Filipov profesionalni put: Od Latvije do Saudijske Arabije, deset borbi, osam prekida

Nakon impresivne amaterske karijere tijekom koje je konstantno potvrđivao veliki potencijal, Filip Hrgović napravio je iskorak tamo gdje je oduvijek htio biti. Prešao je u profesionalni boks.

Ako je i postojala ikakva dvojba i možda nekakva ideja da produži amatersku karijeru, ona je izbrisana još u Riju na Olimpijskim igrama. Tamo je Hrgović otišao po zlato, bio je uvjeren da do njega može i realno, mogao je.

Četvrtfinale protiv vrlo neugodnog Kubanca Leniera Pera koji je odličan boksač i koji je već prije Rija imao dosta odličja i uspjeha, pokazalo je da je Filip za to i sposoban. Potpuno ga je razoružao i svladao tehničkim nokautom u drugoj rundi.

Onda je uslijedila ta prijelomna borba protiv starog poznanika i glavnog konkurenta za zlato Tonyja Yoke. Tu se jako dobro vidjelo koliko je Francuska utjecajna u svijetu amaterskog boksa, Yoka je na kraju na opće čuđenje odnio pobjedu podijeljenom odlukom sudaca iako nije bilo nikakve dvojbe da je Filip bio bolji u tom meču.

I to nije bio jedini slučaj, problem suđenja u amaterskom boksu traje praktički oduvijek i jednako tako će i trajati. Nakon svega što se dogodilo u tom polufinalu što je Filipu donijelo "samo" broncu, odlučio je završiti s amaterskim boksom i otići u profesionalce.

U profesionalnom boksu zasad je odradio deset borbi i ima savršen omjer, svih deset pobjeda od čega osam prekidom. Jedini koji su uspjeli ostati svih osam rundi s Filipom u ringu su Sean Turner i Kevin Johnson.

Počelo je u Rigi

30. rujna 2017. godine Hrgović je odradio prvu profesionalnu borbu, u Rigi je za protivnika imao Brazilca Raphaela Zumbana, iskusnog borca koji je bio u ringu i s velikanima poput Anthonyja Joshue, Shannona Briggsa, Andyja Ruiza, ali protiv Hrgovića je vrlo kratko izdržao, nakon minute i 40 sekundi borbe sve je bilo gotovo.

Mjesec dana kasnije Hrgović je ponovno bio u Ringu i to u njemačkom Schwerinu gdje je za protivnika imao dotad neporaženog Čeha Pavela Šoura. Iako je Šour izgledao opasnije od Zumbana koji je lagano išao prema kraju karijere, niti Čeh nije dočekao kraj prve runde. Hrgović je na isteku treće minute nokautom dovršio posao. Inače Šour je kasnije nanizao pet pobjeda protiv nešto slabijih boraca da bi u zadnjoj borbi izgubio tehničkim nokautom od Hughieja Furyja.

Lakši protivnici omogućili su Hrgoviću da u početku često bude u ringu pa je tako već u siječnju 2018. ponovno boksao. Vratio se tamo otkud je sve počelo, u Rigu, a ovaj put protivnik je bio Britanac Tom Little. Nakon što je preživio nekoliko opasnih serija zahvaljujući dobrom gardu, Little je ipak u četvrtoj rundi završio s nastupom. Hrgovićev odličan direkt odsjeo je na lijevoj strani glave, odmah se pojavila velika posjekotina i sudac je prekinuo dvoboj koji je u tim trenucima bio potpuno odlučen. Little je bio prilično ošamućen, izgledalo je kao da nije svjestan gdje se nalazi i Hrgović je upisao novu pobjedu prekidom. Little se do danas nije oporavio i nakon tog poraza upisao je poraze u svim novim izlascima u ring.

Četvrta borba u Nürnbergu protiv Irca Seana Big Sexy Turnera bila je prvi pravi izazov. Čvrsti Irac opravdao je reputaciju od prije meča, znalo se da može primiti puno udaraca i do tada ga nitko nije uspio nokautirati. I Filip je uputio ogroman broj udaraca, ali Turner je ostao na nogama i na kraju je Hrgović slavio jednoglasnom odlukom sudaca.

Nakon toga uslijedio je kraći odmor i četiri mjeseca bez borbi. Peta borba održana je u Münchenu gdje je Hrgović boksao protiv dotad neporaženog Meksikanca Filiberta Tovara. No Meksikanac nije opravdao reputaciju, Hrgović je ipak bio za nekoliko klasa iznad njegovih dotadašnjih protivnika i meč je prekinut u četvrtoj rundi. I puno ranije Tovar je bio ozbiljno uzdrman, primio je puno teških udaraca i jedva je dočekao kraj. Na kraju je njegov kut prekinuo meč.

Stiglo je vrijeme i za prvu borbu na hrvatskom tlu pa je tako 8. rujna 2018. godine Hrgović u Areni boksao protiv Amira Mansoura i osvojio WBC internacionalni pojas. Američki veteran nije imao šanse, iznimno motivirani Hrgović održao mu je lekciju i nokautom u trećoj rundi okončao je posao. Bio je to tek drugi put u karijeri da je netko Mansoura nokautirao, jedini uz Hrgovića to je napravio Dominic Breazeale, no njemu su dvije godine ranije trebale dvije runde više.

Nova borba u Zagrebu održana je tri mjeseca kasnije u Domu Dražena Petrovića gdje je došlo do promjene protivnika i u zadnji trenutak je uskočio još jedan iskusni Amerikanac Kevin Johnson. Johnson je tjedan dana ranije u Dessauu nokautirao Harisa Radmilovića, ali prihvatio je borbu s Hrgovićem kojem je kroz svih osam rundi poslužio kao vreća za udaranje.

Johnson nije nokautiran, ali pogledajte listu onih koji su ga pobijedili odlukom sudaca i nisu ga uspjeli nokautirati, uistinu impresivno društvo - Vitali Kličko, Tyson Fury, Derek Chisora, Manuel Charr, Kubrat Pulev, Andy Ruiz, Daniel Dubois.

Nakon polugodišnje pauze i intenzivnog rada s trenerom Pedrom Diazom uslijedilo je predstavljanje američkoj publici. U Oxon Hillu trebao je imati ozbiljniji meč protiv Gregoryja Corbina, ali bilo je to daleko od ozbiljnog. Amerikanac je izdržao minutu, sijevnuo je nokaut i Hrgović nije stigao niti pokazati Amerikancima što sve može.

Corbin je puno pričao, a malo pokazao, a u devetoj borbi Meksikanac Mario Heredia izgledao je pomalo impresionirano i Hrgovićem i cijelom borbom, izdržao je u Hermosillu, u prvoj Hrgovićevoj borbi u Meksiku, tri runde, ali više od toga ne.

Zadnja borba bila je protiv zvučnog imena, vremešnog Amerikanca Erica Moline u Saudijskoj Arabiji kao jedna od predborbi Joshui i Ruizu. I tu je Hrgović bio prejak, Molina se stalno saginjao, branio, žalio, ali istina je da je i on gledao samo kako preživjeti ovu borbu.

Deset impresivnih Hrgovićevih nastupa u kojima nijednom nije bio u opasnosti. Pomeo je niz protivnika, pokazao da vrijedi puno, a tako bi se trebalo nastaviti i protiv malo poznatog Grka Alexandrea Kartozije.

FOTO: Jurica Galoić/PIXSELL, Karim de la Plaine