Predstavljamo sudionike SP-a: Portugal više nije bezazlen

Prvi put nakon 18 godina Portugal će zaigrati na Svjetskom prvenstvu. Zadnji nastup ubilježio je još 2003. godine kada je ujedno bio i domaćin Prvenstva, a nakon toga bezuspješno je pokušavao dohvatiti veliko natjecanje.

U devedesetim godinama portugalski rukomet uopće nije bio loš čak niti na klupskoj sceni. Sjećamo se sjajne generacije Brage koja je u prvom izdanju Lige prvaka došla do finala. U grupi je bila s Badelom 1862 Zagrebom i oba puta ga je svladala, ostavila je iza sebe i Nimes i Sandefjord te izborila finale protiv Teke Santander. Španjolci su ipak na kraju odnijeli pobjedu u dva tijesna susreta s ukupnih 55:53.

I Braga i Portugal u to vrijeme bili su tvrd orah, ekipe protiv kojih ste morali ozbiljno pristupiti jer je u protivnom bilo problema. Bilo je problema, ali nekako se prolazilo, posebno na reprezentativnom planu. Portugalcima je tu uvijek nedostajala jedna ili dvije pozicije koje su bolje pokrivene da bi se napravio nekakav iskorak.

Međutim onda su jednostavno nestali. Sa scene su otišli Resende i društvo, a oni koji su ih mijenjali nisu bili tako dobri. Predugo su Portugalci plivali u (ispod)prosječnosti, a sve se nekako počelo nazirati da bi moglo krenuti tim smjerom nakon Eura kojem su bili domaćini 2003. godine. Tamo su svladali Katar, Australiju, Grenland i Tunis, a ta pobjeda protiv Tunisa bila je zadnja na velikim natjecanjima sve do prošle godine i Europskog prvenstva.

2004. i 2006. godine nastupili su još i na europskim prvenstvima, ali nisu upisali nijednu pobjedu. U Sloveniji 2004. godine izgubili su od Danske i Španjolske pa remizirali s Hrvatskom u susretu koji nije imao značaj za niti jednu od te dvije reprezentacije. Dvije godine kasnije u Švicarskoj zadnji put su vidjeli veliko natjecanje te su upisali sva tri poraza protiv Hrvatske, Rusije i Norveške.

Svih tih godina tražila se generacija koja bi mogla izvući Portugal iz blata i stigla je. Generacija 1998. i 1999. godišta od najranijih natjecanja pokazivala je koliko je talentirana i danas njeni članovi igraju vrlo važnu ulogu u seniorskoj reprezentaciji. Nama je jako dobro poznata sa Svjetskog prvenstva do 21 godine kada je u polufinalu igrala protiv Hrvatske, a Dominikovićevi izabranici slavili su s 31:28 iako su mnogi stručnjaci gurali Portugal u ulogu favorita.

Iz te portugalske reprezentacije tu su danas Diogo Valerio, Manuel Gaspar, Luis Frade, Diogo Silva, Andre Gomes, Leonel Fernandes od kojih Frade i Gomes igraju posebno važnu ulogu, ali ne treba zaboraviti i da Hrvatska iz te generacije već ima ozbiljne igrače u Martinoviću, Šarcu i Jaganjcu koji već participiraju u reprezentaciji.

Da je ovaj današnji Portugal s mladim snagama koje dolaze i preuzimaju važne uloge daleko ozbiljnija reprezentacija, pokazalo je prošlo Europsko prvenstvo na kojem je bio šesti uz ostvarene pobjede protiv Francuske, BiH, Švedske i Mađarske.

"S obzirom na sve što smo napravili proteklih godina, u Egiptu želimo doći do četvrtfinalne faze, to nam je glavni cilj. Ako uđemo među osam, onda nam je sljedeći cilj finale", ambiciozno poručuje portugalski izbornik Paulo Pereira.

"Naša najveća snaga je momčad i najvažnije je da svi naši igrači konstantno napreduju", dodaje Pereira.

Uz već spomenute mlade snage koje dolaze, Portugalci se pouzdaju i u neke iskusnije igrače koji su već duže vrijeme tu i nositelji su kvalitete. Vratar Alfredo Quintana sposoban je ući u velike serije, tu je i neugodno lijevo krilo Diogo Branquinho, zatim Gilberto Duarte, Pedro Portela, Alexis Borges, svaki s važnom ulogom.

U skupini s Portugalom su Alžir, Island i Maroko, redom reprezentacije koje nisu favorit protiv Portugala, posebno otkako su Islanđani ostali bez Palmarssona.