Istraživanje Hrvatske asocijacije za sportski menadžment: Samo 14 posto ispitanih gubi interes zbog praznih tribina

Zadnjih dana 2019. godine dok smo mi razmišljali o blagdanima i zimskim radostima, na drugom kraju planete pojavio se korona virus. Pratili smo objave iz Kine, ali smo se isto tako svi u sebi nadali kako taj virus nikada neće pronaći put do Europe. Tako je i bilo do početka veljače kada je u Belgiji potvrđen prvi slučaj ovog virusa i nismo mogli ni sanjati što nas sve čeka. Sada nekoliko mjeseci kasnije i dalje ne znamo kako će izgledati naša budućnost. Sigurni smo, neće biti ista kao ono na što smo naviknuti.

Nakon utakmice Lige prvaka između Atalante i Valencije došlo je velikog širenja virusa i već tada se znalo kako će sportska natjecanja lagano biti obustavljana. Sport je tada pretrpio ogromnu štetu i nakon toga su samo slijedila priopćenja… Liga prvaka, Europska liga, utrke Formule 1 i još brojna natjecanja su obustavljena, a na kraju usprkos velikoj borbi i Olimpijske igre postale su žrtva ove pandemije.

Svima je jasno kako je i profesionalni, ali i amaterski sport postao velika žrtva ove pandemija, a to je i razlog izrade ovog istraživanja. Nakon što je istraživanje američkog sveučilišta Seton Hall iz New Jersey ispitalo kakvo mišljenje imaju Amerikanci o pitanjima vezanima za sport za vrijeme i nakon pandemije, htio sam provjeriti isto i u RH. U sklopu Hrvatske asocijacije za sportski menadžment i uz jako partnerstvo s prijateljski nastrojenim projektom „I ja sam sportaš “ napravio sam ovo istraživanje i dobio izrazito zanimljive podatke.

Najbolje da krenemo s mišljenjem 753 sudionika koji su u periodu od 14. do 20. ožujka ispunili pitanja kojima se bavi ovo istraživanje. Među njima ima profesionalnih sportaša, zaposlenika u klubovima i savezima, navijača ali i ljudi koji nisu toliko vezani uz sport iz svih dijelova RH.

Prekid natjecanja u RH

Hrvatski savezi postupili su vrlo brzo i tako slijedili primjer europskih kolega koji su tada već bili u ozbiljnijoj situaciji od RH. HNL je tako prekinut 12. ožujka, ali je odlučeno da će se nastaviti u 3 moguća scenarija od kojih je jedan, onaj najoptimističniji već propao.

Nekoliko dana nakon donesena je diskutabilna odluka o apsolutnom prekidu odbojkaških liga zbog čega je Hrvatska dobila novog prvaka, klub iz Kaštela „Mladost Ribola“. S istim brojem pobjeda i nešto manjim brojem izgubljenih poena tako su osvojili titulu ispred zagrebačke Mladosti s kojom su trebali odigrati sljedeću utakmicu, prvi puta u sezoni.

Nakon toga došlo je do odluka u svim sportovima, a u zadnjih nekoliko dana je odlučeno kako Hrvatska ove godine neće imati prvaka u rukometu jer je sezona poništena, a kada dođe do uvjeta za odigravanje nove sezone igrat će se od početka prethodne. Status momčadi zadržati će se kao u sezoni 2018/2019.

Otkazivanje OI 2020

Dugo se bježalo od ovog scenarija i u zemlji gdje ni vlakovi ne kasne nekoliko sekundi htjelo se izbjeći otkazivanje. Olimpijske igre na kraju su ipak otkazane 24. ožujka kada su japanske vlasti morale pognuti svoja ramena i prihvatiti odluku.

Sve je već bilo spremno za sportski događaj godine što bi i očekivali od Japana, jedino nespremno bile su olimpijske norme mnogih sportaša. Brojni kvalifikacijska natjecanja su morala biti otkazana, a to je vjerojatno i ono što je presudilo projektu TOKIO 2020.

Inače, do sada su Olimpijske igre bile otkazane 3 puta, a ovo je prvi puta da su otkazane za vrijeme mira. Naime, prethodna 3 puta to je bilo predvođeno svjetskim ratovima.

Prvi koraci nakon smanjenja mjera

Broj pozitivnih na korona virus COVID-19 svakim danom u RH je sve manji. Gotovo svakog dana u zadnjih desetak dana broj ljudi koji su preboljeli virus veći je od broja novih pozitivnih. Dogodi se da čak i pola županija RH nema niti jednog novooboljelog i svi zajedno se nadamo kako smo ono najgore prošli.

