'...and Justice For All'

Ovaj, najcitiraniji dio američke Povelje prava iz Ustava SAD-a koji jamči slobodu i pravdu za sve, osmozom smo preko pop-kulture mogli upoznati kroz dva nezaobilazna djela: holivudskog filma iz 1976. u kojem je briljantan Al Pacino te iz istoimenog albuma i pjesme Metallice iz 1988. godine.

<

Ljubitelji hrvatske košarke, a pogotovo one klupske, često se vjerojatno osjećaju kao Pacino na kraju filma kad u kultnoj sceni urla na cijeli sud, a preneseno i cijeli korumpirani sustav kako su svi kompletno "out of order", van reda i poretka. Vjerojatno nekima dođe da i razmišljajući o našoj košarci upale žestoke taktove Metalličinog remek djela i udaraju u nekakvu vreću umjesto da kažu što misle i što im je na umu o sportskim, a i ostalim politikama naših košarkaških perjanica.

Jer početak abaligaških obveza za Zadar i Cibonu opet je grozan, mučan i užasan. Sve one lijepe najave o mladim momčadima, nadogradnji preko kvalitetnih stranaca i potencijalnim reprezentativcima u oba su slučaja brzo pala u vodu pa je Ivan Velić već u Baru u petorku instalirao Ivana Novačića i Josipa Bilinovca uz Ronalda Moorea i na tome je vjerojatno i stala priča o razvoju mladih.

S druge strane, Zadar i hrvatski izbornik Veljko Mršić su uspjeli privući jednog reprezentativca koji je odmah digao sidro, a novo pojačanje trebao bi biti Kodi Justice, inspiracija za naslov teksta. Nedavno je pristigao Chinanu Onukau, prije njega Justin Carter, otišao je već Jacobi Boykins, a tu su i Eyassu Worku te Jonathan Galloway. To je šest stranaca, od kojih je pet u klubu, a pribrojimo li i Jalonea Fridayja koji je na probi u Jazinama, dolazimo do brojke sedam. Uz Aleksandra Bursaća.

Novo pojačanje Cibone trebao bi biti uskoro 35-godišnji Damir Markota, govori se o odlasku Moorea i dolasku novog organizatora igre. A najave su bile o razvoju mladih igrača u koje je uložen popriličan novac, da bi nakon samo jednog poraza, onog od Zvezde iz petorke ispali i Toni Nakić i Roko Prkačin koji se i ozlijedio nakon dvije minute u Baru. Jedini koji preostaje i koji sve više preuzima uzde ekipe je Mateo Drežnjak.

Da se poslužimo još kojom filmskom metaforom, prisjetimo se Beskrajnog dana. Jer to baš tako izgleda. Najava okretanja mladima i unutarnjem razvoju obično znači rezanje budžeta, a onda se krene s nekoliko poraza, probudi se strah i zatrese stolica, a onda se odjednom rebalansima pronađe lova za islužene strance i veteranska domaća lica koja bi trebala čupati sezonu. Priča je to koju gledamo iz sezone u sezonu sa sitnim preinakama.

Pa je tako ove godine, ove najčudnije koje bi zapravo udarci na budžete trebali biti i najopravdaniji zbog Covid-krize, uložen i više nego pristojan novac u momčadi Cibone i Zadra. Pa se Domagoj Čavlović pohvalio biznis planom i velikim odštetama za Drežnjaka i Nakića uz promociju Prkačina za kapetana, dok su zadarski nositelji Dominik Mavra i Domagoj Vuković dobili povišice za produženje vjernosti.

Na papiru lijepa priča, divno i krasno. Problemi u realnosti? Pa, u Ciboninom slučaju je Prkačin iza sebe imao pola prave ABA sezone uz doziranje minuta, Nakić je imao samo iskustvo iz "Premijerke", dok je Drežnjak odigrao dvije solidne sezone u Dvabi.

