Oprostite, ali ne možemo vam pomoći

Koliko ste vidjeli slučajeva da je netko na velikim natjecanjima oštećen i nakon toga podnesena je žalba koja je odbijena. U principu to se događa uvijek. Nećete doživjeti da žalba bude prihvaćena i da se onda razmišlja na koji način u punom smislu ispraviti nepravdu.

Uglavnom sve završava na uvjeravanju kako se razumije frustracija, suci se pošalju kući ili jednostavno ostanu po strani, a onaj koji je oštećen ostaje mu da se s tim zadovolji. Naravno, ništa Litvi ne može vratiti tu pobjedu. Točnije mogućnost za pobjedu jer tko zna što bi se događalo u narednim sekundama.

S pravom su Litavci ljuti i ako ih netko itekako dobro razumije, onda smo to mi. Nikada neće biti zaboravljen 23. rujan 2005. godine i Beograd, dan kada je trio Volodymyr Drabikovsky, Virginijus Dovidavičius i Luigi Lamonica pred očima cijelog svijeta besramno pokrao Hrvatsku u četvrtfinalu Europskog prvenstva otpuhavši Španjolsku do pobjede.

Samo prisjećanje na taj susret i 14 godina kasnije podiže tlak i izaziva bijes, slike su i dalje žive, prekršaj za zatvor nad Vujčićem na polaganju nedosuđen, punjenje osobnim pogreškama jednog po jednog hrvatskog igrača, a s druge strane španjolska obrana puna kontakta i u konačnici i grubosti, a sve nekažnjeno. I naravno, onaj užasni prekršaj nad Tomasom na kraju regularnog dijela.

Cijeli svijet je to vidio, ne postoji medij van Španjolske koji nije pisao o sramotnoj krađi koja se dogodila u beogradskoj Areni, nebrojeni emailovi koji su dolazili na naše adres sa svih strana svijeta. Litavci su se ispričavali za suđenje Dovidavičiusa jer su i oni ranije osjetili što znači biti pokraden. Cijeli svijet je to vidio i svi su to osudili osim Fibe.

Naravno da se Hrvatska žalila, ali što se dogodilo? Ništa. Luigi Lamonica, čovjek zbog kojeg i danas u pravilu mijenjam program kada on sudi neku utakmicu, nakon ovog masakra nagrađen je time što je sudio finale Europskog prvenstva.

"Mogu razumjeti frustracije Hrvata, ali ne i njihovu reakciju na završetku susreta", kazao je tada Fibin tajnik Zanolin. Prema njegovim riječima, "Hrvati nisu bili pokradeni".

"Suci su bili pravedni, ne sumnjam u njihovo poštenje."

37 prekršaja suđeno je hrvatskim košarkašima, 14 Španjolcima. 48 slobodnih bacanja izveli su Španjolci, 12 slobodnih bacanja izveli su naši košarkaši.

Kao što se mi nerado sjećamo Lamonice, tako i Litavci u sjećanju imaju Amerikanca Tollivera koji je skandalozno sudio finale protiv Jugoslavije, natjerao Sabonisa na plač na terenu usred utakmice, a očajna lica Litavaca tijekom tog dvoboja sve su govorila. Nije im bilo pomoći. A taj jadni Tolliver uopće nije izgledao kao da je tamo s nekom misijom i željom da ošteti Litvu, jednostavno je izgledao kao da je pao s Marsa, potpuno izgubljen u vremenu i prostoru. Naravno, to ga ne amnestira.

Litva se također žalila, ali i u ovom slučaju stigla je odbijenica. S velikim žaljenjem moramo odbiti vaše žaljenje.

Tako je bilo i sada. Bez obzira na ogromnu pogrešku koja je izravno utjecala na rezultat i prolaz u četvrtfinale, nije se dogodilo ništa što bi pomoglo Litvi. Sudačka trojka je poslana s Prvenstva, ali što to Litvi znači? Baš ništa. Zar bi nakon toga Litavci trebali biti sretni?

I u konačnici, kada se događaju takvi ogromni propusti koji izravno utječu na rezultat, a žalbe se odbijaju iako ne trebate niti naočale da bi vidjeli kako je netko jako oštećen, zašto se onda uopće žaliti? Koja je svrha toga ako vam ta žalba neće ništa donijeti?

Općenito, suđenje na ovom SP-u je vrlo loše. Izbornik Veljko Mršić tijekom prijenosa dvoboja između Španjolske i Srbije pokušao je relativizirati i umanjiti taj loš posao sudaca, ali nikako se ne mogu složiti s njim. Jedino ako je mislio da suđenje nije tako loše u odnosu na očekivanja, ali nije to mislio.

Ovdje su došli suci koji su B i C kategorija, oni najbolji zbog sukoba Uleba i Fibe već predugo ne sude u Fibinim natjecanjima već su tu oni koji nisu europska, a kamoli svjetska klasa. Iz tog razloga, pogrešaka ima i to puno previše.

Jednom prilikom pokojni Pepsi Božić izvadio je svog igrača iz igre i dovoljno glasno da cijela dvorana može čuti objasnio mu je da nema floppinga i varanja te ga više nije uveo u igru iako je bio među ključnim igračima. Njegova momčad je izgubila, ali dotični nije ulazio u igru.

Svima su puna usta fair-playa, igračima, trenerima, medijima, a fair-play u pravom smislu riječi, kod onih krupnih stvari i odluka, možemo vidjeti jedino u nekim niželigaškim i amaterskim natjecanjima. Nisu svi Marcelo Bielsa da bi išli ispravljati nepravdu za vrijeme utakmice. Pa čak i tom Bielsi je njegov kapetan žestoko zamjerio što je ovaj tražio da protivniku puste gol jer je protivnik žestoko oštećen.

Što očekivati od Garbajose ili Goberta u ovako važnim utakmicama? Da priznaju pogrešku odmah i urgiraju kod sudaca? Možda u idealnom svijetu, a u ovom svatko čuva svoju stražnjicu i gleda samo nju.

Stoga Litavci, kao što već rekoh, jako dobro vas razumijemo i suosjećamo s vama. FIBA je te suce maknula s Prvenstva i mislila da je riješila problem. Nije, Litvu to ne vodi nikud.