Hrvatska mora biti oprezna: Mađari spremni za iznenađenje, Australci nisu autsajderi

Australija

Australci su od svojih tenisača naviknuti na pobjede i trofeje, a iako igrači iz sadašnje generacije još nisu došli do velikog naslova u reprezentativnim susretima ili na Grand Slam razini, njihovi glavni aduti još uvijek su dovoljno mladi da stignu uhvatiti korak s velikanima iz prošlosti.

Gledajući poredak na ATP ljestvici, Australija se može pohvaliti s petoricom članova društva prvih 100, koje predvodi 21-godišnji Alex de Minaur, 26. na svijetu. Nepredvidljivi Nick Kyrgios nalazi se na 40. poziciji, John Millman je 43., a među tenisačima koji mogu pomoći u singlu vrijedi izdvojiti i Jordana Thompsona (64.) i Jamesa Duckwortha (83.).

U mečevima parova, u australskoj reprezentaciji je unatrag pet godina konstantan John Peers, koji zauzima 31. mjesto u poretku vodećih svjetskih tenisača u toj konkurenciji. Peers je u reprezentativnoj karijeri često mijenjao partnere s kojima je igrao. Lani se borio za pobjede s Thompsonom, dok je u ovogodišnjem susretu s Brazilom u kvalifikacijama za madridsku završnicu bio u akciji s Duckworthom, uz poraz od suparničkog dvojca Marcelo Demoliner/Felipe Meligeni Rodrigues Alves s 5:7, 7:5, 7:6(6) u tom meču.

Australci su protiv Brazila izgubili jedino ogled parova. Put prema završnici su u vikendu u Adelaideu izgradili dvjema Millmanovima i jednom Thompsonovom pobjedom u singlu, čime su s ukupnih 3-1 ostvarili cilj u susretu u kojem nije bilo ni De Minaura ni Kyrgiosa. Dvojica glavnih australskih aduta posljednji su put igrali za reprezentaciju na lanjskom završnom turniru u Madridu, na kojem je Australija stigla do četvrtfinala, a među posljednjih osam doživjela je poraz od kasnijih finalista Kanađana.

Australija se u dugoj povijesti Davis Cupa može pohvaliti s 28 osvojenih naslova, a s takvim učinkom, bolja je jedino reprezentacija SAD-a, koja ima 32 titule.

Važni dio bogate australske tradicije je i njihov sadašnji izbornik Lleyton Hewitt, nekadašnji prvi tenisač svijeta i vlasnik dvaju naslova na Grand Slam turnirima, 2001. na US Openu i godinu potom na travi Wimbledona. Iz igračke karijere, Hewitt u Davis Cupu predvodi svoju reprezentaciju u nekoliko kategorija, uključujući najviše dobivenih mečeva u singlu (42) i sveukupno (59) u najjačem i najdugovječnijem svjetskom teniskom momčadskom natjecanju. Trenutni izbornik bio je dio australske momčadi koja je posljednji put slavila u Davis Cupu, s osvojenim 28. naslovom potkraj 2003. godine, a na reprezentativnoj klupi nadat će se novim pobjedama.

Hewitt je stupio na scenu nešto kasnije nego se dogodio jedini dosadašnji međusobni susret Hrvatske i Australije u Davis Cupu. Bilo je to u rujnu 1996. na zemljanoj podlozi splitskih Firula, u kvalifikacijama za tadašnju Svjetsku skupinu, s pobjedom gostujuće reprezentacije s 4-1. Australci su se mogli osloniti na širinu kvalitete s Markom Philippoussisom i Jasonom Stoltenbergom u singlu, a dvojcem Patrick Rafter/Mark Woodforde u meču parova, što se pokazalo prejakim za hrvatsku momčad u kojoj su “žive” mečeve igrali Goran Ivanišević i Saša Hiršzon.

Hrvatska i Australija su se nakon toga mimoilazili gotovo četvrt stoljeća. Nakon što prođe više od 24 godine od posljednjeg susreta, hrvatski aduti će u studenom tražiti prvu pobjedu nad zvučnim i trofejnim suparnikom.

Pored Australije, Hrvatska će u skupini D ovogodišnjeg finalnog turnira Davis Cupa odmjeriti snage i s Mađarskom koja će premijerno nastupiti u Madridu. Za razliku od prebogate povijesti australskog tenisa, mađarski tijekom 86 godina sudjelovanja reprezentacije u Davis Cupu nije imao značajnijih rezultata.

Njihovi su tenisači ukupno u tri navrata igrali u 1. kolu Svjetske skupine (1994., 1996. i 2018.), no nikad nisu napravili sljedeći korak. Tako se bez ikakvog pretjerivanja može reći da je nastup u Madridu najveći uspjeh momčadskog tenisa u susjednoj državi. Mađari su prolaz među 18 najboljih svjetskih sastava izborili u dramatičnom kvalifikacijskom dvoboju protiv Belgije u Debrecenu – nakon susreta parova Belgijci su vodili s 2:1, da bi domaćin stigao do preokreta pojedinačnim pobjedama Attile Balazsa i Martona Fucsovicsa, obojice igrača rangiranih unutar 100 najboljih na ATP listi. I dok je 28-godišnji Fucsovics posljednje tri sezone stalan član društva najboljih (lani bio i 31. na ATP listi) i iza sebe ima jedan ATP naslov (Ženeva 2018.), njihov prvi igrač Balazs trenutačno u 32. godini uživa u najboljem renkingu karijere, 76. mjestu ATP-listi. Njegova je teniska priča prilično zanimljiva – pritisnut brojnim ozljedama 2014. se oprostio od profesionalnog tenisa da bi se na Tour vratio u rujnu 2016. i od tada bilježi stalni napredak. Najveći uspjeh na ATP turnirima ostvario je lani u Umagu kad je igrao u finalu.

Balazs i Fucsovics gotovo sigurno neće dostići legendarnog sunarodnjaka Balazsa Taroczyja po broju ATP naslova (13) i nastupa za reprezentaciju (95) ili slavu Jozsefa Asbotha, jedinog mađarskog pobjednika Grand Slam turnira u pojedinačnoj konkurenciji (Roland Garros 1947.), no udarni dvojac izbornika Gabora Kovesa brojnim je pobjedama protiv bolje rangiranih suparnika dokazao da je u pravom danu sposoban iznenaditi i daleko uglednije reprezentacije. Iako su tek 23. na rang-listi Davis Cupa i još nemaju pojedinačne pobjede protiv naših igrača (Fucsovics protiv Čilića i Ćorića ima ukupan skor od 0-4), Mađari sigurno neće biti lak zalogaj.

"Za nas je već velika stvar što idemo u Madrid. Ždrijeb nije najbolji, no mogao je biti i gori. Budemo li u najjačem mogućem sastavu, možemo sve. Vjerujemo ovim dečkima, mnogima ćemo pokvariti planove", najavljuje izbornik Gabor Koves.

AUTOR: Hrvatski teniski savez

FOTO: Goran Stanzl/Pixsell