Aktivno se raspravlja o prekidu nekih mjera koje su bitne za život svih nas, a uskoro dolazi vrijeme kada će se aktivno raspravljati i o tome na koje načine nastaviti i treba li uopće nastaviti sportska natjecanja. Trećina ispitanih dopustilo bi igračima donijeti odluku žele li nastupati ove sezone.

Sportska natjecanja u 2020 godini. Da ili ne?

Kada smo postavljali ovo pitanje situacija u Hrvatskoj još nije bila tako dobra i htjeli smo vidjeti koliko bi se ljudi složilo s time da se u tadašnjim uvjetima sva sportska natjecanja odgode. Iako se time bavimo kroz cijelo istraživanje i različita pitanja i mogućnosti, ovaj puta bi zaključili kako 40% ljudi ne želi sport isti kakvim je bio jer ne misli kako je to u ovom trenu sigurno za sve nas.

To dokazuje kako sport, kao i sve drugo u našim životima mora proći određenu prilagodbu na novonastalu situaciju. Koliko će to trajati nitko ne zna, ali svima nama mora biti jasno da naši životi neće biti isti.

Jesmo li spremni za odlazak na sportska natjecanja i pod kojim uvjetima?

Jedno od najzanimljivijih pitanja u istraživanju koje je provelo američko sveučilište bilo je svakako ovo. Iako smo bili uvjereni, ili se barem nadali kako u RH nećemo dobiti rezultate kao u SAD-u gdje je sedamdesetak posto izjavilo kako ne želi prisustvovati sportskim natjecanjima dok se ne otkrije cjepivo.

Gotovo svaka druga osoba svoje mjesto ne vidi na stadionima ili u dvoranama dok se ne otkrije cjepivo za ovaj virus, a još gotovo četrdeset posto postavlja uvjet za svoj povratak mjere socijalnog distanciranja. Ostatak od 15% se ne boji odlaska na sportska natjecanja što je svakako veći prosjek od onoga u SAD-u.

Treba li smanjiti plaće profesionalnim sportašima/icama za vrijeme pandemije?

O ovoj temi čitali smo diljem svijeta i medu prvima su place nogometašima smanjili FC Barcelona, a odgovor drugih nogometnih Golijata nije dugo čekao.

Ova tema u Hrvatskoj potaknula je skandal i velike potrese u GNK Dinamo Zagreb gdje je žrtva toga bio čak i najuspješniji trener ovog zagrebačkog kluba u zadnjih nekoliko desetaka godina. Postoje li neki drugi razlozi i zašto je dovelo do velikog nesporazuma u ovom klubu nije trenutna tema, ali svakako možemo dobiti zaključak kako je ova tema svakako probudila duhove u HR sportu.

Jos jedan slavni zagrebački klub je ovom temom došao na naslovnice. KK Cibona je svim svojim zaposlenicima i sportašima raskinula ugovore i biti će obnovljeni tek kada situacija s ovim virusom dođe pod kontrolu. Jedna od tema koja je izrazito aktualna u našem sportu i koja je već ostavila svoje prve žrtve.

Pod kojim uvjetima nastaviti sportska natjecanja?

Sportska natjecanja jednog dana se moraju nastaviti, a kako ih nastaviti biti će tema brojnih sastanaka u savezima i klubovima koji će htjeti zaštititi svoje igrače i navijače, ali i svoj imidž kako ne bi dobili naslovnice posvećene sebi i „nagradu“ stožera za civilnu zaštitu za novo žarište epidemije virusa.

Samo dvanaest posto slaže se s time da se natjecanja nastave kao i do sada s navijačima, a za jedan posto više ispitanika čini se kako je trenutno bolja opcija prekid svih natjecanja.

Ipak, realno gledano gotovo svi će birati između dvije opcije koje su i ovdje dobile najviše glasova. Nešto veći postotak glasao je ipak za održavanje sportskih natjecanja bez navijača. Kako će to stvarno izgledati i koje će biti odluke možemo očekivati gledati u sljedećim tjednima.

Mogu li medijski prijenosi zamijeniti održavanje natjecanja pred navijačima?

