Nema opravdanja, na Eurobasket se mora. S kim, nije bitno!

Izbornik Veljko Mršić objavio je imena 16 igrača koje će povesti u utakmice protiv Švedske 21. veljače u Zagrebu te u Nizozemskoj tri dana kasnije. Mršićev izbor su: Roko-Leni Ukić, Roko Rogić, Krešimir Radovčić, Krunoslav Simon, Mateo Drežnjak, Toni Perković, Marko Ramljak, Pavle Marčinković, Filip Krušlin, Toni Nakić, Željko Šakić, Roko Prkačin, Hrvoje Perić, Miro Bilan, Darko Planinić i Marin Marić.

Kao i uvijek, svatko ima svoj dojam, favorite i pogled na roster. Postavljaju se pitanja: što imamo? Što nemamo? Gdje smo i što smo? Kako na Eurobasket? Pokušajmo skupa doći do odgovora.

Odgovor na zadnje pitanje mora imati izbornik i stručni savjet, a ono što svi možemo reći i očekivati je to da opravdanja više nema. Kvalifikacije za SP 2019. bile su potpuna sramota, ali je hrvatska košarka dobila još jednu šansu dodjelom kvalifikacijskog turnira za OI u Tokiju. Potencijalni neuspjeh u Splitu bi značio da Hrvatska koja ima sedam NBA igrača propušta dva velika natjecanja u nizu i zato je EP 2021. nužnost.

Propuštanje tri velika natjecanja u nizu bi značilo možda i kliničku smrt nekoć velikog sporta u Hrvata i njegov potpuni potop u popularnosti. Rukomet, vaterpolo i nogomet svojim medaljama privlače novu djecu svaki dan, dok se košarkom bavi još samo šačica fanatika.

Zato utakmice protiv Švedske i Nizozemske imaju višestruk ulog. Dobro ući u kvalifikacije je nužnost, ali te su utakmice i svojevrsna audicija za popunjavanje rostera za Split. Svi NBA igrači su najavili dolazak, tu su povratnici i iskusni Roko Ukić i Kruno Simon te se traže popune jer Hrvatska u Splitu treba najbolje od najboljeg.

Mršićev popis na prvu izgleda solidno, kao spoj mladosti i iskustva. Kad malo zagrebemo površinu vidimo da neka imena možda tu i nedostaju, a prvi na pamet padaju Ivan Buva, Ivan Ramljak, Tomislav Zubčić i Rok Stipčević. Možemo tu još spomenuti i Luku Babića koji je bio jedan od heroja iz Torina i Rija i sjajno bi došao sa svojom polivalentnošću i dobrom obranom na krilu, ali je njega izbornik ispričao.

Tko je tu, a koga nema od visokih?

Za Buvu se zna da vuče probleme i nesuglasice još tamo od dva zadarska susreta i sramote Ivice Skelina kada je neobjašnjivo igrao četvorku, ali čovjek je u sjajnoj formi u Turskoj te se svakako moglo okrenuti broj i pružiti ruku pomirenja. Isto vrijedi i za Zubčića koji u Eniseju igra Fibin Europa Cup i jaku VTB ligu, ali dobro. Hrvatska je košarka u fazi da je najjača ispod koša te su Šakić, Bilan, Planinić, Marić i Perić vrlo korektna frontcourt linija.

Strši tu ime mladog Roka Prkačina koji je uz Nakića, Drežnjaka i Radovčića označen kao potencijal kojeg bi se trebalo uvoditi i učiti i sasvim je legitimno reći da će mu participiranje u pripremama pomoći. Postavlja se jedino pitanje je li možda prerano i je li prozor prije Splita pravo vrijeme za uvođenje mladih snaga. Možda bi bolje bilo sad pozvati ono najbolje što može pomoći odmah i iskristalizirati kadar za Split pa kasnije ići u pomlađivanje, ali dobro.

