Copa America, skupina C: Prvaci s posljednja dva izdanja i Urugvajci u borbi za prvo mjesto

Urugvaj

45 nastupa

Prvak 1916., 1917., 1920., 1923., 1924., 1926., 1935., 1942., 1956., 1959., 1967., 1983., 1987., 1995., 2011.

2016.: 11. mjesto

Niti Brazil, niti Argentina, najtrofejnija reprezentacija na Copa Americi je Urugvaj. Urugvajci su osvojili 15. naslova prvaka Južne Amerike, jedan više od Argentine, a posljednji 2011. godine, 18 godina nakon što je Argentina zadnji put slavila.

Te 2011. godine Copa America je održana u Argentini i nije baš obećavajuće počela za Urugvaj koji je u prva dva kola remizirao 1:1 s Peruom i Čileom te je u zadnjem kolu odlučivao o prolazu. Igrao je protiv Meksika i ipak je uspio slaviti pogotkom Alvara Pereire.

U četvrtfinalu je Urugvaj boljim izvođenjem jedanaesteraca svladao upravo Argentinu, jedini koji nije zabio bio je Carlos Tevez, u polufinalu je s 2:0 golovima Luisa Suareza svladao Peru, a u finalu je s 3:0 uz dva gola Forlana i jedan Suareza svladao Paragvaj i uzeo titulu prvaka Južne Amerike.

Na prošloj Copa Americi Urugvaj je potpuno podbacio i zapeo već u skupini. Krenuo je porazom 3:1 protiv Meksika u susretu u kojem su Meksikanci pobjedu izborili u zadnjih deset minuta. Novi šok uslijedio je u drugom kolu kada je poražen od Venezuele 1:0 golom Rondona i tada je bilo jasno da neće vidjeti nokaut fazu. U zadnjem kolu, u susretu bez ikakvog značaja svladao je Jamajku s glatkih 3:0 golovima Hernandeza, Coruja i autogolom Watsona.

Oscar Tabarez na raspolaganju ima vrlo kvalitetnu reprezentaciju s nizom jakih imena pa čak i dvojbi s kojom postavom krenuti. Primjerice u veznom redu mogao bi izvisiti Lucas Torreira kako bi se otvorilo mjesto za Vecina i Bentancura, a u vrhu napada Gomez i Stuani već duže vrijeme igraju vrlo dobro, međutim iako nisu najspremniji, prednost će vjerojatno dobili Edinson Cavani i Luis Suarez.

U 2019. godini Urugvaj je odigrao tri prijateljske utakmice i slavio je u sve tri uz ukupnu gol razliku 10:0. Uzbekistana je svladao 3:0 uz dva gola Stuanija i jedan Pereira, od Tajlanda je bio bolji s 4:0 golovima Vecina, Pereira, Stuanija i Gomeza, a Panamu je svladao s 3:0 uz golove Gomeza, Suareza i Valverdea.

Prvih 11: Muslera - Caceres, Godin, Gimenez, Laxalt - Nandez, Bentancur, Vecino, Lodeiro - Cavani, Suarez

Ekvador

27 nastupa

4. mjesto 1959., 1993.

2016.: 8. mjesto

Ekvador nikada nije bio prvak Južne Amerike, a dva četvrta mjesta su mu najveći doseg. Prvi put osvojio ga je 1959. godine kada je bio i domaćin tog drugog turnira u istoj gini, a drugi put u bližoj povijesti 1993. godine.

U toj 1993. godini Ekvador je bio i domaćin te je sjajno odradio nastup u skupini. Pregazio je Venezuelu sa 6:1, zatim je bio bolji od SAD-a s 2:0 da bi u zadnjem kolu u skupini slavio protiv Urugvaja 2:1 golom u završnici čime je završio kao prvi u grupi.

