Košarka

Provjera NBA Hrvata: Bogdanović jedan od primarnih potrošača kod Jazza, Zubac dobro koristi svoje minute

Matej Kačan • petak, 01.11.2019.
Provjera NBA Hrvata: Bogdanović jedan od primarnih potrošača kod Jazza, Zubac dobro koristi svoje minute
Foto: EPA

Desetak dana i po četiri-pet utakmica nove NBA su uzorak dovoljan za početi nazirati neke narative, ali puno premali uzorak za zaključke. Ali tko te što pita, idemo vidjeti kako su i što rade naše gore listovi u NBA ligi...

Kao što znamo, ove sezone imamo sedmoricu NBA imena. Četvorica od njih igraju i imaju ozbiljne minute, a trojica nisu niti sekunde upisali. Spomenut ćemo ih sve, a krećemo s najbesposlenijima.

Ne možemo ući u glavu Luki Šamaniću, ali relativno pošteno pitanje koje bi si on mogao postavljati jest što ga je natjeralo preko bare ovako rano? Sigurno da je samo sudjelovanje u Ljetnoj ligi, trening kampu i svakoj sekundi treninga pod znalcem kakav je Gregg Popovich u franšizi kakva su Spursi zlata vrijedno, ali ipak je skok iz rotacijskog igrača Olimpije u NBA malo prevelik.

Šamanića čeka G liga i pitanje je jesu li ga Spursi htjeli odmah, ali za sad kao propuštena bolja opcija izgleda još nekoliko godina kaljenja u Eurokupu i Euroligi.

A na rubu Eurolige je ovog ljeta bio Dragan Bender koji je po nekim portalima već i bio igrač moskovskog CSKA. Ipak su iz ničega uletjeli Bucksi i pozvali ga u kamp. Bender je odradio sjajnu predsezonu, ali je sve stalo na tome pa u prvim izazivačima na Istoku nije upisao ni minute u regularnoj sezoni.

Vjerojatno se može naći i gorih gaža u životu od milijun i pol dolara za glumljenje Brooka Lopeza u par utakmica predsezone, ali smo ipak dojma da je i Bender ovog ljeta počinio grešku. Trebao se vratiti u Europu po minute i čvrstinu koje mu nasušno trebaju pa onda natrag u NBA. Još je Bender mlad i stigne ispravljati krive Drine, ali sjedenjem na klupi i dodavanjem šugamana Giannisu to sigurno neće uspjeti.

Sekunde nije odigrao ni Ante Žižić, ali on barem ima objektivne razloge. Spriječila ga je ozljeda, a Cavsi su poručili što misle o njegovom potencijalu odbijanjem opcije za zadnju godinu Antinog ugovora. Cavsi su u sukobu interesa i filozofija, na bekovima hoće kaliti mladost pa guraju Knoxa i Garlanda, a pod košem se oslanjaju na iskustvo Thompsona i Lovea da im donosi bespotrebne pobjede pa valjda Žižiću ne planiraju davati minute sve i da on hoće i može.

Možda je bolje i za Antu da pobjegne iz takve sredine, a pitanje je gdje. Europa donosi minute i ovlasti, ali "Žiži" treba NBA režim treninga i napretka kako bi smršavio i dobio na mobilnosti koja će mu trebati za NBA košarku. U Europi još mazimo teretnjake koji iz posta jedu protivnike pa takvu vrstu transformacije ovdje neće dobiti.

Takvu transformaciju već je odradio Ivica Zubac. "Big Zu", "Zublocka", "Zumba" (kaže Snoop Dogg), "Zubatac" je dobrano smršavio, nabacio par kila mišića, ošišao se i pustio bradicu te mu sad samo kakva "sleeve" tetovaža fali da izgleda kao punokrvni NBA igrač jer tako već igra.

Nećemo se varati, Zubac nije dominantni NBA centar s pedigreom kakvi se plaćaju suhim zlatom, ali je u specifičnim Clippersima dovoljno kvalitetan za startnu rolu i pola utakmice. Nekad dobije više, nekad manje, ovisno o matchupu. Zubac će uvijek svoje minute odraditi maksimalno korektno. Smršavio je te je mobilniji, ali na radu nogu i obrani treba još raditi i to krvavo. Ono što je već sad na zavidnoj razini su napadačke brojke.

9.2 poena na 73% šuta iz igre i 87.5% bacanja su jako dobre i pristojne brojke u jakoj ekipi kakva Clippersi zasigurno jesu. Zubac se za svoj status ne treba brinuti sve dok ovako igra i dok Doc Rivers nema namjeru razdvajati Loua Williamsa i Treza Harrella te njihov pick s klupe.

