Na današnji dan: Počelo je stolovanje posljednjeg rimskog imperatora

Jednog proljetnog poslijepodneva su svoj susret 25. kola Serie A odigrale Brescija i Roma. Bila je to sezona 1992/93, a datum 28. ožujka. Roma je slavila s 2:0 golovima Claudija Caniggiei Siniše Mihajlovića.

Bila je to jedna od tek osam pobjeda Rome u toj razočaravajućoj sezoni u kojoj je rimska Vučica završila tek deseta, a njezin domaćin tog dana je ispao iz lige s 15. mjesta nakon dodatnog razigravanja. I ni po čemu taj susret ne bi bio poseban da na njemu u igru nije ušao golobradi 16-godišnji mladić.

Nitko tada nije mogao ni zamisliti da će taj momak postati najveća legenda Rome, jedan od talijanskih nogometnih bogova i "posljednji rimski imperator" - Francesco Totti. Tog dana je započela vladavina koja će trajati punih 25 godina do umirovljenja 2017.

U tih četvrt stoljeća je Totti postao sinonim za Romu, ali i za ono što u nogometu polako izumire - slijepu odanost svojoj prvoj ljubavi i jednom klubu. Totti je kao rođeni Rimljanin cijeli svoj vijek proveo na Olimpicu i nije se micao, a nije da je ponuda nedostajalo.

"Sve sam svoje djevojke varao, ali Romu nikad, niti ću", legendarna je ostala Tottijeva izjava koja vjerno oslikava slijepu odanost svom klubu. Još je možda i legendarniji odgovor Romanu Abramoviču koji ga je htio kupiti kad je gradio svoj veliki Chelsea: "Ako kupi Romu, dobit će me."

Bilo je ponuda iz gotovo svih engleskih klubova, zvao je i zvjezdani Real pa čak i lokalni talijanski rivali, ali se Totti nije pomamio. Zato je u 25 godina u Romi stigao skupiti 618 seniorskih nastupa i postići vrtoglavih 250 golova za mnoge rekorde.

Ipak, često su izostajali trofeji, a za onaj jedan jedini i najslađi Scudetto trebao je pomoć velikog Gabriela Batistute pod čvrstom palicom Fabia Capella. Ipak, s reprezentacijom je postigao ono najviše, podigao je naslov svjetskog prvaka 2006. i s tom titulom otišao u reprezentativnu mirovinu kao pobjednik.

Ostao je bez Lige prvaka, bez Zlatne lopte i još nekih priznanja koja bi jednom nogometašu bila važna. Osvojio je tek dvije Coppa Italije, 2007. i 2008., ali je zauvijek oduševio srca i zaslužio poštovanje nogometnih romantika koji su znali cijeniti ono čega je u nogometu sve manje.

Ostaje jedan žal što te 2002. nije nastupio protiv Hajduka na Poljudu te je tako mnoge hrvatske ljubitelje nogometa uskratio za gledanje jednog velemajstora uživo, ali u ovo vrijeme kad je sve puno nesigurnosti što se života i nogometa tiče, lijepo se prisjetiti debija i karijere jednog od onih koji je nerijetko stavljao ljubav ispred novca i uspjeha.

FOTO: Screenshot/Youtube

#ostanitedoma