Kod Zadra? Pa Mavra i Vuković uz Dominica Gilberta jesu bili starteri koji su prošle sezone pod Danijelom Jusupom proigrali, ali su bili starteri ekipe koja se koprcala u borbi za ostanak koji, na kraju krajeva, nije ni izborila na terenu već ju je spasila korona prije ključnog gostovanja kod Zvezde gdje je bila potrebna pobjeda za dodatno razigravanje.

A ako Justice zaista dođe u Zadar, prvi na listi za odstrel je Jan Palokaj, barem tako kažu dobro informirani izvori oko kluba. Zadar bi tako nakon manje od sezone i pol odustao od igrača kojeg je doveo kao talenta koji je spreman za stepenicu više i koji ima nedostataka i treba ih brusiti.

Palokaj nije zadovoljio? Ima problema sa stavom i ponašanjem? Možda, nismo mu mi roditelji pa da znamo. No, je li Palokaj izdvojen slučaj, onaj koji mora van da ostavi mjesta strancu spasitelju? U zadnjih nekoliko sezona Zadar je kao velike projekte naznačio i doveo, a onda i odbacio Lovru Mazalina, Domagoja Bošnjaka, Henrika Širka, Mislava Brzoju, Luku Tomasa, Lovru Bašića, Luku Božića, Karla Uljarevića i još pokojeg kojeg smo možda zaboravili. Problem je u svakom od njih, ili se nešto pita klubove i njihovu dugoročnu viziju, a samim time i uopće rad na tim projektima?

Nijedan Zadru nije donio rezultat, no nijednog Zadar nije unaprijedio i "poslao dalje" kao boljeg igrača. Svi su imali mane jer savršen talent ne postoji, nikome te mane nisu ispravljene ni izbrušene. Štoviše, neki su upali u takav manjak samopouzdanja i takve rupe da se još vraćaju i grade karijeru, sezonu, dvije i tri poslije Zadra.

Mnogo Zadrani polažu u Duju Bralu i Filipa Paponju, kao i nekolicinu mladih talenata koji sad igraju zajedno u drugoj momčadi. Nema argumenata kojima bi tim momcima dali do znanja da ih ne čeka druga sudbina, i možda je najbolji savjet koji im se može dati: bježite. Bježite u Megu, Studentski centar, Sonik, Osijek, Široki.

Bilo gdje, samo ne u našim perjanicama koje će vas predstaviti kao projekte, a zapravo ćete biti fasada kojom će odgovorni kupiti još vremena na svojim stolicama, a kad se iste zatresu ćete gledati u leđa Bilinovcima, Novačićima, Markotama, Workuima, Carterima i ostalima, bez ikakve uvrede navedenima koji samo zarađuju za kruh davajući sve od sebe i igrajući sport koji vole.

A ako se ovi mladići žele probiti i etablirati, možda je bolje da slijede primjere Luke Žorića, Jure Škifića, Ive Ivanova ili tog Novačića, Zadrana koji su svoj put probijali na duži i okolni način, van toksične sredine u kojoj ispliva samo ekstra talent, a ono ostalo se uguši.

A tko će odgovarati za to? Pa, vjerojatno Velić i Mršić prvi, iako je na njima najmanji dio krivice, kao i prije njih na Nazoru, Mulaomeroviću ili Jusupu. Pred njima su očekivanja ostanka u ABA ligi i pokojeg domaćeg naslova, a strpljenja nema. Pa Nazor odlazi nakon četiri poraza, Jusup poslom plati relativni neuspjeh s ekipom koju nije slagao. Zašto bi onda takvi imali strpljenja s mladima kojima treba vremena, čak i sezona-dvije nakon koje će plodove ubirati netko drugi?

Oni koji bi trebali odgovarati, vjerojatno će promijeniti još pokojeg trenera i sportskog direktora, potpisati još pokojeg talentiranog igrača iz manjih sredina i još pokoje ljeto iskoristiti za predstavljanje novog plana i okretanje nove stranice. A kad opet zagusti, opet ćemo gledati stara lica i iste putovnice.

FOTO: Marko Dimić/PIXSELL