Svoju rolu s klupe odrađuje i Mario Hezonja u Portlandu. Hez nikad nije ostvario talent i lude nade kakve smo imali za fizički i atletski najsposobnijeg Europljanina u dugo vremena niti će to ikad uspjeti. Ono što može uspjeti je postati pravi NBA košarkaš koji će svoje zadatke ispunjavati.

Terry Stotts mu vjeruje i daje mu solidnih 20-ak minuta u drugim šihtama uz najrazličitije zadatke i uloge. Pokušali su ga gurnuti i u ulogu primarnog handlera, ali taj eksperiment je brzo propao čim su svi shvatili očito: igrati s petorkama koje ne uključuju niti Lillarda niti McColluma nema smisla, a posljednju utakmicu je Mario završio i na centru.

Tako Hez igra uglavnom s jednim od njih dvojice i s jednim iz dvojca Hood-Bazemore, nekad i s obojicom kao četvorka. Ono što pod hitno treba popraviti su napadački postotci. 33% iz igre i 25% za tricu stvarno nije reprezentativno, kao ni činjenica da jedno krilo u 18 minuta skupi više skokova od poena.

Kad krenu upadati šutevi doći će i sigurnost i više minuta, bitno je da svoju rolu i ulogu ima. Malo subjektivan dojam, ali ovo izgleda kao najodgovorniji i najbolji Mario ikada. Bolje da je ovako u konkurentnoj franšizi nego da divlja kad stignu proljeća u tankerskim ekipama.

Da divlja u tankerskoj ekipi smo očekivali od Darija Šarića, ali na sveopći šok i nevjericu ovi Sunsi izgledaju pristojno. Zasad ćemo reći samo pristojno, nećemo se zaletavati na solidno ili, ne daj Bože, dobro. Sunsi su ovo ljeto složili rijetko viđen ansambl sporih nogu te su od Hornetsa preuzeli titulu Meke za spore i visoke bijelce pa se Dario uklopio vrlo brzo.

Ipak, ono što smo svi previdjeli jest činjenica da Šarić ima pentu u zadnjici, a s njim u paru je i Aaron Baynes sličnih kvaliteta, bar dok Ayton ne dočeka kraj svoje suspenzije razmišljajući o marihuani i/ili pišanju. Tako je odjednom ono što je trebao biti par sporih visokih iz pakla postao veteranski motor ovih Sunsa i izgleda da je baš taj pristup i profesionalizam uz Rubija ono što je trebalo Bookeru da spusti i svoju zadnjicu u stav.

Dario ne zabija previše, ali izostankom Aytona trebale bi doći i lopte. Hoće li na većem volumenu uspjeti zadržati 40-ak posto trice i podsjetiti na onog Šarića iz Phile, ostaje za vidjeti.

I za kraj, On. Bojan Bogdanović je predivan primjer košarkaša koji polako sazrijeva i razvija se, a ovaj posao u Jazzu bi trebao biti kruna Bojanove evolucije. 21.3 poen za 29 minuta uz 52% iz igre i 44% za tricu su brojke za prste polizati, Babo je u prve četiri utakmice elitni strijelac i šuter. Podcrtajte ovo elitni.

Pomaže činjenica da je došao u sustav Jazza gdje se točno zna tko i što radi, ali nije odmogla ni užasna forma Mikea Conleya koja je gurnula Bojana u ulogu primarnog potrošača uz Donovana Mitchella. Babo je nekad igrao dvojku pa trojku, a sada igra i četvorku. Doduše, Quinn Snyder je odustao od bijele braće na krilima te je razdvojio Bojana i Inglesa pa je startnu rolu na visokom krilu dobio Royce O'Neale.

Nećemo biti pohlepni i reći da očekujemo da se ovakve brojke nastave, ali od Bojana možemo tražiti ono što on i jest. Biti bitan i stožerni igrač u TOP 10 ekipi lige (a možda i TOP 5-6-7-8, ovisi kako gledate) je ogromna stvar. Bojan je sjajan, retro dresovi Jazza mu stoje izvrsno i gledajte ga dok možete. Vjerujte mi, nećete požaliti.

Sviđa ti se članak? Podijeli ga!

Sadržaj se nastavlja
Za komentiranje članaka morate biti prijavljeni kao član Sportnet Kluba. Prijavite se!