Dnevnik jedne reporterke iz Egipta: Kako sam završila sa švedskim dresom u koferu

Moramo opet krenuti redom. Dva autobusa puna hrvatskog optimizma prije pet dana stigla su na obalu Nila. Nakon 250 kilometara i tri sata vožnje ušli smo u Kairo, glavni i najveći grad Egipta, grad s 20 milijuna ljudi. I da, vidjeli smo piramide. Pogađate? Da, kroz prozor autobusa koji je naš jedini prozor u egipatski svijet.

Foto: Ines Goda

Foto: Ines Goda

Foto: Ines Goda

Foto: Ines Goda

Selidba u novi grad i novi hotel donijela je nove probleme i izazove organizatorima Prvenstva. Stigli smo, a naše sobe nisu bile spremne. U hotelu je vladao kaos. Čekalo nas je brdo posla, a tri sata izgubili smo čekajući s gomilom prtljage na recepciji. I dok su jedni čuvali kofere, druge je zaokupio rukometni Shaq iz Konga, jedna od zvijezda Prvenstva.

Foto: Ines Goda

Foto: Ines Goda

Kasnije smo jurili na snimanja i lajvove, a već sutra bilo je vrijeme za rukomet i utakmicu protiv Bahreina. Pravila ponašanja u balonu u Kairu ostala su ista kao i u Aleksandriji. Razmak, maske, dezinficijensi, testiranja. Hotel se smije napuštati samo zbog treninga ili utakmice. Ponovno posebnim prijevozom i pod policijskom pratnjom. Ali naš novi 'zatvor' zapravo uopće nije loš. Prilagodili smo se, brzo uhvatili ritam i okrenuli se rukometnim izazovima.

Foto: Ines Goda

Foto: Ines Goda

Foto: Ines Goda

Foto: Ines Goda

U utakmici protiv Bahreina gledali smo dominantnu Hrvatsku. Sjajni Marin Šego predvodio je puno bolje posloženu obranu, Zlatko Horvat blistao je u napadu. Vratio nam se i oporavljeni Igor Karačić. Rutinskih 28:18. Činilo se da je to taj trenutak u kojem Hrvatska vraća poljuljano samopouzdanje, ponovno se diže iz utakmice u utakmicu i najavljuje da ima što pokazati na Svjetskom prvenstvu.

Foto: Ines Goda

FOTO: HRS/Jozo Čabraja/Kolektiff

Te večeri izbornik Červar bio je oprezno zadovoljan. Sretan zbog pobjede, ali svjestan da i obrana i napad moraju izgledati još bolje. Dok smo već lagano gledali prema četvrtfinalu, izbornik Červar se fokusirao na Argentinu. Mic po mic, rekao je. Nitko nije mogao ni slutiti da će već idućeg dana Hrvatsku napasti problem zvan crijevna viroza. Bio je to neočekivani udarac za reprezentaciju iako smo svi dobro znali gdje smo i da su ovdje takvi problemi mogući. Večer uoči bitke za četvrtfinale nije bilo lijepih vijesti nego upitnika. Tko će i hoće li moći? Samo je još pogled na Nil ulijevao mir.

Foto: Ines Goda

Foto: Ines Goda

Ipak, jutro je otklonilo dvojbe. Liječnička služba odradila je svoj dio posla i reprezentacija je bila na okupu, spremna u ulozi favorita obračunati se s Argentinom. Dva boda vode nas među osam najboljih, sve drugo zakomplicirat će taj put. I onda je počelo.

Argentina je na samom otvaranju priredila šok i povela 5:0. Hrvatska se čupala, vadila, stizala pa ponovno odmicala. Argentinci su kontrolirali rezultat, Hrvatska je u napadu bila bez ideja, u grču, bez samopouzdanja. Mučili smo se, tražili, ali nismo se našli. Argentinci su slavili veliku, veliku pobjedu nad europskim doprvacima. 23:19 je rezultat koji ćemo dugo pamtiti. Kao i ono što je uslijedilo.

