Igor Vori: 'Za mene su moji igrači i moj stručni stožer najbolji na svijetu, ali ništa ne ide preko noći'

U karijeri je igrao nekoliko puta za Zagreb. Prvo u periodu od 1997. do 2001. godine, potom od 2003. do 2005., pa od 2007. do 2009., a igračku karijeru je završio u PPD Zagrebu igrajući od 2016. do 2018. godine. Osim u Zagrebu, branio je boje Conversana, pa velikana Barcelone, Hamburga i PSG-a. S njemačkim Hamburgom osvojio je i Ligu prvaka 2013. godine…

Prije dvije godine završio je igračku karijeru i odmah se bacio u nove vode. Postao je sportski direktor reprezentacije, a nakon toga početkom svibnja i novi predsjednik Komisije igrača IHF-a.

Bio je i Linin pomoćnik na klupi Hrvatske dvije godine. Posao na klupi Zagreba bit će mu prvi samostalni u karijeri. I nije ni praktički počeo obnašati funkciju osim uvodnih razgovora s članovima stručnog stožera, a već se susreo s pitanjima o tome hoće li mu nedostatak iskustva biti hendikep u obavljanju posla glavnog trenera Zagreba.

Jedino iskustvo sjedenja na kupi, naime, imao je u hrvatskoj reprezentaciji gdje je obnašao spomenutu dužnost sportskog direktora. No, učio je Igor od najboljeg i sad to iskustvo, uz kombinaciju naučenog tijekom godina igranja u inozemstvu, želi prenijeti na svoje igrače.

Inače, imali su u Zagrebu dva kandidata za klupu, Ivicu Obrvana i Vorija. Na kraju su se odlučili za potonjeg koji je prava legenda kluba, igrač koji je počeo i završio karijeru upravo u Zagrebu.

Istina, Obrvan ima puno više iskustva sjedenja na klupi, ali PPD Zagreb će s Vorijem dobiti novu energiju i polet. Devet osvojenih medalja s reprezentacijom na velikim natjecanjima od 2003. do 2018. godine, iz karijere nekad ponajboljeg kružnog napadača na planeti, jamče rukometno iskustvo i ugled. Na kraju krajeva, Vori je cijenjen u Europi i svijetu, poznaje jako puno rukometnih dužnosnika…

"Iznimno sam ponosan i sretan zbog ukazanog povjerenja. Ovo mi je velika čast i izazov. Sigurno da neće biti lagano, kao niti jedan drugi posao što nije lagan tako nije lagan ni trenerski, pogotovo ne na početku. No, ja sam spreman za izazove koji su ispred mene. Ali, sve je to u sportskom duhu", kazao nam je u uvodu razgovora Igor Vori i nastavio:

"Učio sam od Line Červara, a sad jesam li u potpunosti naučio zanat… Čitav život u biti učiš. Čitav život se moraš usavršavati i čitav život moraš učiti. Ne možeš reći ni s 40 da sve znaš, a ne možeš to kazati ni sa 60. Ono što je sigurno da sam stvarno imao priliku raditi s našim najboljim trenerom i sigurno da sam puno stvari upijao i naučio. Nikad nisam rekao da sve znam i da sam ja spasitelj, ali siguran sam da neke nove ideje, mlade ideje, s mladim stožerom, mogu primjeniti."

"Učit ćemo mi svi zajedno. Ja se ne sramim pitati starije kolege, iskusnije za savjet. No, da imam svoju glavu, svoju viziju, to definitivno imam i nadam se da ću u to uspjeti uvjeriti svoje suigrače, te da ćemo svi na kraju biti zadovoljni s tim. Znate, u mojoj sportskoj karijeri, pa tako i sad kad sam postao trener, ništa nije došlo slučajno i ništa mi nije palo s neba."

"Ne samo meni, puno njima. Ono što je bitno je da sam ja sad fokusiran na posao na klupi PPD Zagreba i da sam pun motiva i želje. Je, istina, puno se toga izdogađalo unazad dvije godine, ali svaki posao koji sam radio do sad, bio igrački ili onaj u Savezu, dao sam sto posto sebe. Tako će biti i sad. Maksimalno ću biti profesionalan, kao tijekom svoje igračke karijere, tako i sad na početku trenerske."

Kako je uopće i došlo do toga da Igor Vori postane trener Zagreba?

"Gledajte, mi puno međusobno razgovaramo. Znači, i Savez sa Zagrebom, kao i Zagreb sa HRS-om, što je normalno i tako to treba biti. S obzirom da sam ja s Josipom Valčićem, današnjim sportskim direktorom Zagreba igrao zajedno, dijelio svlačionicu dugi niz godina, i za vrijeme naših igračkih dana zadnjih godina, pa i poslije, puno smo razgovarali i pričali o svemu. Od taktike, vizije kako bi sve to trebalo izgledati… Uvijek su nam se poklapale ideje i priče. Jednom u neformalnom razgovoru kazao sam mu da ću jednog dana možda biti trener, kako se nikad ne zna što nosi sutra, i nakon svega što se izdogađalo u klubu dobio sam poziv i sad sam tu. Sigurno da klub kao klub nije samo prepoznao to što sam ja ‘legenda’, što ja za sebe ne volim kazati jer se smatram i uvijek ću reći da sam normalan dečko, običan ali još uvijek dečko, bez obzira što imam 39 godina haha. Stvari koje sam iznio vodstvu kluba, viziju koju je Josip znao od prije a koju sam ja opet ponovio, njima su se svidjele i tako je došlo do realizacije posla", govori nam Vori.

