Predstavljamo sudionike SP-a: Najuspješnija afrička reprezentacija u povijesti sanja ponavljanje 2005.

Svi ih znaju po čvrstom rukometu, ponekad i grubom, fizički vrlo napornom, a oni su Kartaški orlovi, najuspješnija afrička rukometna nacija i stani sudionik svjetskih smotri. Tunižani se rukometno školuju uglavnom u Francuskoj i nije čudno da upravo iz francuskog rukometa crpe ponešto ideja, posebno u obrambenoj fazi.

Na svjetskim prvenstvima je od 1995. godine stalni sudionik, a daleko najveći uspjeh ostvario je 2005. godine kada je bio domaćin Prvenstva i osvojio četvrto mjesto. Predvođen legendarnima Wissemom Hmamom i Issamom Tejom Tunis je prvi poraz upisao tek u nokaut fazi, no pitanje je bi li došao do polufinala da nije imao blagu sudačku naklonost, posebno po pitanju intenziteta u obrani koja je nerijetko prelazila neke dopuštene granice.

Taj veliki rezultat ipak nisu uspjeli pretočiti u nešto više i stvoriti neki kontinuitet kvalitetnih nastupa pa im je nakon toga nekoliko 11. mjesta najbolji plasman. U Londonu su na Olimpijskim igrama 2012. godine uspjeli dogurati do četvrtfinala gdje ih je zaustavila Hrvatska u susretu koji je Tunis vrlo grubom igrom skoro doveo na rub incidenta.

U kontinentalnim okvirima s Egiptom i Alžirom čini veliki trio afričkog rukometa. Od 1985. godine kada je Alžir bio bolji od Tunisa u finalu s 23:17, samo ove tri reprezentacije pojavljuju se u finalnom dvoboju. Zadnji finalist koji se ne zove Tunis, Egipat ili Alžir bio je Kongo koji je 1983. poražen od Alžira 25:24.

Tunis je bio domaćin zadnjeg Afričkog prvenstva i imao je velika očekivanja. Bio je favorit, tražio je titulu, ali nije do nje došao. Do finala je bio vrlo uvjerljiv, a onda je u prepunoj dvorani u Radesu poražen od Egipta 27:23 u susretu u kojem je konstantno bio u zaostatku. Za posljedicu je imao odlazak Španjolca Tonija Gerone s klupe, a reprezentaciju je preuzeo bivši reprezentativac Sami Saidi.

Saidi je tek drugi Tunižanin koji je zasjeo na klupu u zadnjih 11 godina, to je uspjelo jedino još Hafedhu Zouabiju, a osim Gerone, reprezentaciju su još vodili u tom razdoblju Alain Portes, Sead Hasanefendić i Sylvain Nouet.

"Poraz u tom finalu na domaćem tlu imao je negativan utjecaj na igrače. Bila je to utakmica koju smo morali dobiti zbog pritiska javnosti, a nismo uspjeli. Egipat je bio bolji, ali naučili smo iz te pogreške. Moj cilj je ponovno stvoriti snažnu reprezentaciju kako smo i obećali. Želimo osvajati titule na afričkim natjecanjima i biti konkurentni na svjetskim prvenstvima kako bi se vratili na olimpijske igre. Ovo Svjetsko prvenstvo nam je jako važno", kaže Saidi.

Tunis je u skupini sa Španjolskom, Brazilom i Poljskom, već sam pogled na skupinu otkriva kako je Španjolska favorit dok će se ostali potući da izbjegnu posljednje mjesto. U prva dva kola Tunižani igraju s Poljskom pa Brazilom i trebali bi vrlo brzo znati na čemu su. Protiv Španjolske će teško do kvalitetnijeg rezultata.

Saidi je najavljivao određene promjene u reprezentaciji i proveo ih je. Uveo je nekoliko mlađih igrača koji se pokušavaju izboriti za svoje mjesto u reprezentaciji. I dalje je to reprezentacija s puno iskustva, dio igrača igra u Europi te se susreće s vrhunskim protivnicima i to neće biti problem.

Od Europljana tu su Amine Bannour iz bukureštanskog Dinama koji će se posljednji priključiti pripremama, zatim dvojac iz francuskog Tremblayja Mohamed Soussi i Marouan Chouiref, vratar Selestata Mehdi Harbaoui, Oussama Hosni iz Istresa te dvojac iz Golužinog Tatrana Jaballah Jihed i Anouar Ben Abdallah. Od vremešnog, ali kvalitetnog, vratarskog dvojca ostao je Marouen Maggaiz. Inače Jihed i Mosbah Sanai razočarani nakon poraza od Egipta najavili su odlazak iz reprezentacije, ali su se ipak na kraju odlučili na nagovor izbornika ostati.

Svaka priča oko Tunisa vraća se na tu famoznu 2005. godinu pa se tako i Tunižani nadaju da će se vratiti na te staze. "To je najbolja generacija koju je tuniski rukomet imao i četvrto mjesto bilo je nevjerojatan uspjeh. Pokušaj ponavljanja tog rezultata je legitimna ambicija svakog trenera pa tako i mene", dodao je Saidi.

FOTO: Nel Pavletić/PIXSELL