Vojnović: 'Kada sam dolazio u Istru, nisam imao pojma da je zadnja, mislio sam da je peta-šesta'

Gost podcasta Učka bio je Aljoša Vojnović, igrač kojeg i površni pratitelji HNL-a jako dobro poznaju. Vojnović je od mladih dana pokazivao veliki potencijal, a vrlo rano je debitirao za seniore Osijeka.

"Nije mi bio problem vratiti se iz seniorskog nogometa u juniore. Za Osijek sam debitirao sa 16 i pol godina kod Ćire i onda sam u biti već osjetio surovi profesionalizam jer nisam stigao niti u školu i to me pogodilo. Kada su me vratili u juniore meni je to u biti bilo super. Vratili su me ramo gdje sam bio najbolji u generaciji, klub je imao velike planove i nisam se uopće bojao da bi mi karijera mogla pobjeći. Nije mi to bilo ispod časti. Činjenica je da možda tada mladi igrači nisu lako dobivali šansu, a u seniorima je bilo igrača koji su bili upitne kvalitete. Nije mi bilo drago što su neki bez veze dobivali šansu ne samo prije mene već moje generacije i one 1984. godište koja je bila vrlo talentirana, a nikada nije dobila pravu šansu. Svi smo mi tada kao klinci u Osijeku u kojem je bilo jako nesređeno stanje režali na politiku kluba. Kao klincima nam je bilo već tada jasno da je u biti izlaz iz krize jedino okretanjem prema vlastitim klincima. Iz ove perspektive me to čudi i ne mogu vjerovati da ljudima još tada nije bilo jasno da mladi igrači trebaju dobiti šansu."

Što se tiče najboljih igrača s kojima se susretao, imao je na suprotnoj strani i Luku Modrića, ali jedan mu je stvarao veće probleme

"Neću staviti Luku Modrića zato što sam protiv njega igrao dva-tri puta i nismo toliko bili u doticaju na samom terenu. Reći ću Mateo Kovačić."

Nogomet ide prema naprijed velikim koracima i selekcija za profesionalni nogomet bit će samo okrutnija.

"Nemam pojma što će biti u budućnosti. Nogomet je otišao toliko daleko i previše mladih ljudi se bavi nogometom i mislim da nećemo uopće spuštati letvicu prema predispozicijama koje bi igrači trebali imati da bi mogli igrati već ćemo ih samo dodatno dizati. Mislim da će se i u budućnosti u nogometu lako iskristalizirati oni koji i mogu i znaju. Oni koji ne mogu niti neće participirati, a tu mislim i na trku, brzinu, izdržljivost, snagu, unazad više nećemo ići."

Prvi izlazak u inozemstvo imao je u Norveškoj, bio je član Raufossa.

"Meni je u Norveškoj bilo super. Pogodilo mi se da sam došao u ekipu koja ima super trenera. Čovjeku se više niti ne sjećam imena, ali kod njega sam vidio neki odmak od našeg hrvatskog nogometa i tamo sam prvi put doživio konkretne analize taktike. Tamo smo igrali sustav 4-2-3-1 koji dotad nisam igrao i čovjek nam je doslovno prije utakmica i postave 4-4-2 objašnjavao koji dio terena je ključan za nas i gdje ćemo praviti razliku. Konkretno 4-2-3-1 na 4-4-2 imaš tu jednu polušpicu koja se može kretati između linija i to se i događalo na utakmicama. Čovjek mi je rekao stani tu, imat ćeš i malo više vremena i kada sam to radio, bio sam bolji. U HNL-u takvo što nisam vidio nigdje. Nije to ono kada ti trener sa strane viče ajde napravi nešto. Daj mi konkretan savjet, ne stojiš dobro, stani tamo, malo više tamo. Zato me taj norveški nogomet iznenadio."

