Atalanta - La Dea u usponu

Grčka, prije puno godina: Atalantu je odgojila medvjedica i šume su joj bile prirodno stanište. Bila je sjajan lovac, hrvala se s medvjedima, bila najopasniji protivnik veprovima i vukovima, golim rukama je mogla oboriti na zemlju odraslog jelena i po fizičkoj snazi se s njom mogao nositi malo koji muškarac. Jednog dana joj se obrati otac: "ajde dosta, ćerce moja, prestani više lutati po šumama i izigravati Tarzana i nađi si konačno muža. Srce mi žudi za unucima." Odgovorila mu je da će se udati samo za muškarca koji je bude vrijedan, to jest za onoga koji je pobijedi u trčanju. Poraženog prosca će ubiti. Bila je zgodna, atletski tip, pa su prosci ubrzo nagrnuli. Utrkuje se s prvim, Atalanta pobijedi i ubije prosca. Dođe drugi, isto. Dođe treći, opet Atalanta pobijedi. Dođu onda i četvrti i peti i sedmi i deseti, a našu junakinju nitko ne može pobijediti.

Dođe onda junak Hipomen i posluži se lukavstvom: ponese na utrku tri zlatne jabuke. Krene utrka, trče rame uz rame i onda Hipomen baci Atalanti pod noge zlatnu jabuku. Pomami se lovkinja za zlatom i stane kako bi uzela jabuku, a Hipomen je ostavi daleko iza sebe. Traje utrka i dalje, Atalanta je sve bliže, a Hipomen tada baci i drugu jabuku. Opet trkačica stane kako bi uzela jabuku, a prednost trkača se poveća. Kada je i treći put došla blizu, baci on i treću jabuku, Atalanta se opet zaustavi da je uzme, a Hipomen završi kao prvi na cilju. Tako je Atalanta konačno našla muža. Nisu živjeli sretni do kraja života jer su se jako zamjerili Zeusu, ali to je sad druga priča.

Upravo su tu legendarnu trkačicu imali na umu gimnazijalci u Bergamu kada su 1907. godine osnovali klub za gimnastiku i atletiku. Brzo su osnovali i nogometnu sekciju i tako je nastala Bergamasco Calcio Atalanta. Otuda i nadimak La Dea (božica). Kao i svi nogometni počeci, ni ovaj nije bio lagan i za točno dvadeset godina su se probili do prve lige. Iste te 1927. godine je izgrađen stadion koji je za ono vrijeme bio toliko super-moderan, da se smatralo kako sljedećih sto godina ne treba graditi ništa novo. Procjena je uzeta zdravo za gotovo i stadion je bez velikih zahvata ostao skoro isti sljedećih devedeset godina. Tek ove godine se krenulo s velikom rekonstrukcijom.

Od trofeja Atalanta ima samo jedan talijanski kup iz daleke 1963. godine, ali uživa ugled u zemlji kao "Kraljica provincijskih gradova". Sa 120.000 stanovnika, Bergamo je tek 36. grad po veličini u Italiji, ali Atalanta ima odigranu respektablinu 61 sezonu u prvoligaškom društvu. Kao i svugdje širom Italije, glavni rival je najbliži susjed – Brescia, a veliko suparništvo postoji i s milanskim dvojcem Interom i Milanom. Milano je inače na samo 40 kilometara od Bergama.

Klub nikad nije imao nekog bogatog sponzora iza sebe, stoga se vrlo rijetko upuštao u velike ulazne transfere i orijentirao se na vlastitu omladinsku školu, a koja uživa ugled kao jedna od boljih u zemlji. Iz Atalantine škole su izašli svjetski prvaci Gaetano Scirea i Antonio Cabrini. Dalje bilježimo imena poput Roberto Donadoni, Alessio Tacchinardi, Riccardo Montolivo, Domenico Morfeo, Tomas Locatelli, a u mladim godinama su kroz Bergamo prošli i takvi majstori kao što su Pippo Inzaghi i Christian Vieri.