Sada kada smo jasno zaključili kako najveći broj ispitanika misli kako je održavanje bez navijača najbolji oblik održavanja sportskih natjecanja nakon pandemije virusa dolazimo do pitanja koliko će sport zbog toga ispaštati?

Četvrtina sudionika istraživanja zaželila se sporta u ovim teškim sportskim vremenima pa bi čak i vise nego inače pratili sportska natjecanja putem raznih medija. 63 posto ispitanika izjavilo je kako bi njihov interes bio jednak.

Na kraju nam ostaje onih 14 posto koji bi imali manji interes za sportom kada bi jedina poveznica s navijačima bili mediji.

Održavaju li se sportska natjecanja zbog navijača i na koji način trenutno je vrlo zanimljivo pitanje!?

Koliko nam zapravo nedostaje sport, a koliko ga inače pratimo?

Ova dva pitanja odlučili smo spojiti za vjerniji prikaz rezultata jer prikazuju koliko ljudima u ovim trenucima nedostaje njihov omiljeni sport ili sportsko natjecanje. U svakoj kategoriji dobivamo podatak koliko je to i da čak oni koji inače uopće nisu pretjerani ljubitelji sporta sada svoje vrijeme u izolaciji žele ispuniti nečime, pa čak i sportom.

Zaključujemo kako snimke najvećih uspjeha hrvatskog sporta nisu uspjele nadomjestiti praćenju sportskih natjecanja uživo. Zbog ovih podataka i očuvanja svojih obožavatelja organizatori brojnih natjecanja održavaju kontakte na razne načine.

Primjer dobre prakse je Formula 1 i Liberty Media koja je kao zamjenu za utrke u kalendaru napravila eSports natjecanje u igri F1 2019 u kojem nastupaju sadašnji i bivši vozači F1, vozači nižih rangova motosporta, ali i profesionalni nogometaši i drugi sportaši.

Treba li profesionalnim sportašima/icama omogućiti treninge?

Pitanje koje je upravo u fazi brojnih rasprava u brojnim savezima, stožerima i tijelima koja donose odredbe je treba li profesionalnim sportašima/icama pružiti ruku i dopustiti održavanje treninga, kao i kojima od njih.

Svaki rekreativac je svjestan (ili će to tek postati na prvom treningu) kako mu je forma pala ako je zapustio svoje treninge u cijelosti. Brojni sportaši/ice trenutno ne mogu trenirati svoje primarne zadaće unutar svojih domova već se okreću kondicijskim pripremama.

Paradoks u tim trenucima događa se jer su za to vrijeme nasipi, trkačke staze i druga mjesta namijenjena masovnoj rekreaciji puna. Svima je jasno kako je to puno veća opasnost od treninga profesionalnih sportaša pogotovo u posebnim, kontroliranim uvjetima.

To su prepoznali i naši sudionici pa je tako samo dva posto označilo kako bi i oni trebali biti isključivo u svojim domovima. Ostatak je podijeljen između toga pod kakvim uvjetima sportaši trebaju trenirati, ali zaključak je jednostavan. Sportaši moraju trenirati kako god.

Koliko smo stvarno aktivni za vrijeme pandemije?

U ovom istraživanju sudjelovali su svi profili kakve možemo pronaći u našem društvu. Od profesionalnih sportaša došli smo i do ljudi koji sport uopće ne prate i ne bave se njime. Ovim pitanjem željeli smo vidjeti koliko je zapravo pandemija zaključala ljude unutar svojih domova, ili koliko ih se odlučilo na vise vremena provedenog u prirodu u sklopu nekih aktivnosti.

Rezultati su svakako dobri i vidimo kako Hrvati ipak nisu ostali samo u svojim domovima nego kvalitetno koriste vrijeme koje provode vani. Svatko od nas se mogao uvjeriti kako su gradske ulice prazne, ali mjesta za rekreaciju puna. Takve podatke pokazuje i ovaj graf.

Iako smo ostali doma, pokušavamo ostati i u formi koliko god je to moguće.

Završna riječ

Ovo istraživanje prikazalo nam je kakvo je stanje sporta i kako sportski fanatici, profesionalni, ljudi unutar raznih organizacija ali i ljudi kojima sport nije sastavni dio života doživljavaju ovaj period. Sport jednostavno mora krenuti dalje i to je misao vodilja koja me vodila kroz ovo istraživanje, u planovima novih natjecanja sljedeće sezone ali i misao koja je u glavama svih sportaša.

AUTOR: Hrvatska asocijacija za sportski menadžment