Jovićević: 'Ako nemaš momčadski duh i dobru atmosferu u svlačionici, ne možeš napraviti rezultat nigdje'

U podcastu Sportkluba gostovao je Igor Jovićević koji je govorio o brojnim zanimljivim temama. Danas je na klupi Dinama gdje čeka na službeni debi koji će se dogoditi u nezgodnim uvjetima pred praznim tribinama.

"Domaći klubovi više nisu ni favoriti, nego se tu odvijaju neka iznenađenja, i sigurno da taj impuls svojih navijača izostaje, taj naboj, taj 12. igrač kad se lomi utakmica, jer oni su ti koji te vuku naprijed kada trebaš povući iz unutarnjih rezervi. Ovo je jedinstven slučaj jer ideš na prisilnu pauzu u jeku prvenstva. Ti imaš stanku, pa onda mini pripreme, pa pripreme za novo prvenstvo. Tko se bolje pripremi za to sve, taj će imati veliku prednost nad ostalima."

Naslijedio je Nenada Bjelicu i vrlo brzo je uspostavio zajednički jezik s igračima što je iznimno bitno.

"Na početku smo igrali onaj trokružni turnir s mladim igračima, to nam je bilo jako dobro, uklapalo nam se u plan treninga. Imali smo i ove dvije vrlo ozbiljne provjere protiv Osijeka i Gorice. U tijeku su naporni treninzi i nismo mogli niti ući svježi u te utakmice, ali igrači su zaista dali sve od sebe i ispunjava se sve što se od njih traži. S te strane moram biti pozitivan jer sam vidio puno pozitivnih stvari. Moram naglasiti da su me igrači zaista jako dobro prihvatili s obzirom da sam novi trener, ali znao sam ih većinom iz sustava kroz zadnje dvije-tri godine. Njihova profesionalnost čini me sretnim i olakšava mi posao. Puno je posla pred nama, još je skoro dva tjedna do nastavka prvenstva, imamo još jednu utakmicu s Interom u petak. Sigurno je tu još dosta stvari koje treba potvrditi i popraviti, ali sigurno je tu i dosta stvari koje trebaju samo nastaviti, to nas je dovelo do plus 18 i svojom kvalitetom i karakterom treba zadržati tu prednost koja je tu."

Jovićevićeva igračka karijera ima filmski scenarij, samo ne sa sretnim krajem.

"Bilo je jako lijepih trenutaka, ali i tužnih. Nije bilo lako s obzirom da su očekivanja bila jako velika, ali na kraju nisu bila niti opravdana. Nisam ispunio niti ja svoja očekivanja, niti očekivanja drugih ljudi koji su o meni mislili da ću biti još jedan ili čak bolji od Zvone Bobana koji je u tom trenutku bio i moralni i igrački parametar. Rođen sam u Zagrebu nakon što je otac 1972. godine potpisao za Dinamo, živjeli smo nekoliko godina na Ribnjaku, a onda smo otišli u Veliku Goricu, 1975. možda. Tamo sam odrastao do Univerzijade, imao sam fantastično djetinjstvo, toliko haklova iza zgrade, toliko nogometa neće nikad nitko odigrati. Počeo sam u Radniku, trener mi je bio Faćo Dautbegović i praktički nakon par treninga čuo sam da ima proba u Dinamu i došlo nas je stvarno puno. Moj otac je već radio u Dinamu, ali nije nikom rekao da dolazim na probu gdje sam stigao s frendovima iz Gorice, iz Radnika. Razvrstali su nas po četvrtinama na male golove i treneri su hodali između nas s bilježnicama i olovkama te su nam samo govorili dođi sutra, dođi sutra. Morali smo donijeti rodni list i slike, došao je profesor Zdenko Kobešćak kojem sam predao dokumente i onda je vidio prezime. Pitao me dođe li što Čedo, rekoh da, to mi je otac i onda se on na njega naljutio što ga nije upozorio. Prošlo je jedno 4-5 mjeseci da uopće nisu razgovarali. Jednostavno, moj otac je bio takav da sam se morao sam potruditi i na tome sam mu zahvalan. Deset godina sam igrao kod Kobešćaka koji me naučio zaista svim nogometnim nijansama, detaljima, finesama. Ti treninzi se jako razliku od španjolskih jer tamo idu ujutro u školu i treniraju samo popodne u velikim grupama, a kod nas se trenira u malim grupama ovisno tko kako ide u školu."

