Bundović briljirao u pobjedi nakon što je cijelu noć proveo pomažući u Petrinji

Nije nas iznenadilo, ako se od nekoga moglo očekivati, onda su to Damir Markota i Filip Bundović. Brzo su se dogovorili i krenuli u pomoć Petrinjcima.

"Završili smo s treningom, malo smo pričali ja i Šveđo, stvarno nam je bilo žao tih ljudi, gledali smo na vijestima sve što se događa. Znali smo da im je teško jer i mi smo isto imali takvu situaciju početkom godine. No, na kraju krajeva, njima je još puno teže. Grad Petrinja je baš dobio, kao i okolna mjesta. Malo smo pričali, otišli u trgovački centar, nakupovali svih mogućih namirnica. Sjeli u auto i otišli za Petrinju. Prvo smo išli po okolnim selima, zato što smo vidjeli da su javili da nije potrebno toliko pomagati u Petrinji, koliko okolo. Mislim, kad smo to vidjeli, nismo mogli vjerovati. Ljudi spavaju u autima, još smo mi zaustavljali ljude, uletavali i pitali treba li im kakva pomoć, pitali ih kako se osjećaju, pričali s ljudima, dijelili hranu… I onda su na kraju krajeva ljudi sami počeli odbijati, vjerojatno zato što su već dobili neku pomoć. Valjda im je bilo krivo da sad još uzimaju da im se gomila hrana, pa su htjeli radije da damo hranu nekom kome je potrebnije, tko nije dobio ništa. Na kraju smo otišli do šatora gdje je vojska, pa smo tamo iznosili, po kiši pomagali do pet-šest ujutro. Ono, kad smo se vraćali za Zagreb baš nam je bilo drago što smo tako nešto napravili i pomogli. Nas dvojica smo i sami bili izbjeglice u ratu, i sami znamo kako je to", priča Bundović za net.hr.

Sam dolazak u Petrinju predstavljao je šok.

"Tamo kad smo došli, kao da smo bili u ratu, kao da je u tijeku rat. Sve srušeno, ljudi ne mogu od šoka pričati… Bilo nam je žao, suosjećali smo i suosjećamo s tim ljudima, jer smo i mi bili u sličnim situacijama. Tako da nam napraviti tako nešto nije teško palo. Nismo mi znali da će to uopće tako daleko otići ali eto, drago nam je. Iako, to moram i želim naglasiti, više nam je drago što smo pomogli nego što se stvorila ta priča o nama. Bilo je u planu da kao momčad, klub odemo svi, ali eto, mi smo odlučili sami na svoju ruku, pa smo to nekako onda objedinili kao kolektiv."

Iako je došao kući u šest ujutro, taj isti dan Cibona je igrala protiv Škrljeva, a Bundović je ubacio 20 poena.

"Igrao sam za njih, igrao sam i za sve one koji su ostali bez krova nad glavom, bez svega, igrao sam za sve one koji su pogođeni potresom. Mislio sam kad je već ljudima teško, ajde da im se barem vrati nešto lijepo, da ih pogodi nešto lijepo osim potresa. Ne bih htio sebe isticati kad govorim o utakmici, dali smo sve od sebe kao momčad. Baš smo dali. Idemo dalje, dolaze nam važne utakmice i idemo to sad uzeti. Posvetiti tim ljudima čim više pobjeda, sigurno će im biti drago."

FOTO: Marko Lukunić/PIXSELL