Vodeni sportovi
Rudić: 'Najdraže odličje mi je s juniorskom reprezentacijom gdje su bili i Bukić, Milanović, Bezmalinović...'
Ratko Rudić završio je trenersku karijeru i povukao se u mirovinu barem što se tog dijela vaterpolskog djelovanja tiče. Iza njega je bogata karijera s čak 69 osvojenih trofeja...
Sezona u Italiji je prekinuta i Ratko Rudić nije uspio oprostiti se s novim trofejom. Izgledno je da bi ga s Pro Reccom osvojio, no u ovom trenutku najvažnije je da je bez problema preživiokoronavirus krizu.
"Sve je u redu. Vratio sam se iz Italije gdje sam također bio u izolaciji koja me dočekala i ovdje pa sam se već naviknuo. Drago mi je da sam kod kuće i tako na neki način lakše provodim to vrijeme u izolaciji", istaknuo je Rudić za podcast Sportkluba.
Rudić je trenersku karijeru okončao sa 69 osvojenih trofeja.
"Da smo odigrali i kup i prvenstvo bili bi u igri za još tri trofeja i vrlo vjerojatno bih imao više trofeja. Ne treba biti pretenciozan, ali sigurno bi bilo više trofeja jer smo bili stvarno superiorni. No nije sve u trofejima, ostaje taj odnos s klubom, igračima, mojim suradnicima, to je ono što će ostati duže. Bilo bi lijepo da smo završili s nekim velikim rezultatom, finale je trebalo biti u samom Reccu gdje se bazen uređivao i pripremao se spektakl. Čak su i neki ljudi već rezervirali smještaj, neki moji prijatelji iz Brazila već su imali rezervacije soba, ali na žalost sve je palo u vodu."
Ratko Rudić napravio je puno za vaterpolo na ovim prostorima, ali i za talijanski i američki vaterpolo.
"Ja sam u svakoj sredini imao određen način rada koji je bio i s moje strane prilagođen uvjetima u kojima sam se nalazio. Ja sam sam želio upoznati što bolje i kulturu i mentalitet pojedinih zemalja, nastojao sam učiti jezik i tako dalje. Ali, određene principe svog rada sam uvijek održavao od svojih početaka pa do kraja. Uvijek se treba pridržavati nekih pravila i to je bitno za vaterpolo. Naravno, situacije su se mijenjale, u Jugoslaviji je bilo nešto drukčije, trener je imao punu vlast i vladao je autokratskim stilom gdje se nisu postavljala pitanja i svi su morali izvršavati svoje zadatke. Tada smo imali dosta organiziran sustav u sportu koji je iznjedrio dosta dobrih trenera u svim sportovima, ne samo u vaterpolu. To mi je kasnije bila nit vodilja i u Hrvatskoj i u Crnoj Gori. U Italiji sam imao nešto drukčiju situaciju, momčad je praktički bila dobro pripremljena i inteligentna taktički. Ono što po meni nije bilo dobro je izbjegavanje konfrontacije s fizički superiornijim protivnicima i prilagodili su taktiku tome. Cilj je trebao biti izabrati onu taktiku koja će ti donijeti najbolji rezultat, to sam najviše mijenjao. Ja sam se prilagodio njima, ali i oni su počeli trenirati onako kako sam ja želio i to je dovelo do naše vladavine u cijelom jednom ciklusu. Dosta sam ondje radio na nekim istraživanjima i eksperimentima, pomogao mi je njihov Olimpijski odbor i imali smo dosta informacija iz svih segmenata vaterpolske igre i to mi je pomoglo u pripremama i u jačanju momčadi. Nakon 10 godina radio sam u Americi, ondje nakon Olimpijskih igara nema ničega, raspad sistema je bio. Morao sam početi od nule i moram reći da sam ondje uložio jako puno truda da bi u svakom segmentu organizacije nešto promijenio jer sam smatrao da je američki vaterpolo potreban svijetu i Americi zbog njihove reputacije. Tamo sam imao dugoročni program koji je trebao dovesti do olimpijske medalje. Kasnije sam se vratio u Hrvatsku, ali oni su nastavili, kasnije zaista i došli do te medalje 2008. godine u Pekingu kad su bili srebrni. U Hrvatskoj sam opet zatekao ne baš sjajnu situaciju. Sjećam se prvog treninga u Šibeniku, jedan osrednji trening je izazvao dosta upala i ozljeda. Ali nastavili smo raditi, gradili smo kult reprezentacije i mislim da smo od osvajanja svjetskog zlata u Melbourneu 2007. što smatram ključnim trenutkom hrvatskog vaterpola, otvorili brojna vrata raznim medaljama koje osvajamo do današnjeg dana."
Posebno drago mu je odličje iz 1983. godine.
"Najdraže odličje mi je s juniorskom reprezentacijom 1983. godine gdje su bili i Bukić, Milanović, Bezmalinović... Tada smo prvi put u povijesti jugoslavenskog vaterpola osvojili srebra na europskom i svjetskom prvenstvu. To su bila prvenstva gdje su ti mladi igrači na neki način prezentirali svjetskoj vaterpolskoj javnosti i pokazali su sav talent. To je kasnije i meni bila neka odrednica u kasnijem radu."
I u mirovini će Rudić imati što za raditi.
"Član sam Stručnog savjeta Hrvatskog vaterpolskog saveza, jedan sam od osnivača organizacije Waterpolo Development koja radi s djecom i organizira njihove manifestacije. Predsjednik sam i komisije za razvoj svjetskog vaterpola pa imam tih funkcija i naravno da ću dati svoj doprinos u svemu tome. Drugih planova zasad nemam."
FOTO: Dalibor Urukalović/PIXSELL
Sadržaj se nastavlja
Za komentiranje članaka morate biti prijavljeni kao član Sportnet Kluba. Prijavite se!
- Najnovije
- Najčitanije
Plasman u Konferencijsku ligu nije bio dovoljan, Mauricio Pochettino napustio klupu Chelseaja
Engleski nogomet
Najbolja francuska sutkinja sudit će finale Grčkog kupa
Europske lige
Nogometno zagrijavanje za EURO 2024 uz Hisense
Nogomet
Potvrđeno još četvero hrvatskih putnika na Olimpijske igre u Parizu
Olimpijske igre
Alen Babić u srpnju ponovno u ringu, borit će se s opasnim Britancem
Borilački
Jose Boto u Osijek dovodi Slovenca koji ne igra u Serie B?
SuperSport HNL
Nogometno zagrijavanje za EURO 2024 uz Hisense
Nogomet
Romano: Nekadašnji trener Istre 1961 preuzima portugalskog prvoligaša
Europske lige
Klub mu je ispao iz Premier lige, a sada bi mogao preuzeti Bayern
Njemački nogomet
Wolfsberger i Austria Beč odlučuju o putniku u finale doigravanja za Konferencijsku ligu
Europske lige