Svjetsko prvenstvo s 32 reprezentacije? Promašaj

Svi su vidjeli kako je prošireno SP u nogometu uspješno, kako se dobilo na masovnosti, uzbudljivosti, a što je za krovne organizacije najbitnije i na zaradi. FIBA i IHF odlučili su kako će i oni ići na 32 reprezentacije, ali to jednostavno nema smisla.

Kao što u rukometu nije jednostavno po ovom ključu pronaći 32 reprezentacije koje zaslužuju biti na Svjetskom prvenstvu, nema smisla niti u košarci. Na prste ruke možemo nabrojati utakmice koje su dosad bile zanimljive i baš kvalitetne, a more je onih koje moramo odraditi pa se na poluvremenu već pitaš - što sam Bogu skrivio.

Azija i Afrika neće dati nijednu reprezentaciju u sljedeću rundu natjecanja. Doslovno nijednu. Neke su čak imale i prolazne skupine, ali nisu imale kvalitetu. Natjecanje je gotovo u skupinama A,, B, C i D, a sve reprezentacije koje su ispale dolaze iz Afrike i Azije. Kina, Obala Bjelokosti, Nigerija, Južna Koreja, Tunis, Iran, Angola, Filipini. Ove reprezentacije zauzele su sva treća i četvrta mjesta u skupinama A, B, C i D.

Afrika daje pet predstavnika, a kada je predstavljen novi sustav natjecanja, Afrikanci su se žestoko pobunili i tražili još dva predstavnika. Sada se pitamo zbog čega? Dakle svih pet ih je ispalo u prvoj fazi natjecanja, a što je još paradoksalnije nekima je uopće bilo upitno hoće li doputovati do Kine. Barem tri od pet reprezentacija je u neslaganju s matičnim savezima zbog već tradicionalnih problema s isplatama premija, "plaća" itd. Uglavnom, u Africi prema običaju vlada kaos, a to se odražava i na rezultatima.

Te reprezentacije i nemaju tako loše rostere, dapače, ali nisu ozbiljne i rijetkost je da se pojave spremne i u idealnom stanju. S druge strane Azija nema kvalitetu. Nijedna azijska reprezentacija nije dovoljno kvalitetna da bi napravila čak i taj iskorak prolaska u drugu fazu natjecanja. Čak i one skromnije europske i američke izgledaju kao avioni za Azijce.

Iran glasi za jednu od najboljih azijskih reprezentacija, a sjećate li se Aarona Geramipoora? Iranca koji je došao u Cibonu? Ne? Ne krivimo vas, bio je prolaznik u punom smislu riječi i to ne tako davno. Jednostavno igrač koji je fajter, ali s dosta nedostataka. Danas je treći strijelac, drugi skakač i treći po valorizaciji Iranac.

Čak niti Kinezi koji su si naštelali skupinu da im idealnija ne može biti, nisu uspjeli proći dalje. Svladali su na startu Obalu Bjelokosti, ali poslije smo saznali da to baš i nije bio neki veliki doseg. Da ne govorimo o Južnoj Koreji i Filipinima koji ne izgledaju kao da su zalutali ovdje nego su baš zalutali uz dužno poštovanje za put kroz kvalifikacije.

Dosadašnji dio Prvenstva uglavnom je predstavljao tek trening, pripreme i ulazak u natjecateljski ritam za one malo kvalitetnije reprezentacije. Ovo je SP i to bi trebao biti spektakl, a dosad smo vidjeli vrlo malo utakmica za koje možemo reći da su bile poslastica.

Amerikanci s Turcima, Brazil s Grčkom, gušt je gledati Litvu, Australija igra jako dobro i tu očekujemo između njih sjajnu utakmicu. Srbija je iznimno moćna, Amerikanci zasad plove iako je brod načet... U biti tek s drugim krugom počinje Svjetsko prvenstvo, da možete sjesti i reći e sad ćemo uživati u košarkaškom danu. Dosad to niste mogli jer dnevno barem tri četvrtine utakmica su bile za što brži zaborav.

Ovo je jednostavno previše reprezentacija za svjetsku smotru, kao što je previše i za rukomet, nogomet je ajmo reći na knap, ali nogomet je i najrasprostranjeniji i najpopularniji. Još samo neka vaterpolsko podignu na 32 i sve smo vidjeli.

Za upotpunjavanje kulise dosad lošeg Prvenstva pobrinuli su se i suci koji imaju pomoć pregledavanja snimke, ali suđenje je i uz to ispodprosječno. No to nije neočekivano, s te strane smo i očekivali probleme.

U svakom slučaju, ovaj dio zagrijavanja, hvala Bogu, bliži se kraju. Tek od druge faze kreće uživanje i ono pravo, ovaj prvi dio samo je pokazao da koncept s 32 reprezentacije nije dobar, osim za Fibu koja će napuniti svoje džepove.