Sa 17 godina preselio je u madridski Real i to kao jedan od najtalentiranijih igrača Europe.

"Prije toga je u Erfurtu bilo Europsko kadetsko prvenstvo, u toj generaciji bio je i Tomislav Rukavina, imali smo jako dobru generaciju, bio je tu i Savo Milošević, ta generacija je i Miki Rapaić... Izbacili smo u četvrtfinalu Belgijce pa onda u polufinalu Španjolce, ušli u finale protiv Čehoslovaka gdje smo vodili 2:0 na poluvremenu pa izgubili na zlatni gol golom Bergera iz slobodnjaka. Već tu sam ušao u bilježnicu velikih klubova. Zanimala se i Verona te sam bio u hotelu na pregovorima i dok sam bio tamo par dana, odjednom je u hotel ušla momčad Reala. Roberta Prosinečkog sam znao, tadašnji trener bio je Radomir Antić koji je tek preuzeo momčad, a on je igrao protiv mog oca pa su bili kolege te je sve to bila poveznica u kojoj smo mogli popiti piće u hotelu. Oni su bili jako lukavi i ažurni pa se priključio i dio uprave te kada su čuli za varijantu s Veronom, pozvali su me da se vratim s njima u Madrid da me malo vide. Odigrao sam par utakmica u tom tjednu u dvije zabio pet golova i potpisao na pet godina. Kada me Del Bosque ugledao tamo, odmah mi je pokazao bilježnicu da sam već dugo na toj njihovoj listi."

U Realu ipak nikada nije zaigrao u službenoj utakmici, jedna verzija kaže kako je to zbog klauzule u ugovoru gdje je Real morao isplatiti Dinamu još pet milijuna maraka nakon prvog nastupa i povežćati Jovićevićev ugovor.

"Ozlijedio sam se u Kijevu igrajući za Hrvatsku, a ostala mi je još samo ta jedna utakmica nakon što smo odradili fantastičnu sezonu u Segundi. Već smo dobili i plan priprema za ljeto, ali tamo sam se ozlijedio već u 13. minuti. Na žalost tu cijelu godinu proveo sam oporavljajući se, imao sam dvije operacije, nikako to nije išlo dobro. Istina je da je postojala klauzula koja je bila otežavajući faktor, ali ne mogu reći da isključivo zbog toga nisam igrao. Već tada su bili takvi frajeri, a mogli su igrati samo tri stranca. Igrao sam sve prijateljske utakmice, nosio desetku i onda kada dođu službene, pozovu nekog drugog iz moje B ekipe. Te stvar mi nisu bile jasne, ali za klauzulu sam saznao tek kada sam otišao iz Reala."

Što se tiče Nenada Bjelice, nije ulazio u njegov odlazak, ali istaknuo je sjajnu suradnju.

"Ne bih htio ulaziti u to, to je osjetljivo pitanje, sigurno da bi takvo pitanje vama bilo interesantno, svatko je gospodar svojih odluka. Mislim da u životu ovo sve što se sada je događa je slijed rizika koje sam i ja potegnuo u životu, tako da mislim da je to najbitnije. Moram naglasiti da imam odličan odnos s Nenadom, da je to bilo uzajamno poštovanje i želim mu sve najbolje u karijeri. Privilegija je raditi s njim jer je radio fantastičan posao."

Jovićević priznaje kako voli od svakog trenera uzeti ono najbolje i uklopiti u svoju ideju igre.

"Trener kad se traži i kad stažira, jako puno putuje. Ja sam stažirao kod različitih uspješnih trenera koji su uspješni, recimo tu je Emery, mogu reći da sam kradljivac ideja. Uz svoju ideju, kradem malo ideje drugih trenera i ono što mi paše uklapam u svoj model. Volio bih igrati tu organiziranu obranu kao Simeone, da se točno zna gdje su, da su kompaktni, da su tu u 20 metara, da su zajedno s loptom, agresivni. Da imam kontranapad kao Klopp i kombinatoriku kao Guardiola. Nema pravila, mene je trenirao Benitez koji je čvrsto orijentiran, pa Del Bosque koji ima kombinatoriku, ne možete reći ovo je dobro, ovo je formula za uspjeh. Momčadski duh i dobra atmosfera u svlačionici, ako toga nema, ne možeš napraviti rezultat nigdje."

FOTO: Luka Stanzl/PIXSELL