Filozofija koja se bazira na napretku mladih rukometaša u klubu Dolaskom njega na klupu PPD Zagreba došla je i filozofija "dajmo priliku mladim igračima", odnosno "brinut ćemo se da mladi igrači napreduju u klubu". Ista ona koju njeguje i njegov učitelj Lino Červar…

"Gledajte, što se tiče mog prijašnjeg posla koji sam radio na funkciji sportskog direktora, želim naglasiti da nisam radio nikakvu papirologiju. To svima mora biti jasno. Ja sam bio na terenu i uz njega. Nisam to mogao svima pričati i govoriti i na sva zvona o tome razglabati. Uvijek sam bio uz sve mlađe selekcije, sve trenere gdje smo u ovih dvije godine ostvarili zapažene rezultate. S juniorskom reprezentacijom osvojili smo svjetsko srebro, na Mediteranskim igrama osvojili smo zlato isto s jakom mladom momčadi, i na kraju kruna svega je bilo seniorsko reprezentativno srebro na Euru. Normalno da ja tu nisam bio igrač ni trener, ali da sam bio dio jedne lijepe priče, to sigurno jesam. Ali ono što je najbitnije, budućnost su mladi igrači koji dolaze. Tako smo mi u Savezu uspjeli ustrojiti neke stvari i siguran sam da sam u ovih dvije godine nešto ostavio iza sebe u tom pogledu. Nadam se da ću nastaviti s istim tempom i putanjom i sad na klupi PPD Zagreba", objašnjava nam Igor Vori s kojim dolazi i mladi stručni stožer koji je sam birao.

Tako će mu prvi pomoćnik biti njegov dugogodišnji suigrač iz reprezentacije Denis Špoljarić, trener vratara bit će sin menadžera kluba Božidara Jovića Arijan Jović, a kondicijski trener Šime Tomašević.

"Želim naglasiti kako mi neće samo biti krilatica mladost i energija. Trebaš nešto znati, a ne biti samo mlad. Kad sam razgovarao s ljudima u klubu rekao sam da želim da to bude jedan mladi tim ljudi koji je željan dokazivanja, koji su na početku, da budu gladni, puni entizijazma i željni treninga, pobjeda, utakmica, puno napornog i krvavog rada… No, svjestan sam da su želje jedno, a mogućnosti drugo. Isto tako, uz sav naš entuzijazam i energiju koju imamo, trebamo ostati čvrsto na zemlji s dvije noge, trebamo promisliti prije nego što idemo raditi i ulazimo u nešto. Radio sam s najboljim trenerima na svijetu, puno sam učio od njih, ostao sam u dobrim odnosima sa svima njima, i ono što me nije sram kazati i što ću uvijek govoriti, pitati za savjet jednog trenera kao što je Lino Červar, to mi može biti samo na ponos jer od njega mogu puno toga naučiti."

Najveće iznenađenje u stručnom stožeru Zagreba za novu sezonu je Arian Jović. Dosadašnji treći vratar kluba ostavio se igranja i prihvatio želju prvog trenera Igora Vorija da bude trener vratara. Mario Kelentrić nakon dvanaest godina tako odlazi iz kluba i više neće biti trener vratara. Četiri godine bio je Kele igrač u klubu, osam trener vratara.

No, unatoč tome što je Kelentrić iskusniji i potkovaniji trener, koji je uz to bio i vrhunski golman, Vori je izabrao 23-godišnjeg Jovića što je iznenađenje, jer se radi o vrlo mladom momku, bez trenerskog iskustva koji je dosad bio treći vratar u klubu, što je iznimno važno za posao. Također, u siječnju Kelentriću je dan prije odlaska u Beč na Euro rečeno kako on neće putovati s reprezentacijom, te je s priprema poslan doma. Da jedan od najvažnijih ljudi u reprezentativnom stožeru nije uz svoje dečke, začudilo je mnoge pa i njega samog.

