitetu te je među glavnim kandidatima za naslov. Ovdje joj neće biti lako, Copa se održava u Brazilu gdje su Argentinci među nepoželjnijima.

Što se samog rostera tiče, Argentina je napadački moćna, tu su Messi, Aguero, Dybala, Lautaro Martinez, Di Maria, ali podrška nije tako kvalitetna. Obrambeni dio momčadi je dosta tanak, tu nedostaje kvalitete i to je slaba strana ove reprezentacije.

Na klupi Argentine je Lionel Scaloni koji je trebao biti samo privremeno rješenje kada je uručen otkaz Jorgeu Sampaoliju, pregurao je na klupi u vrijeme dok se Messi premišljao hoće li ponovno igrati za Argentinu ili ne, a na kraju je Scaloni ostao i postao dugoročno rješenje.

Tijekom priprema za Copa Americu Argentina je odigrala jedan pripremni dvoboj i upisala pobjedu u San Juanu protiv Nikaragve 5:1 uz po dva gola Messija i Martineza te jedan Pereyre.

Prvih 11: Armani - Saravia, Otamendi, Pezzella, Tagliafico - Paredes, Lo Celso - Pereyra, Messi, De Paul - Agüero.

Kolumbija

21 nastup

Prvak 2001.

2016.: 3. mjesto

Nakon što je dugo sjedio na klupi Irana, Kolumbiju je preuzeo Carlos Queiroz. Queiroz odrađuje prvo veliko natjecanje s Kolumbijom, ima na raspolaganju vrlo iskusnu reprezentaciju koja je željna velikog rezultata. U svojoj riznici trofeja Kolumbija ima jednu osvojenu Copu i to iz 2001. godine kada je potpuno izdominirala turnirom i uz šest pobjeda u isto toliko susreta i gol razliku 11:0, na krilima sjajnog napadača Victora Aristizabala odnijela je titulu.

Queiroz je trenutno jedini Europljanin koji vodi neku južnoameričku reprezentaciju. U Iranu je odrađivao sjajan posao, tu reprezentaciju je transformirao u izuzetno opasnu momčad koja je sposobna stvoriti probleme i najvećima, sjetimo se samo kako je držala Portugal na rubu izbacivanja u grupnoj fazi Svjetskog prvenstva u Rusiji. Bit će zanimljivo vidjeti što može napraviti s jačom reprezentacijom od one koju je imao u Iranu.

I Kolumbija je reprezentacija s jakim napadačkim arsenalom. Radamel Falcao je kapetan reprezentacije i kultno ime u Kolumbiji, prvi strijelac s 34 gola, ali u ovom trenutku nije najbolji kolumbijski napadač. To je Duvan Zapata, napadač Atalante koji je nemilosrdno punio mreže u Serie A protekle sezone, no ipak je izvjesnije da će se barem u početku turnira Queiroz osloniti na Falcaa od prve minute, a Zapata biti u ulozi aduta s klupe.

Za drugu veliku kolumbijsku zvijezdu bit će ovo jako važan turnir. James Rodriguez nema iza sebe dobru sezonu, u Bayernu nije impresionirao Niku Kovača i tamošnje čelnike pa se vraća s posudbe, a novi klub još nema. Nešto se šuška oko Napolija, no to još uvijek nije potvrđeno.

James u reprezentaciji uredno igra svoj najbolji nogomet, mnogi će se složiti kako u reprezentaciji igra dosta bolje nego u klubovima. Obrana je solidna s Davinsonom Sanchezom i Yerryjem Minom, vezni red korektan, Kolumbija u svakom slučaju ima zanimljivu reprezentaciju koja može daleko.

U pripremama za Copu upisala je dvije glatke pobjede. Panamu je svladala s 3:0 golovima Tesilla, Muriela i Falcaa, a istim rezultatom svladan je i Peru, dva pogotka postigao je Uribe, a jedan Zapata.