Embed from Getty Images

Prvi veliki izlazak na scenu se dogodio u drugoj polovini osamdesetih, kada je ekipa pod trenerom Emilianom Mondonicom nanizala nekoliko vrlo dobrih sezona. U tada najjačoj ligi na svijetu je najviši ostvareni plasman bio šesto mjesto, a u Europi su ostvareni zapaženi rezultati: polufinale Kupa kupova (ispali su od Mechelena), pa četvrtfinale Kupa UEFA (ispali od Intera, nakon što su prethodno svladali zagrebački Dinamo, Fenerbahče i Köln). Bila je to ekipa sastavljena oko švedskog veznjaka Strömberga, Brazilca Evaira, te tada već pomalo veterana Cesarea Prandellija. Pravi show je počeo dolaskom Argentinca Claudija Caniggie, čovjeka koji se dugo nećkao da li se baviti nogometom ili atletikom u sprinterskim disciplinama. Bio je to pravi čovjek na pravom mjestu: Sin vjetra u klubu nazvanom po legendarnoj trkačici. U tri sezone u Bergamu, Caniggia je dao 26 golova, postavši heroj tribina, što zbog igre i same pojave na terenu (tko bi odolio kad zavijori ona duga plava kosa), a što i zbog svojih bonvivanskih eskapada izvan njega.

Još prije tog susreta s Dinamom u jesen 1990, klub su potresle velike promjene: trener Mondonico je prije početka sezone otišao u Torino, dok je Prandelli je prestao s igračkom karijerom, ali je ostao u klubu sljedećih sedam godina radeći u klupskoj akademiji. U prometnoj nesreći je poginuo predsjednik kluba Cesare Bortolotti.

Četvrtfinale Kupa UEFA 1991. je ostalo kao vrhunac te generacije. Još nekoliko godina se Atalanta držala u najboljem društvu, a onda su počele godine dugotrajne krize, bez velikih uspjeha i obilježene čestim ispadanjem iz prve lige i vraćanjem u nju. Klub se stabilizirao u prvoligaškom društvu tek početkom 2010-tih, ali i to su bile godine teških borbi za opstanak. Uz sve te probleme, klub je i dalje proizvodio solidne igrače, pa je talijanskim terenima tih godina trčalo i po tridesetak igrača poniklih u Atalantinoj školi.

Novi uspon kluba počinje dolaskom na klupu Gian Piera Gasperinija 2016. godine. Već u prvoj sezoni je ostvareno senzacionalno četvrto mjesto. Sljedeće sezone im se predviđao strmi pad, no Dea je uspjela završiti sezonu na sedmom mjestu, pregazila Everton 3:0 i 5:1 u Europa ligi, a zatim tijesno ispala od dortmundske Borussije. Prošla sezona je bila vjerojatno najbolja u povijesti kluba: osvojeno je sjajno treće mjesto i izboren prvi nastup u Ligi prvaka, bili su najefikasnija momčad lige i došli su do finala talijanskog kupa. Zbog svojih uspjeha je Gasparini ovog ljeta proglašen počasnim građaninom Bergama. Njegova Atalanta je dinamični i efektivni stroj, spoj opasnog napadača u Zapati, genijalnosti Iličića i Gomeza, radišne i odgovorne sredine, te ofenzivnih bočnih igrača.

Embed from Getty Images

Uz uspjeh prve momčadi, Atalantina akademija ne prestaje svake godine izbacivati odlične mlade igrače, a koje onda transferiraju za velike iznose: Caldara je prodan u Juventus, Kessie i Conti u Milan, Bastoni i Gagliardini u Inter, Mancini u Romu.

Na terenu postoji vrlo jaka momčad s odličnim trenerom. Stadion se rekonstruira, a omladinska škola neprestano proizvodi nove i nove kvalitetne igrače. Tko zna čime nas plavo-crni iz Bergama još mogu iznenaditi.