No, prihvatio je Kele to profesionalno i muški. Njemu je najvažnije bilo da reprezentacija poluči uspjeh. To što on nije s njom na turniru, to je za njega bilo u tom trenutku manje bitno, ali isto tako i bolno, a kulminiralo je sada jer klub mu nije produžio ugovor. Što se tu dogodilo, ostaje tajna za javnost i upitnik nad glavama mnogih…

"Sad ću vam ovako reći. Ja prije svega Marija Kelentrića poštujem i cijenim, poštujem ga zbog svega što je napravio i u reprezentaciji kao igrač i trener vratara, kao i zbog svega što je napravio kao igrač i trener golmana u PPD Zagrebu. No, htio sam svoju trenersku karijeru započeti s jednim novim timom, s mladim ljudima kojima je sve to nešto novo, izazov i koji su željni dokazivanja i da će dati svoj maksimum jer su puni energije i volje. Imamo neke zajedničke ideje i viziju. Svi smo zajedno u tome i svi zajedno ćemo si pomagati. Sinergija između stožera i igrača, kao i u samom stožeru mora biti. Ja bez svog stožera i tima ljudi ne mogu i neću, ja do mojih suradnika držim, hoćeš do Špoljarića, hoćeš do Šime, hoćeš do Arijana, meni je svaki od njih bitan."

"Siguran sam da će svaki od njih dati svoj maksimum. Mi smo od ponedjeljka do sad napravili pet, šest sastanaka, bili zajedno, razgovarali o svemu, o budućnosti, o viziji, o tome kako oni gledaju na sve ovo, kako ja gledam na sve to, ali ono što je najbitnije je da smo mi svi zajedno s Josom, našim sportskim direktorom. To je taj jedan uži stožer u kojem smo došli do zajedničkog zaključka što nam je činiti. Mislim da je to jedan ispravni put. Ponavljam cijelo vrijeme, ja Marija kao trenera poštujem, protiv njega nemam ništa, ali jednostavno i klub i ja došli smo do zaključka kako nam treba svježa krv. To smo zajednički zaključili, nisam ja kazao da to tako mora biti, mislim da je to neozbiljno. Normalno da ljudi u klubu imaju iskustva i da ja od njih mogu učiti puno toga. I zajedno smo došli do zaključka da je to u ovom trenutku najbolje za klub, odnosno za sve nas."

I odmah prvo pa muško. Jer, u sljedećoj sezoni ga čeka novi izazov. Elitna Liga prvaka sa 16 najboljih klubova Europe…

"Definitivno da je to ono baš elitno natjecanje i nema prostora razmišljanju da su negdje možda sigurni bodovi. To su sve vrhunske TOP momčadi, budžeti su im ogromni. No, dat ćemo sve od sebe da im možemo parirati. Rekao sam već da u nekim stvarima mi tim najjačim momčadima ne možemo parirati, niti financijski, kao niti igrački, ali ja kakav sam bio kao igrač, kao i moj prvi suradnik Špoljarić, nikome ne priznajemo da je bolji sve dok ne završi utakmica. Svjesni smo svojih vrlina i mana. Želim da naše pozitivne stvari dignemo na jednu višu razinu i da to bude naš forte. Rekao sam da mi te naše dobre stvari podignemo na razinu odlični, a loše stvari da podignemo na dobro, i mi ćemo time napraviti dobar posao. To je jedan ciklus i vizija koja sutra neće dati rezultata, ništa neće doći preko noći. Za sve je potrebno vrijeme. No, isto tako rezultat ne može trpiti", naglašava nam Vori i dodaje:

"Ono što je nama prioritet je osvajanja PH, Kupa i ulazak u Final Four SEHA lige, koji se sigurno neće samo tako izboriti, jer se svi pojačavaju. Igrači se moraju naviknuti na takav sistem rada. I kad oni vide da to stvarno daje rezultata i pomaka, da će im biti bolje i da će uživati u tome. Sve što ćemo raditi je za napredak igrača i naravno moj osobno. Meni je trening sve. Najbitnije za mene i cijeli stručni stožer je to da igrači sa smiješkom dolaze na trening i sa smiješkom odlaze s njega. To znači da su oni zadovoljni. A ne da se trenira pro forme. To mora svima biti ljubav, ne obveza."

"Naš je život rukomet. Što se tiče pojačanja, situacija je takva kakva je. U ovom trenutku ne znamo s kakvim financijama raspolažemo, ali nije to pitanje za mene, postoje ljudi u klubu koji se s time bave. Čekaju se neki odgovori. Trenutno imamo 25 igrača i nećemo gomilati nove, roster za sljedeću sezonu je zatvoren. Ja bih htio da dovedemo TOP klasu, ali mi za TOP klasu u ovom trenutku nemamo novca, odnosno nismo financijski u mogućnosti za tako nešto. No, ovo što trenutno imamo je za mene TOP klasa i ti dečki su za mene najbolji. Ono što ja trebam zajedno sa svojim suradnicima je iz njih izvući maksimum i učiniti ih što boljim. No, trebat će vremena. Sve sam to već vidio i prošao u svim klubovima u kojima sam bio. Jedan Hamburg koji je deset godina ulagao ogromna sredstva je tek nakon sedam ili osam godina došao do prvenstva, a tek nakon toga su osvojili Ligu prvaka. Znači, trebalo je vremena, puno vremena. Deset godina su radili, imali viziju i nisu pitali koliko sve to košta. Da, trebat’ će vremena ali vjerujemo u sebe", zaključio je Igor Vori.

AUTOR: Net.hr

FOTO: Luka Stanzl/PIXSELL