U Splitu preminuo najstariji hrvatski olimpijac

Ivo Lipanović rođen je u Orebiću, na poluotoku Pelješcu, 18. kolovoza 1928. godine. Bio je sudionik prvih olimpijskih igara održanih nakon Drugog svjetskog rata, u Londonu 1948. godine. Za monografiju HVK Gusar, autorice Herce Ganza Čaljukušić, Lipanović je govorio o svojim počecima u Gusaru. "im su stale padat bombe, pokupilo je nas zanatlije 1945. godine, pa nas svako malo slalo popravljat srušene, a važne objekte", prisjećao se šjor Ivo, inače stolar po zanatu, čije su 'zlatne ruke' brzo došle do izražaja u dva pravca.

"Najprije smo zakrpali zgradu Banovine, a onda su nas doveli u Dom Gusara na Matejušku. Za vrijeme teških radova prišao mi je pokojni Luka Marasović i rekao: moga bi ti, mali, doć veslat. Za mene su njegove riječi bile zapovijed. Imao sam 17 godina i navikao slušati starije. Tako sam usporedno sa stolarskom blanjom počeo i veslo držati u rukama".

U juniorima Gusara s njim je veslao godinu dana mlađi Duje Bonačić. Odmah te prve 1945. godine išli su na prvi fiskulturni slet u Zagreb, s kamionom bez cerade. Veslali su na Savi. Vraćali su se u Split preko Rijeke s trabakulom dva dana i jednu noć, ali takva su bila vremena...

Gusara je tih prvih poratnih godina trenirao njemački trener Bormann. Došao je u Split da bi zaradio nešto hrane i poslao u Njemačku koja je tada bila sravnjena sa zemljom.

Gusar je tada imao jak četverac bez kormilara u sastavu: Klement Alujević, Mate Mojtić Matacin, Petar Ozretić i Zdeslav Brajević. Lipanović je dotad veslao u dvojcu bez kormilara s Miškom Rosenbergom. Onda je uoči Olimpijskih igara Lipanović prebačen u četverac umjesto Brajevića. Valjda im nije tehnički odgovarao.

Ta je posada, u sastavu: Mojtić, Ozretić, Alujević i Lipanović, bila sastavljena od predstavnika triju Gusarevih generacija. Nakon ljetnih i jesenskih treninga u luci te zimskih u Spinutu, tijekom 1948. godine pobijedila je na izbornim utrkama u Zagrebu i Beogradu te na međunarodnim regatama u Zagrebu i Budimpešti i tako stekla pravo nastupa na Olimpijskim igrama u Londonu. Predolimpijske treninge vodio je spomenuti Nijemac Bormann, koji je bio i izbornik državne reprezentacije.

"Prije odlaska na Olimpijske igre", prisjećao se Ivo Lipanović, "trenirali smo dva puta dnevno – na moru i u 'teretani'. E, a kakva je to bila teretana. Trener bi ulija dva biduna vode i onda bi nas štopa koliko nam triba sa dva biduna u ruku uza skale i niza skale. Uoči samog polaska u London dobili smo siva odijela, trenirku, novu majicu, crveni džemper i dres za nastup. Prije puta nam je Vladimir Dedijer održao moralno–političko predavanje. Nije puno govorio samo nas je oštro fiksira - ima li među nama kolebljivaca. Potom smo nas četvorica zajedno sa Daliborom Paraćem, koji je u Londonu bio član veslačke sudačke organizacije, krenuli vlakom za Zagreb. Iz Zagreba smo putovali dva dana i jednu noć do Calaisa. Sve je još bilo razrovano..."

Šjor Ive se sjećao i putovanja kroz London koji je izgledao sablasno. Bilo su smješteni u Henleyju, tridesetak kilometara od Londona, u jednom ženskom đačkom domu. Osim veslanja ništa nije vidio. Sjećao se defilea (mimohoda), kada su i dobili veliki pljesak. Bili su to utisci Ive Lipanovića s prvih poslijeratnih Olimpijskih igara, na kojoj veslači Gusara nisu postigli značajniji uspjeh,

Veslao je Lipanović sve do 1956. godine. Bio je državni prvak 1950. i 1951. godine. Kao stolar radio je za Gusara osmerce po nacrtima, a sebi je uspio napraviti "brod za baciti tunju". More mu je uvijek bilo drugi dom. Smrću Ive Lipanovića otišao je posljednji hrvatski olimpijski vinovnik jednog vremena, odlazi u povijest sportska i veslačka veličina i nadasve legenda, ali odlazi i jedno vrijeme hrvatskog olimpijskog pokreta, ukratko - odlazi posljednji hrvatski sportaš koji je sudjelovao na Olimpijskim igrama 1948. u Londonu. Posljednji ispraćaj Ive Lipanovića bit će u petak, 2. kolovoza 2019. godine, u 18 sati na splitskom groblju Lovrinac.

Smrću Ive Lipanovića najstariji hrvatski sudionik olimpijskih igara postao je plivač splitskog Mornara Nikola Trojanović, rođen 29. rujna 1928. u Dubrovniku, a sudionik je Olimpijskih igara 1952. u Helsinkiju.

U Helsinkiju 1952. sudjelovao je i najstariji živući hrvatski osvajač olimpijske medalje, i to one zlatne - veslač splitskog Gusara, Duje Bonačić. Na olimpijsko postolje Bonačić se popeo kao član četverca bez kormilara, a rođen je 10. travnja 1929. u Splitu.

AUTOR: Hrvatski olimpijski odbor

FOTO: Davor Puklavec/PIXSELL