"Jedna od mojih brojnih pogrešaka u karijeri je taj neostanak u Norveškoj gdje sam dobio dvije dobre ponude iz Ham-Kama i Moldea, čak se sjećam i da je plaća bila sedam tisuća eura i 20 tisuća eura nagrada za potpis. Žao mi je što nisam ostao jer je Norveška bila super prilika za igrača poput mene."

Odlazak iz Norveške smatra pogreškom u karijeri, a bilo ih je još.

"Do 26. godine ne žalim ni za čim, kasnije žalim za nekim stvarima. Žalim što sam npr. otišao iz Dinamo Bukurešta nakon jedne izuzetno uspješne polusezone, klub u kojem sam bio kapetan, u kojem mi je bilo lijepo, koji je imao horde navijača, ozbiljan nogomet, jaka liga.... Praktički u zadnjoj utakmici polusezone sam se pohvatao za vrat s trenerom i malo ishitreno tražio raskid ugovora i otišao. Žao mi je te epizode jer je bio izgledan jedan unosan ugovor iz Turske. Oni su jako koncentrirani na rumunjsku ligu i puno igrača ide prema Turskoj. Žalim za Norveškom, žalim zbog odlaska u Slaven Belupo jer mislim da mi je to bila velika pogreška. Tamo sam doslovno izgubio tri godine svog nogometnog puta bez da sam bio u ozbiljnom dodiru sa skautima. Tada smo rezultatski podbacili iako smo imali dobru momčad."

Zanimljivo je bilo u Bukureštu gdje je već u drugoj utakmici i klubu postao kapetan.

"Trener me zvao da dođem nakon dobre polusezone u Osijeku gdje je gledao nekih 15-16 mojih utakmica na videu. Zvao me telefonski, trebao mu je netko iskusniji u mladoj ekipi i da me u principu vidi kao kapetana momčadi u dogledno vrijeme jer traži desnu ruku na terenu. Meni je sve bilo privlačno i stigao sam u Milano na pripreme. Krenuo sam žestoko i govorili su mi da to nisu vidjeli, znao sam u ševi na treningu deset puta uklizati, zabijat se u gol, jednog sam suigrača nehotice povrijedio, išao sam preko granica i to je postalo zarazno i svi su prihvatili moj stil da su i oni tako igrali. Trener je osjetio da me igrači respektiraju i nakon prvog kola kapetana su prodali u Tursku pa se poklopilo da sam od druge utakmice u klubu bio kapetan."

Posljednje utakmice u HNL-u odradio je na posudbi u Istri 1961 nakon što su mu u Osijeku poručili da na njega više ne računaju.

"Raić-Sudar je moj prijatelj preko njegovog brata i dobri smo si. Pokrenula se onda priča u Osijeku nakon dolaska Marića i Hajradinovića kada nismo prošli preko Austrije Beč u skupinu Europske lige, meni je otvoreno rečeno da neću igrati, praktički mi je bilo rečeno da sam na tribini. Nikud mi se nije išlo pa sam pitao imam li mogućnost kroz treninge se ipak dokazati, ali mi je rečeno da se klub okreće mlađima i da neće biti prilike. Trener je govorio da je odluka uprave, uprava da je odluka trenera i onda mi je Skender ponudio da igram za B momčad. To je bilo kao da mi je netko opalio šamarčinu i u meni je nešto proradilo. Tada sam imao 31 godinu i nisam si mogao dozvoliti da tada odem u mirovinu. Čuo sam se s Rajom i dogovorili da dođem godinu dana u Pulu, igrala mi se prva liga. Veliki utjecaj u tome imao je i Tomo Čuljak koji mi je uz Radotića najbolji prijatelj kojeg sam stekao u nogometu. Nisam imao pojma kakvo je stanje u Istri. Kada sam rekao ženi da sam se dogovorio s Istrom, pita me koji su oni na tablici ja rekoh tu su negdje peti-šesti, nisam imao pojma da su zadnji na tablici. Kada sam došao imali su dva boda i već prva utakmica protiv Belupa nakon dolaska bila je mač nad glavom."

#ostanitedoma

FOTO: Duško Marušić/PIXSELL