Od odlaska Oneste Francuzi polako gube igru, a već treće natjecanje zaredom su bez finala

Didier Dinart doživio je prvi veliki izbornički debakl, ali oni koji duže prate francusku reprezentaciju nekako su naslućivali kako se hoda po rubu i pitanje je vremena kada će ostati bez odličja. Reprezentaciju je preuzeo 2017. godine i od tada ju je vodio na tri velika natjecanja.

Preuzeo je francuski stroj koji je Claude Onesta lansirao u zvijezde i koji će biti zapisan kao vjerojatno najbolja reprezentacija svih vremena. I zato su očekivanja pred Dinartom bila i bit će velika. Francuska ima igrače, a na njemu je da te igrače spoji u momčad.

Ono što se Dinartu u velikoj mjeri zamjera je da nema igru. Onestinu Francusku bio je užitak gledati koliko god nam je razočaranja donijela. No ta Francuska izgledala je gotovo savršeno kada bi došla na veliko natjecanje fokusirana i motivirana, a uglavnom je bila takva. Igrala je tečno, smisleno, s granitnom obranom i Omeyerom na golu. Jednostavno je bila na baš svim pozicijama savršeno pokrivena i nije imala slabu stranu. Uostalom, računajući i tu 2017. godinu kada je bio savjetnik i još imao utjecaja na momčad, Onesta je s Francuskom bio u deset finala i u devet uzeo zlato. To mogu samo najveći.

Danas to više nije tako. Francuzi danas imaju problematičnih pozicija i uopće ne izgledaju onako moćno i uvjerljivo. Dapače. I to nije od jučer.

Na Svjetskom prvenstvu 2017. godine kojem su bili domaćini vjerojatno zadnji put su izgledali baš moćno i dominantno. Tada su Dinart i Guillaume Gille preuzeli reprezentaciju, ali su na klupi uz sebe imali Onestu koji je bio više u savjetničkoj ulozi.

Nakon toga ostali su sami, a Francuska zlato više nije vidjela. U Hrvatskoj na Europskom prvenstvu sve je bilo dobro do polufinala gdje su naišli na Španjolsku i glatko su poraženi. Prošle godine na Svjetskom prvenstvu doživjeli su epski raspad u polufinalu protiv Danske i drugo natjecanje zaredom ostali su bez finala. Ovo će im biti treća godina u nizu da ih nema u finalu, prvi put od Pekinga 2006. godine kada je krenula francuska dominacija i kada je osvojena prva titula europskih prvaka.

Nije problem ne osvojiti zlato, pa čak niti medalju, ali problem je kada se u kontinuitetu osjeti lagani pad u igri. To je ono što Francuzi jako zamjeraju i upiru prstom u Dinarta.

Dinart na popisu ima jako kvalitetne igrače, dovoljno je pogledati imena onih nositelja igre i kako igraju u klubovima, međutim kao što je i sam Nikola Karabatić istaknuo - rade previše individualnih pogrešaka i ne izgledaju kao momčad. A uopće nisu neiskusna momčad.

Karabatićeve riječi su znakovite, nije se libio kritizirati igru, osjeti se nervoza, a to u startu nije dobro. Karabatić je u prvoj utakmici bio dobar, protiv Portugala je odigrao dobru utakmicu, no protiv Norveške ne. Imao je nekoliko atraktivnih dodavanja, ali i šest izgubljenih lopti što je puno previše.

Ona nekadašnja Francuska mogla je igrati zavezanih očiju, znalo se tko treba što raditi u kojem trenutku, gdje treba biti i tko kada preuzima odgovornost, danas daleko od toga. Neki igrači ne igraju na razini kao u klubovima, neki nisu dovoljno iskorišteni, a novi problemi dolaze jer odlaze i Luc Abalo, Cedric Sorhaindo i Michael Guigou.

Dinart pokušava s uvođenjem nekih mlađih igrača, dosta ih je mijenjao na pripremama za prošla natjecanja, pokušavao je tu čak i s nekim veteranima iz francuske lige koji kod Oneste nisu bili niti na mapi, ali nikako ne dobiva onu pravu dobitnu formulu. Od klinaca probili su se tek Romain Lagarde, Melvyn Richardson i Dika Mem s tim da nitko od njih još nije uhvatio onaj pravi kontinuitet dobrih nastupa u reprezentaciji. Najviše prilika dobiva Mem, no on mora puno bolje.

Znalo se i prije dogoditi Francuskoj da prespava veliko natjecanje i završi kao u Srbiji daleko od postolja, ali ta Francuska bila je iznimno jaka i ostavljala je dojam s tim pobjedničkim gardom da će se vratiti bez problema na vrh. Ova Francuska će se vratiti u vrh, ali nekako ne izgleda spremna i za na vrh.

Nema više Omeyera da povuče kada je to najvažnije, Gerard je dobar golman, ali nije Titijeve klase. Na lijevom vanjskom od odlaska Narcissea čekaju igrača takve klase, na srednjem ni Karabatić neće moći toliko vući, osjete se godine i kod njega dok će na desnom i dalje ordinirati Remili koji je bolje iskorišten u Parizu nego u reprezentaciji.

Jedino gdje mogu reći da su odlično pokriveni je pozicija pivota, tu imaju Fabregasa, Tournata i mlađeg Karabatića te nema brige za budućnost.

Tko god igrao, Dinart će imati prvi zadatak posložiti Francuze da ponovno izgledaju kvalitetno i moćno. Na ovom Prvenstvu nisu tako izgledali, bilo je problematičnih izdanja i na prošlom Svjetskom prvenstvu što se zamaskiralo osvojenom broncom, ali dojam laganog pada ostaje. Od 2017. godine ipak postoji ta silazna putanja i to je ono što Francuze brine i ne može se sakriti.

Sve utakmice možete pratiti uživo ili pogledati naknadno samo na RTLplayu.

FOTO: Goran Stanzl/PIXSELL