Četvrtfinale donijelo mu je dvoboj protiv Paragvaja i glatku pobjedu 3:0 te ulazak u polufinale. Tamo nije imao šanse, Meksiko predvođen legendarnim Hugom Sanchezom slavio je s 2:0. Preostalo je još Ekvadoru odigrati susret za treće mjesto protiv snažne Kolumbije koja je slavila 1:0 golom Adolfa Valencije u 86. minuti.

Prije tri godine u SAD-u Ekvador je prošao u četvrtfinale iako je igrao u dosta neugodnoj skupini. Otvaranje je imao u Pasadeni protiv Brazila i odigrao bez pogodaka da bi remizirao i kasnije u Glendaelu gdje je igrao protiv Peru. Peruanci su vodili 2:0 već nakon 13 minuta, ali Ener Valencia i Alejandro Bolanos poravnali su za bod. U zadnjem kolu trebao je pobjedu protiv skromnog Haitija i upisao ju je slaveći 4:0 golovima Enera Valencije, Jaimea Ayovia, Christiana Noboe i Antonija Valencije.

Tako je Ekvador kao drugoplasirani u skupini izborio četvrtfinale, ali tamo ga je dočekao domaćin SAD koji je u Seattleu slavio 2:1. Clint Dempsey i Gyasi Zardes bili su strijelci za SAD, a Michael Arroyo samo je smanjio na konačnih 2:1.

U ovoj skupini Ekvadorci neće imati jednostavni posao. Nedostaje im malo više kvalitete kako bi se mogli boriti s Urugvajom i Čileom za jednu od prve dvije pozicije. Izbornik Hernan Dario Gomez preuzeo je reprezentaciju nakon Svjetskog prvenstva 2018. godine, slaže novu reprezentaciju te se odrekao nekih poznatijih imena, a rezultat će pokazati koliko je u pravu. Neki iskusniji igrači možda će se i vratiti jer je Gomez priznao kako ovaj turnir više tretira kao pripremu za kvalifikacije za SP.

U lipnju je u sklopu priprema odigrao dvije utakmice i nije upisao pobjedu. U biti u 2019. godini još uvijek nema nijednu pobjedu. 2. lipnja u Miamiju se morao zadovoljiti remijem 1:1 protiv Venezuele, a tjedan dana kasnije poražen je u Arlingtonu od Meksika 3:2.

Prvih 11: Banguera - Quintero, Arboleda, Achilier, Caicedo - Gruezo, Orejuela, Intriago - A.Valencia, E.Valencia Ibarra

Japan

2 nastupa

10. mjesto 1999.

2016.: -

Japan je drugi put u svojoj povijesti iskoristio pozivnicu na Copa Americi i pokušat će ovaj put ostvariti neki solidniji rezultat. Jedini dosadašnji nastup upisao je još 1999. godine kada je završio s nastupom u grupnoj fazi.

Bilo je to nakon solidnog nastupa na Svjetskom prvenstvu Francuskoj gdje je igrao u skupini s Hrvatskom. Osim Japana pozivnicu za nastup na toj Copa Americi dobio je i Meksiko koji ju je puno bolje iskoristio i završio s nastupom na trećem mjestu.

Bio je smješten u skupinu A gdje je ostao bez pobjede. Startao je 3:2 porazom od Perua golom u završnici susreta, a Lopes i Miura zabijali su za Japance. Zatim ga je Paragvaj uz po dva gola Pequea Beniteza i Roquea Santa Cruza. U zadnjem kolu u skupini Japan je osvojio svoj jedini dosadašnji bod remiziravši s Bolivijom 1:1 golom Lopesa iz kaznenog udarca.

Danas je Japan kudikamo neugodniji i konkurentniji nego što je bio tada i bez obzira što ovaj nastup njemu predstavlja tek popunjavanje rupe koja je trenutno u azijskom kalendaru i pripremu za početak kvalifikacija za Svjetsko prvenstvo 2022. godine, neće olako shvatiti ovaj nastup.