Ima tu još imena koja su participirala kod Mršića u Kini i Las Vegasu poput Vukovića, Vrankovića, Čakaruna i ostalih, ali je stvarno teško reći koga bi od visokih izbacili u korist nekog od njih. Ono što odmah možemo reći jest da ova Hrvatska neće njegovati nekakav small-ball. Bilan i Planinić su teži centri koji gravitiraju reketu, a to znači da će se Šakić šaltati na klasičnu četvorku, iako u Lietkabelisu sve češće igra i peticu zbog manjka brzine i tog šuterskog elementa koji dobro otvori reket.

Najveća je tu nepoznanica Marić koji igra dobre minute u Okapi Aalstaru, petoj ekipi belgijske lige u kojoj se natječu i renomirana imena poput Oostendea i Charleroija. Problem je što Marić svojim profilom također odgovara tipu centra koji ne šutira izvana i više voli reket. Tu bi sjajno došao Buva koji može pogoditi tricu i dao bi koju taktičku varijantu viška, a ovako imamo tri klasična centra sličnog tipa.

Krila

Poziciju trojke bi trebali okupirati Nakić, Marčinković i Marko Ramljak uz pomoć Krušlina i Drežnjaka ukoliko izbornik odluči zaigrati s tri beka za onu ekstra dozu šuta. Sva trojica su polivalentni igrači. Marčinković i Nakić su napadački moćni na jednoj razini, sposobni su uzeti loptu u ruke i napasti, ali i pogoditi šut. Jedina pitanja koja se tu postavljaju su spremnost Nakića da prenese svoje partije s razine Premijer lige na međunarodnu scenu i fizička sprema i forma Marčinkovića koji je propustio dobar dio sezone.

Ramljak igra solidnu, ali ne i spektakularnu sezonu u Ciboni. Od njega znamo što očekivati. Uvijek obrambeno na razini, fizički moćan i opasan u tranziciji, ali tek u najbolju ruku prosječnog šuta. Šteta što nema Babića jer je on prije ozljede bio primjerak modernog krila koje defacto može odigrati sve pozicije i uloge od 1 do 3. Nejasno je i zašto nema starijeg Ramljaka koji u Krki igra važnu ulogu i pomaže klubu u osiguravanju ostanka u ABA ligi što je uloga više od brata Marka na isto razini, a razina ili dvije više od Nakića i Marčinkovića.

U Splitu će se pojaviti Bojan Bogdanović i Mario Hezonja, a moguće i Luka Šamanić pa bi "trojka" trebala biti pokrivena, ali smo trenutno tu i na poziciji beka šutera nekako najtanji. Moglo bi se za ovaj prozor raspravljati i o Luki Božiću, ali on skuplja mrvice u Budućnosti te o Dominicu Gilbertu koji je u Zadru uhvatio dobru formu, ali ga je poljuljala ozljeda.

Bekovi

Dolazimo do bolne točke i tabu teme hrvatske košarke posljednjih godina. Nemogućnost sustava da proizvede europski "krštenog" organizatora igre dovela je do situacije da se nakon dvije godine i javnih prepucavanja vraća Roko Ukić koji zadnje kvalifikacije kao igrač francuskog prvoligaša nije igrao, ali sad kao drugoligaš igra. I što je najgore, bolje nemamo.

Njega bi trebao mijenjati Roko Rogić koji je nakon dobre prošle sezone i naslova s Cibonom odlučio u inozemstvo i to u češki Nymburk koji djeluje kao zatvorena klika u kojem češki reprezentativci igraju skupa i bildaju si kemiju. Rogić se tu izborio za ulogu i to je svakako pohvalno. Nije ključna figura, ali svoju minutažu i ulogu ima i često zna krenuti u prvoj petorci, iako brojke ne otkrivaju neke prevelike ovlasti.

