Predstavljamo sudionike SP-a: Cadenas i Simonet glavni argentinski aduti

Reprezentacija koja s Brazilom vodi bitku za titulu najbolje u Južnoj Americi, reprezentacija koja je dugo bila na rukometnim marginama i sve do 1997. godine nije niti primirisala svjetskim smotrama, a od tada je stalni sudionik.

Argentina danas definitivno nije rukometni patuljak, ne bilježi neke velike rezultate, ali nije lagan protivnik i može kreirati iznenađenje.

Hrvatska to zna najbolje. 2003. godine na Svjetskom prvenstvu u Portugalu Hrvatska je u prvom kolu izgubila od Argentine 30:29. Taj poraz bio je okidač za nešto puno bolje i veće i nakon njega krenuo je nezadrživi uzlet hrvatskog rukometa. No ta utakmica bila je vrlo loša, nećemo pogriješiti ako kažemo i da je pokazala svu raskoš onog olakog shvaćanja protivnika.

Sjećamo se kao da je bilo jučer, prvo poluvrijeme još i solidno, ali nakon toga neobjašnjiv pad i užasan nastup. Šest promašenih sedmeraca, more promašenih zicera, proslavili su Hrvati Christiana Canzoniera na vratima, a onog koji je u biti bio jedina prava opasnost Eric Gull radio je u napadu što je htio.

Ipak, ostatak turnira bio je drugačiji. Hrvatska je otišla do titule, a Argentina je upisala još samo jedan remi protiv Rusije u drugom kolu.

Eric Gull bio je velika zvijezda i idol mnogim Argentincima. "On je bio jedan od razloga zašto sam počeo ozbiljnije igrati rukomet", govorio je svojevremeno Diego Simonet uz Gulla definitivno najbolji argentinski rukometaš. El Flaco je nosio dres između ostalih i Barcelone, a to mogu samo klase i šteta je što uz sebe nije imao igrače poput Simoneta, Argentina bi bila još opasnija.

Argentina je odigrala ukupno 77 utakmica na svjetskim prvenstvima, upisala je 22 pobjede, šest puta je remizirala te 50 puta izgubila. Samo u prvom nastupu na Svjetskom prvenstvu u Japanu 1997. godine ostala je bez ijednog boda. Bila je u skupini s Francuskom, Švedskom, Južnom Korejom, Norveškom i Italijom te je upisala sve poraze.

Prvu pobjedu na svjetskim prvenstvima ubilježila je 2001. godine u Francuskoj kada je odmah u prvom kolu svladala Kuvajt s 22:16. Još je svladala i Brazil te remizirala s Alžirom i to joj je donijelo prolaz u osminu finala. Tamo je Švedska bila očekivano prejaka i slavila je 32:23.

Najbolje plasmane s dva 12. mjesta upisala je 2011. godine u Švedskoj gdje je remizirala s Južnom Korejom te svladala Slovačku, Švedsku i Čile te u susretu za 11. mjesto izgubila tek nakon produžetaka protiv Njemačke. Drugi put bila je 12. na Svjetskom prvenstvu u Kataru 2015. gdje je remizirala s Dancima te svladala Rusiju i Saudijsku Arabiju.

Ovo će Argentini biti 13. nastup na svjetskim prvenstvima, a od prvog nastupa 1997. godine nije propustila niti jedan nastup na SP-ima. 41-godišnjem pivotu Gonzalu Carouu bit će ovo nevjerojatni 11. nastup na svjetskim prvenstvima.

Reprezentaciju vodi Manolo Cadenas, iskusni španjolski stručnjak koji je na klupi Argentine od 2017. godine, a ovu reprezentaciju preuzeo je nakon što je tri godine sjedio na klupi Španjolske.

Cadenas ima impresivnu biografiju, vodio je osim ove dvije reprezentacije i Cantabriju, Valladolid, Ademar Leon, Barcelonu, Granollers, Orlen Wislu Plock, Meškov Brest, a najviše vremena proveo je u Ademaru kojem se nekoliko puta vraćao. S Cantabrijom je osvojio Kup Španjolske i Kup kupova, s Ademarom je bio prvak Španjolske, osvojio Kup kralja i ASOBAL kup te dva puta Kup kupova dok je s Barcelonom osvojio Superkup. Argentinu je 2018. godine odveo do panameričke titule finalnom pobjedom 29:24 protiv Brazila.

I dalje puno toga ovisi o inspiraciji Diega Simoneta oko kojeg se vrti sve u argentinskoj igri, tu je niz igrača koji igraju uglavnom u Španjolskoj i koji imaju kvalitetu. Skupina je takva da se Argentinci imaju čemu nadati, Danska je definitivno favorit, ali Bahrein i Kongo su protivnici s kojima se može igrati i protiv kojih je Argentina favorit.

FOTO: Goran Stanzl/PIXSELL