Izbornik Moriyasu u biti je izabrao one igrače za koje se očekuje da bi trebali predstavljati Japan na Olimpijskim igrama u Tokiju. Tako su od iskusnijih igrača tu samo vratar Eiji Kawashima iz Strasbourga, Gaku Shibasaki iz Getafea te Shinji Okazaki iz Leicestera. Ostali igrači su redom mlađi od 24 godine.

U sklopu priprema za Copa Americu Japan je odigrao bez pogodaka protiv Trinidada i Tobaga te je s 2:0 bio bolji od Salvadora golovima Kensukea Nagaija.

Prvih 11: Kawashima - Tomiyasu, Ueda, Itakura - Shibasaki, Ito, Nakajima, Kubo, Miyoshi - Okazaki, Maeda, Ueda

Čile

38 nastupa

Prvaci 2015., 2016.

2016.: 1. mjesto

Čile je aktualni prvak Južne Amerike, osvojio je dvije titule u povijesti i to obje na posljednja dva natjecanja. I ranije je bio dobra i neugodna reprezentacija, ali posljednji nastupi se ističu.

2015. godine bio je domaćin Copa Americe i odradio odličan posao. U grupi je startao 2:0 pobjedom protiv Ekvadora golovima Artura Vidala i Eduarda Vargasa da bi nakon toga u sjajnom susretu odigrao 3:3 protiv Meksika. Zabijali su ponovno Vidal i Vargas, Vidal dva puta i to je bilo dovoljno za remi. U zadnjem susretu u skupini s 5:0 je ponizio Boliviju uz dva gola Charlesa Aranguiza te po jedan Alexisa Sancheza i Garyja Medela dok je dvoboj zaključio autogolom kapetan Bolivije Ronald Raldes.

Četvrtfinale je Čileu donijelo dvoboj protiv Urugvaja kojeg je svladao s 1:0 golom Mauricija Isle. Uslijedilo je polufinale protiv Perua i pobjeda 2:1 uz dva gola Vargasa te na kraju veliko finale s Argentinom. Nakon 120 minuta igre pogodaka nije bilo i odluka je pala s 11 metara gdje je kod Argentine zabio samo Messi te je Čile proslavio titulu prvaka.

Već sljedeće godine u SAD-u morao je braniti titulu. Odmah na startu uslijedio je novi dvoboj s Argentinom i osveta Argentinaca za prošlu Copu pobjedom 2:1. Di Maria i Banega bili su strijelci dok je Fuenzalida u sudačkoj nadoknadi zabio jedini pogodak za Čile. Opasno su Čileanci živjeli i u drugom kolu protiv Bolivije. Gol Vargasa bio je dovoljan samo za 1:1 sve do 100. minute kada Vargas novim golom donosi Čileu pobjedu. U zadnjem kolu u grupi svladana je Panama 4:2 uz po dva gola Vargasa i Sancheza, dovoljno za četvrtfinale.

Tamo je u Santa Clari viđena jedna od najluđih utakmica Copa Americe, Čile je pregazio Meksiko čak sa 7:0 uz četiri gola Vargasa, dva Edsona Pucha te jedan Sancheza. Ta pobjeda nakrcala je Čile samopouzdanjem pa je u polufinalu brzinski riješena i Kolumbija. Već u desetoj minuti bilo je 2:0 golovima Aranguiza i Fuenzalide te se rezultat više nije mijenjao. U finalu u East Rutherfordu ponovno ista slika kao na prošloj Copi. Nakon 120 minuta borbe između Čilea i Argentine pogodaka nije bilo, uslijedili su jedanaesterci gdje je ponovno Čile bio bolji.

Na ovu Copu Čile dolazi u snažnoj i uglednoj postavi predvođen onim glavnim adutima. Riječ je o vrlo iskusnoj reprezentaciji koja je sposobna za pravi rezultat pa i boriti se i za treću titulu zaredom.

Prvih 11: Arias - Isla, Medel, Maripan, Beausejour - Aranguiz, Pulgar, Pavez, Vidal - Sanchez, Vargas