Treća opcija je Radovčić i on je ime koje na ovom popisu najviše odskače i najdiskutabilniji je. Nakon dobre sezone u Premijer ligi otišao je u ABA2 člana Helios Sunse, a tamo igra u korisnoj, ali ne i presudnoj roli. Sam izbornik je kazao kako je on pozvan zbog kemije i kao netko tko će prihvatiti ulogu trećeg playa te kao budućnost s 22 godine i to je vrlo legitiman izbornikov stav za koji on odgovara. Radovčić je vrlo inteligentan i zahvalan igrač, ali svakako možemo povući pitanje nekih imena koja nisu tu, a Radovčić je,

Za početak tu je Rok Stipčević. Prekaljeni veteran u talijanskim klubovima, ne igra na ništa nižoj razini od, primjerice, Perića ili Bilana koji su tu u puno jačoj konkurenciji na toj poziciji. Ako uzmemo u obzir da se za Roka ne može naći uloga koja bi ga zadovoljila, onda na pamet padaju Katić i Mavra koji igraju važne uloge u članovima prve ABA lige. Pogotovo Mavra koji je bio ključna figura Zadra u skidanjima jakih skalpova Zvezde, Budućnosti i Cedevita Olimpije. Katić je dugo čekao s ugovorom pa je na kraju potpisao za Cibonu, ali je uvijek pitanje to koljeno koje ga stalno muči i onemogućava hvatanje kontinuiteta.

Dvojka je uz trojku najtanja, a nju pokrivaju Drežnjak, Perković i Krušlin te Simon ako se pojavi. O Kruni ne treba trošiti riječi. On je euroligaška klasa i važan igrač trenutno prve momčadi Europe. Može odraditi sve, i uzeti loptu u ruke pa kreirati, ali i istrčavati iz blokova ili čekati povratni šut. Njega sigurno nemamo u Zagrebu za Švedsku, a najave kažu da bi se mogao pojaviti u Nizozemskoj.

Iza njega je to tanko, ali boljeg nema te smo uogromnom problemu ako Kruno ne bude mogao doći. Krušlin igra malo i sa slabom ulogom u Cedevita Olimpiji, dok su Perković i Drežnjak uistinu potencijali koji su preuzeli uzde svojih ekipa u borbi za vrh ABA2 lige. Pogotovo to vrijedi za Drežnjaka koji već duže igra sjajno u Širokom i na meti je mnogih klubova iz višeg ranga. Perković je imao nekakvih problemčića s ozljedama, ali je nekako preuzeo ulogu prvog egzekutora Splita i diči se dobrim šutom. Kao i kod ostalih prije spomenutih, pitanje je može li se igra prenijeti na razinu ili dvije više što međunarodna košarka svakako jest.

Sve u svemu

Imamo to što imamo. Možda je za jednu reprezentativnu akciju malo previše ABA2 igrača dok su neki prekaljeni internacionalci preskočeni, ali mi ne možemo znati sve detalje i tko je uopće htio igrati. Košarka nije sport u kojem ćeš na teren baciti najboljih pet imena, vrijednost pravog trenera jest ta da kolektiv učini vrjednijim od zbroja pojedinaca.

Mršić je u dvije akcije s limitiranim resursima pokazao natruhe organiziranog sustava i smislene košarke. Odabrao je svoje "vojnike", jezgru nekih igrača s kojima je prošao Las Vegas i Kinu i kojima vjeruje i zato je zaslužio povjerenje dok ne dokaže suprotno. Naglasak je očito stavljen na kemiju u ekipi i one koji žele igrati i nitko ne želi da se ponove situacije kao Mađarska ili akcija u Zadru prije dvije godine.

Svatko ima svoju preferenciju rostera koji bi trebao ići, ali je na kraju dana izbornik taj koji odlučuje i koji za svoj izbor odgovara. Na nama je da mu damo podršku, ali i konstruktivnu kritiku. Jedino mjerilo na kraju je rezultat. Prekasno je za priče o rekonstrukcijama, pomlađivanjima i moralnim pobjedama. Hrvatska treba na Eurobasket i s ovim imenima se očekuje 2-0 u prvom prozoru. Isprika nema i sve manje je kolosalni neuspjeh. Bar smo na to već navikli.

FOTO: Hrvoje Jelavic/PIXSELL