Predstavljamo sudionike SP-a: Francuska nije moćna kao nekada, ali je i dalje snažna

Reprezentacija koja je obilježila jedno razdoblje svjetskog rukometa danas nije toliko moćna. Takvo što je i normalno i očekivano, na klupi više nije alfa i omega svih francuskih uspjeha Claude Onesta, brojni nositelji igre iz tog zlatnog razdoblja su otišli iz reprezentacije ili su na odlasku i ovo je potpuno nova reprezentacija.

Onaj kostur reprezentacije se zna, ali dosta se luta u izboru onih pomoćnika koji su iznimno bitni da bi stvari funkcionirale. Didier Dinart bio je Onestin nasljednik, učio je uz njega i u konačnici preuzeo reprezentaciju, ali Francuska je nije napredovala nego nazadovala. Dosta se toga događalo iza kulisa, bilo je nezadovoljstava, atmosfera nije bila niti blizu one iz zlatnih dana i sve je na kraju kulminiralo otkazom Dinartu i ostavljanju na klupi njegove desne ruke Guillaumea Gillea.

Gille je bio inteligentan i kvalitetan igrač, a uskoro ćemo saznati i kakav je trener. Ova reprezentacija kvalitetom nije niti blizu one najbolje francuske, ali i dalje je dovoljno kvalitetna da igra važnu ulogu u svjetskom rukometu. Uz one mlađe koji su već sada vrlo bitne karike (Mem, Richardson, Prandi), Francuska ima dovoljno iskusnih igrača koji su se naigrali velikih i jakih utakmica. Sada sve to treba posložiti i pokazati autoritet kako ne bi dolazilo do problema do kojih je dolazilo na prošlom Europskom prvenstvu.

Veliki hendikep za Gillea je ozljeda Nikole Karabatića. Bez obzira što je Karabatić ostavio iza sebe svoje najbolje dane, još uvijek bi bio od velike koristi ovoj reprezentaciji kao vođa, kao iznimno bitna karika u obrani, a u napadu sigurno ne bi bio minus. Uoči Prvenstva ozljedu je zaradio i mladi Elohim Prandi, buduća velika zvijezda francuskog rukometa. Prandi je zaradio ozljedu živca i umjesto njega pozvan je lijevi vanjski Nimesa Jean-Jacqus Acquevillo.

To je pozicija koja bi naglo mogla postati problematična. Godinama je bila odlično pokrivena, trebala je biti puna i u Egiptu s Prandijem, Lagardeom i N'Guessanom, a sada je ostala bez Prandija. Trebat će kemijanja, improvizacije, a toga Francuskoj sada najmanje treba. Nakon dugo vremena Francuska dolazi na veliko natjecanje kao kandidat za odličje, ali iz drugog plana. Dosta je upitnika nad ovom reprezentacijom, kvalitetu ima, no tu je novi izbornik, a zadnji nastupi u kojima smo ih imali priliku vidjeti na djelu, nisu nas ostavili impresioniranima.

Ono što daje optimizam Francuzima nakon poraza od Srbije je to da je Gille sa svojim stožerom odmah detektirao probleme i poručio kako igračima treba bolje razjasniti nove zahtjeve u igri i pojedinačno proći kroz pogreške. Ono što smatra ključnim je nemogućnost pronalaska pravog ritma napada dok je obranu uglavnom vidio solidnom uz manji broj "iskakanja" koja se ne trebaju događati.

Francuzi su na Svjetskom prvenstvu u skupini u kojoj će se boriti za prvo mjesto s Norvežanima, Austrija i pogotovo SAD ne bi smjeli predstavljati neki značajniji problem. Protiv Austrije bilo bi sigurno teže da su tu Bilyk i Božović, ali bez njih joj značajno padaju šanse i kvaliteta.

Francuska si ne smije dopustiti još jedan katastrofalan nastup na velikom natjecanju nakon što je onako ostala bez drugog kruga na prošlom Europskom prvenstvu. Znalo se dogoditi i najjačoj francuskoj generaciji da kiksa i ne ostvari veliki rezultat, ali znala se odmah vratiti i na sljedećem natjecanju pokazati svoju snagu. Zašto Francuzi to ne bi napravili i u Egiptu?

Nekima je ovo posljednje svjetsko prvenstvo u karijeri što je dovoljan motiv da se probaju oprostiti od njega velikim rezultatom. Uostalom, svjedoci smo da su mnoge reprezentacije u problemima s izostancima i teško je prognozirati koliko mogu. Osim toga, situacija je takva da svi strahuju od testiranja koje može stvoriti bilo kome nenadane probleme. Sve je to dodatni psihološki uteg s kojim će se trebati moći nositi. Tko u tome bude najbolji među reprezentacijama koje se nadaju medalji, njegove šanse će značajno rasti. Možda će to biti baš Francuzi, tko zna.