Prvih 11: Ospina - Medina, Mina, Sanchez, Tesillo - Cuadrado, Cuellar, Uribe - Rodriguez, Falcao, Muriel

Paragvaj

34 nastupa

Prvak 1953., 1979.

2016.: 13. mjesto

Prošli nastup na Copa Americi bio je najgori u povijesti za Paragvaj i ovdje će pokušati iskupiti se. Ova reprezentacija daleko je od onih slavnih dana kada je Paragvaj i osvajao Copa Americu, učinio je to dva puta i to 1953. godine u Peruu kada je u finalu s 3:2 bio bolji od Brazila te 1979. godine kada je ponovno bio koban za Brazilce, ali ovaj put kroz dvije utakmice jer nije bilo posebnog domaćina turnira. Falcao i Socrates zabijali su za Brazil u uzvratu, ali Julio Cesar Romero golom u 68. minuti donio je prolaz Paragvaju.

U finalu su Paragvajci imali za protivnika Čile i sve su riješili u prvom susretu. Slavili su u Asuncionu 3:0 protiv Čilea uz dva gola Romera da bi u uzvratu izgubili 1:0, u Buenos Airesu je odigrana odlučujuća utakmica koja je završena 0:0 i Paragvaj je na gol razliku (3:1) odnio titulu.

Današnji Paragvaj ipak nije te kvalitete da bi se borio za titulu prvaka Južne Amerike. Samo četvorica Paragvajaca igraju u Europi i to Fabian Balbuena u West Hamu, Hernan Perez je u Espanyolu, Miguel Almiron u Newcastleu te Federico Santander u Bologni.Svi ostali igrači nastupaju na američkom kontinentu izuzev Oscara Romera koji igra u Kini.

Najzvučnije ime ove reprezentacije svakako je Oscar Cardozo, vremešni napadač koji je dugo s uspjehom nastupao u dresu Benfice, a danas je u paragvajskoj ligi gdje nosi dres Libertada.

Tijekom priprema Paragvaj je odradio dva susreta i upisao remi i pobjedu. Prvo je s Hondurasom u Ciudad del Esteu odigrao 1:1, vodio je golom Cardoza, ali Figueroa je izjednačio da bi u drugom susretu svladao Gvatemalu s 2:0 golovima Gomeza i Gonzaleza.

Prvih 11: Fernandez - Piris, Gomez, Alonso, Arzamendia - Perez, Rojas, Almiron - Gonzalez, Cardozo, Romero

Katar

1. nastup

Katar je jedna od dvije reprezentacije koje su dobile pozivnicu za ovu Copu. Pozivnica Kataranima je jasna i dodijeljena je iz razloga što ovoj reprezentaciji treba jakih natjecateljskih utakmica uoči Svjetskog prvenstva kojem će biti domaćini 2022. godine.

Copa America bila je logičan izbor, riječ je o natjecanju koji već ima povijest uvrštavanja reprezentacija koje ne spadaju pod ovu federaciju i bit će to prvi pravi ispit kako se Katar snalazi u ovakvim uvjetima. Čeka ga težak posao, autsajder je skupine, ali i prilična nepoznanica.

Iako je postojalo uvjerenje kako će Katar kao i u rukometu naturalizirati poveći broj europskih i južnoameričkih igrača uoči SP-a, to se nije dogodilo. Nekolicina je igrača sudanskih, alžirskih i marokanskih korijena, a jedini koji se tu "ne uklapa" je branič Pedro Correia, Portugalac koji je ipak već osam godina u Kataru bez prestanka.

Kapetan je Hassan Al-Haydos iz Al Sadda, a upravo taj klub daje i najviše reprezentativaca, njih čak devet. Svi Katarani igraju u domaćoj ligi.

Uoči Cope odigrali su jednu prijateljsku utakmicu i to protiv Brazila koji ih je svladao s 2:0, a taj susret ostat će zapamćen po ozljedi Neymara.

Prvih 11: Al Sheeb - Correia, Al Hajri, Khoukhi, Salman, Hassan - Hatim, Madibo, Al Haydos - Almoes, Afif