Tri debitanta u europskoj eliti: Div predvodi Latviju, Islanđanin probudio Nizozemsku, a BiH ipak ide na Euro

Po mnogočemu će ovo Europsko prvenstvo biti premijerno, prvi put s 24 reprezentacije, prvi put s tri domaćina, a u konačnici i s tri debitanta. Latvija, Bosna i Hercegovina te Nizozemska prvi put će se naći na europskoj smotri.

21 reprezentacija ima iskustva s europskih prvenstava, a među tim "iskusnima", najmanje nastupa na europskim prvenstvima imaju Austrija i Švicarska s po tri.

Latvija živi od Krištopansove inspiracije

Latvija je jedini debitant koji je bio u trećem potu uoči ždrijeba skupina Europskog prvenstva. Reprezentacija koja je u kvalifikacijama za Europsko prvenstvo u Hrvatskoj ostala na nula bodova u skupini, no zato je u ovim kvalifikacijama odradila odličan posao i zauzela drugo mjesto u grupi, odmah iza Slovenije.

Kada se spomene latvijski rukomet, prva asocijacija je Dainis Krištopans. Jedan od najviših igrača u europskom rukometu, 215 centimetara snažni div koji inače nosi dres Vardara, prvo je ime ove reprezentacije i igrač na kojeg će svi obraćati posebnu pozornost.

Pobjeda protiv Slovenije u kvalifikacijama upozorenje je da Latvija može iznenaditi, no u skupini u kojoj je smještena, realno je za očekivati da će se ipak boriti za treće mjesto s Nizozemskom, Njemačka i Španjolska ipak su prejake i u susretima s tim reprezentacijama Latvija je bilježila isključivo visoke poraze.

Nikada ranije Latvija nije bila na nekom velikom natjecanju. Ovo joj je prvi plasman i ne treba sumnjati kako će motiv biti na najvišoj mogućoj razini. Izbornik Armands Uščins ima na raspolaganju skupinu igrača koja je već dugo na okupu, ne treba previše vremena za upoznavanje i uigravanje, a najveći problem bit će neiskustvo.

Embed from Getty Images

Izuzev Krištopansa i vratara Artursa Kugisa koji je također u Vardaru, nijedan igrač nije osjetio rukomet više razine. Eventualno Nils Kreicbergs koji igra u finskim Cocksima s kojima je nastupao u "donjem domu" Lige prvaka. Ostali uglavnom igraju u Tenax Dobeleu, latvijskom najboljem klubu koji je ove sezone, inače, igrao u Challenge Cupu, tamo izbacio luksemburški Dudelange pa ispao od rumunjske Turde.

Jednom su se Latvijci približili odlasku na veliko natjecanje, bilo je to u kvalifikacijama za Svjetsko prvenstvo 2017. godine kada su ostali bez vize zahvaljujući broju golova u gostima. Igrali su protiv Bjelorusije, nisu bili daleko, ali s ukupnih 52:52 i većim brojem golova u gostima Bjelorusi su otišli na Svjetsko prvenstvo, a Latvija je krenula u novi ciklus i pokušaj hvatanja nastupa na velikim natjecanjima.

Može se reći kako je jedna od onih reprezentacija koje su definitivno profitirale ovim proširenjem, a za Europsko prvenstvo 2020. godine Latvija se priprema kroz četiri faze, još u listopadu odradila je prvu fazu i tada se krenulo s filtriranjem igrača.

Islanđanin podignuo Nizozemce

U skupini s Latvijom nalazi se još jedan debitant, Nizozemska. Nizozemci možda nemaju igrača poput Krištopansa koji je zvijezda i koji igra uz bok onih najboljih igrača današnjice, ali ova reprezentacija je dobro izbalansirana i s dosta igrača koji su osjetili višu rukometnu razinu nastupajući u Bundesligi.

Kroz povijest gledajući, Nizozemci su imali samo jedan nastup na velikim natjecanjima. Bilo je to (pra)davne 1961. godine na Svjetskom prvenstvu u Njemačkoj gdje je zauzela 11. mjesto s dva poraza u isto toliko utakmica. Dva puta igrala je u play-offu za odlazak na Europsko prvenstvo, ali oba puta je glatko ispala. 2002. godine bolji je bio Portugal, a 2008. godine vrlo uvjerljivo izbacila ju je Poljska.

U kvalifikacijama za ovo Europsko prvenstvo bila je u skupini sa Slovenijom, Latvijom i Estonijom, zauzela je treće mjesto, ali bila je među četiri najbolje trećeplasirane reprezentacije i izborila prvi nastup na završnici europske smotre.