Izbornik Lino Červar nakon utakmice stigao je do naše pozicije za intervju vidno uzrujan. Samo dvije minute kasnije podnio je ostavku uživo u programu RTL-a. Nakon mog prvog pitanja. I to su te neke situacije u novinarskom odnosno reporterskom poslu na koje se valjda ne možeš pripremiti. Reagiraš u trenutku, najbolje što možeš.

FOTO: HRS/Jozo Čabraja/Kolektiff

Za kraj, ispričat ću vam još ovo. U najmanju ruku nesvakidašnju situaciju zbog koje sad u koferu imam dres Švedske. Kako? Zašto? E pa, sjećate li se ranije spomenutog kaosa u hotelu pri dodjeljivanju soba? Brzinom hotelskog osoblja završila sam na 6. katu. U sobi smještenoj na katu švedske reprezentacije.

Peti dan primijetio me njihov glasnogovornik reprezentacije. Mene i snimatelja Obija, na hodniku. Pitao nas je tko smo i zašto smo tu. Rekla sam: 'Oprostite, ali ovo je moja soba'. I čovjek je ostao šokiran činjenicom da je jedna reporterka s hrvatske televizije već danima smještena usred švedskog tabora. Nastao je kaos.

Šveđani su digli uzbunu, povisili ton, zvali organizatore i osoblje hotela. U čudu sam stajala i gledala kako sam se iz ničega našla u središtu skandala. Krenula je rasprava. On im je objašnjavao da je dogovor bio da Šveđani budu sami na katu te da su prevareni. Oni su se ispričavali i obećavali da će riješiti problem. Bilo je jasno, ovo je krizna situacija. Otišla sam u sobu i čekala nastavak. Netko kuca.

Otvorim, a ispred mene švedski glasnogovornik i vratar reprezentacije Andreas Palicka koji je također sudjelovao u raspravi na hodniku. Ispričali su mi se zbog svoje reakcije, objasnili da su poludjeli na organizatore, da nemaju ništa protiv mene i da su svjesni da nisam kriva što sam završila na njihovom katu. Bio je to propust organizatora. Isprika prihvaćena. Zatvorila sam vrata, ali nakon par minuta čujem novo lupanje. Otvaram vrata, a ispred njih ponovno Palicka i švedski glasnogovornik. Nova runda isprike, osmijesi i jedan znak pažnje. Palicka mi je poklonio dres švedske reprezentacije sa svojim potpisom i smajlićem. Za dobrosusjedske odnose. :)

Foto: Ines Goda

Foto: Ines Goda

Sve to događalo se nekoliko sati prije utakmice Hrvatske i Argentine pa je dogovor bio da se preselim kad utakmica završi. Tako je i bilo. Kad sam se nakon poraza Hrvatske vratila u hotel, Šveđani i organizatori Prvenstva pobrinuli su se da kao znak isprike dobijem i bolju i veću sobu. U ponoć sam se selila i odselila iz švedskih redova. Neka njima tog šestog kata, meni je dobro i na petom. I da, mi novinari, snimatelji, komentatori i producenti iz različitih država razbacani smo svuda po hotelu pa je tako primjerice naš snimatelj Obi na katu s reprezentacijom Čilea. Ali Čile se ne buni. Čile nije Švedska. Šveđani, sretno dalje!

Foto: Ines Goda

Foto: Ines Goda

A mi Hrvati... danas i dalje gledamo prema četvrtfinalu. Ostao je završni čin drugog kruga protiv Danske. Treba nam pobjeda, treba nam ona prava Hrvatska. Uz nadu da će i Katar zaustaviti Argentinu. U Egiptu smo do sada ionako naučili da je sve moguće.

AUTOR NASLOVNE FOTOGRAFIJE: HRS/Jozo Čabraja/Kolektiff