Bizoni iz Genta

Kada se William Cody - poznatiji kao Buffalo Bill – umorio od natjeravanja s Indijancima, bizonima, kršiteljima zakona i grizlijima diljem Divljeg zapada i postao pravi američki celebrity, odlučio je pokrenuti svoj show Buffalo Bill's Wild West. Bilo je to nešto kao cirkus, a nastupali su kauboji i Indijanci (najčešće Siouxi s kojima je Bill imao dobre odnose) koji su pokazivali akrobatske vještine jahanja konja i inscenacije kako otprilike izgledaju njihove međusobne bitke.

Stvar je vrlo brzo postala jako popularna i nakon nakoliko godina je show počeo nastupati i u Europi. Bili su i u Zagrebu 1906. godine, ali za našu priču je bitnija turneja po Belgiji nekoliko godina ranije. Baš je nastup u Gentu ostavio takav dojam da su igrači lokalnog nogometnog kluba uzeli lik Indijanca kao svoj grb, a navijači su u raznim prilikama skandirali "Buffalo! Buffalo!" I grb i uzvik su ostali vezani uz klub sve do današnjih dana.

Godine 1900. osnovan je Association Athlétique La Gantoise, atletski klub u kojem je vrlo brzo svoje mjesto našla i nogometna sekcija. Počeci su, kao i uvijek, bili skromni, iako su u ranim danima bili redoviti prvoligaši. Prvi veliki rezultat je zabilježen osvajanjem kupa 1964. godine. Slijedile su duge godine prosječnosti i nerijetkog igranja u drugoj ligi, a iz kojih možemo izdvojiti tek to da je 1972. klub preveo ime u flamanski Koninklijke Atletiek Associatie Gent i da je iste godine postao potpuno profesionalan klub. U konkurenciji tada vrlo jakih i europski potvrđenih Anderlechta, Club Bruggea, Mechelena i Standarda bilo je teško boriti se za sam vrh.

Ipak, početkom osamdesetih se klub trajno stabilizirao u prvoj ligi, a 1984. osvajaju i svoj drugi kup. Bilo je tu i tamo i trećih i četvrtih mjesta, pa četvrtfinale Kupa UEFA 1992, kada je ispao od Ajaxa. Morao je strpljivo čekati svoj red. Međutim, čak je i takva prosječnost proizvodila gubitke, tako da se 1998. Gent našao pred bankrotom. Klub je bio dužan 23 milijuna eura, igrao na prastarom trošnom stadionu, bio je bez rezultatskih ambicija i čekala ga je neizvjesna budućnost.

Tada je na scenu stupio spasitelj imenom Ivan de Witte s vrlo ambicioznim planom: očistiti klub od dugova, usaditi u klub ambiciozni, pobjednički mentalitet i izgraditi novi moderni stadion. Za sve je naravno trebalo puno strpljenja. Klub je organiziran kao javno-privatno partnerstvo u trokutu klub-grad- navijači. Suradnja i integracija u tom trokutu je dovelo do prepoznatljivog klupskog slogana "mi nismo samo nogomet, mi smo puno više".

I ne radi se samo o promotivnom sloganu jer klub, grad i navijači zaista zajednički surađuju na raznim projektima, od socijalnih i politike otvorenog kluba, do suradnje u projektima klupske nogometne škole. Klupske vrijednosti su izvrsnost, odlučnost, pristupačnost i fair play.

Grad je pomogao otkupom starog stadiona, banke su se zadovoljile restrukturiranjem dugova (pomalo su vraćani sljedećih 15 godina), navijači su počeli puniti stadion, a čvrsta namjera da je dosta preživljavanja u prosječnosti se počela pokazivati i na terenu, gdje se Gent tijekom godina polako konsolidirao kao klub više srednje klase. Sezona 2009./10. predstavljala je pravu prijelomnicu jer je osvojeno drugo mjesto u prvenstvu, a u finalnoj utakmici Kupa je pobijeđen Cercle Brugge s 3:0. Dogodio se toliko očekivani izlazak na veliku scenu. Tri godine kasnije dovršena je izgradnja novog stadiona s 20 000 mjesta i ostao je još samo posljednji cilj: osvojiti naslov prvaka. Sve želje i snovi, godine strpljivog rada i građenja kluba su ostvareni 21. svibnja 2015. godine, kada je pobjedom nad Standardom 2:0 osvojen prvi naslov prvaka Belgije.

Rastući optimizam i ambicija koja se polako ukorijenila u klub se nije zadovoljila jednom titulom. Želi se još i želi se više. Hrabri novi Gentov svijet se vidi i po aktivnostima na tržištu jer je klub posljednjih pet sezona na dovođenje igrača potrošio sedamdesetak milijuna eura. Zadovoljavanje prosječnim više nije stil belgijskih bizona.

Hrvati u Gentu

Desetak hrvatskih igrača oblačilo je plavu majicu Genta. Davnih šezdesetih su nakratko zaigrale dvije hrvatske nogometne legende, Vlatko Marković i Dražan Jerković. Jedan od najboljih riječkih nogometaša svih vremena – Milan Ružić – odigrao je za Gent četiri sezone osamdesetih. Još jedan Riječanin, Dario Smoje, desetak godina kasnije je odigrao četiri i pol sezone za Bizone. Branko Karačić također je igrao za Gent, a bili su tu još i Igor Čalo, Zlatko Runje, Ante Puljić. Dvije najnovije akvizicije, Franko Andrijašević i Lovre Kalinić, neće pamtiti Gent u pretjerano svijetlim tonovima, iako će Andrijašević ostati upisan u povijest kluba kao do tada najskuplje pojačanje.