Upisala je u tim kvalifikacijama tri pobjede i tri poraza, dva puta izgubila je od Slovenije, dva puta svladala je Estoniju, a od Latvije je poražena u Valmieri s 29:25 da bi uzvratila u Almereu s 25:21. Upravo ta utakmica bila je ključna u borbi za prolaz, a briljirao je iskusni vratar Gerrie Eijlers.

Jedan od onih koji su najzaslužniji za ovaj uspjeh Nizozemske je Islanđanin Erlingur Richardsson. Kako su se Islanđani potvrdili kao vrsni stručnjaci, Nizozemski rukometni savez također je odlučio pokušati s trenerom s tog područja i pogodio je. U listopadu 2017. godine nekadašnji islandski pivot prihvatio je ponudu Nizozemske i na klupi je zamijenio Joopa Fiegea.

Embed from Getty Images

Richardsson je kompletnu igračku karijeru proveo na Islandu, tamo je započeo i s trenerskim poslom pa je tako bio i pomoćnik izbornika islandske reprezentacije, a od 2013. do 2015. godine vodio je WestWien u Austriji. Od ljeta 2015. do prosinca 2016. godine bio je i trener Füchsea iz Berlina s kojim je osvojio i Super Globe.

Nizozemska tako ima ozbiljnog izbornika, trenera koji se dokazao i na klupskom, a sada i na reprezentativnom planu, ima reprezentaciju koja je spoj mladosti i iskustva te se ne smije olako shvatiti. Ipak, slično kao i Latvija, u ovoj skupini imat će dosta problema.

Bosna i Hercegovina ide na Euro

Bosna i Hercegovina je reprezentacija koja u svojim redovima ima dosta igrača koji su poznati i u europskim okvirima. Od braće Burić preko kapetana Mirsada Terzića, Marka Panića, Josipa Perića, Dejana Malinovića, dosta je tu igrača koji su prošli puno toga u karijeri.

Što će napraviti, teško je reći, ovo joj je debitantski nastup, u pripremama je Bosnu i Hercegovinu pratilo previše problema, počevši od činjenice da je Savez u velikim problemima s financijama pa su čak i ljudi iz tamošnjeg rukometa poslali alarmantnu poruku kako Bosni i Hercegovini prijeti neodlazak na Europsko prvenstvo.

Naravno, čim je došlo u javnost, odmah se reagiralo i sve je okončano na najbolji način za rukometaše. Dijelu igrača ovo neće biti debi na velikoj reprezentativnoj sceni, naime Bosna i Hercegovina ima iskustvo sa Svjetskog prvenstva, nastupila je 2015. godine u Katru gdje je u skupini s Hrvatskom, Makedonijom, Austrijom, Tunisom i Iranom uhvatila jednu pobjedu. Ona je stigla u prvom kolu protiv Irana 30:25, nakon čega su uslijedila četiri poraza, najviši od Hrvatske 28:21.

Do ovog Europskog prvenstva došla je s trećeg mjesta u kvalifikacijskoj skupini s Češkom, Bjelorusijom i Finskom. Finci su ostali na dnu bez osvojenog boda, a BiH je bila posve ravnopravna ostalim reprezentacijama pa je tako osvojila isti broj bodova kao i Češka i Bjelorusija.

U ranijim pokušajima hvatanja prolaska na Europsko prvenstvo, Bosna i Hercegovina najdalje je dolazila do play-offa i to tri puta. 2002. godine zaustavila ju je Danska, 2004. godine bolja je bila Češka, a 2006. godine Norveška.

Embed from Getty Images

Ono što nije uspjelo prethodnicima, uspjelo je izborniku Bilalu Šumanu koji je rukometno ime gradio u Danskoj gdje je deset godina bio član Koldinga, a tamo osim što je bio igrač, bio je i trener. Šuman je u svoj stožer uvrstio i nekadašnjeg danskog reprezentativca Lassea Boesena te bivšeg BiH reprezentativca iznimno bogate igračke karijere Edina Bašića.

Nama svakako zanimljivo je da je u BiH reprezentaciji i dalje i stariji brat hrvatske zvijezde Igora Karačića, Ivan koji je bio dio one reprezentacije koja je nastupala i na Svjetskom prvenstvu u Katru.

Zanimljiva reprezentacija s nekoliko zvučnih imena, očito i vrlo dobro vođena te i ona zaslužuje respekt. U skupini će biti vrlo teško protiv Francuske, Norveške i Portugala, ali niti ti protivnici neće se smjeti opustiti.