Cico je bio Dinamova legenda, ali je i prvi uzeo titulu Dinamu i Hajduku

Prva asocijacija na Zlatka Kranjčara je 1982. godine, ona slavna Dinamova generacija koja je osvojila naslov prvaka Jugoslavije u kojoj je Kranjčar igrao vrlo važnu ulogu. Cico je te sezone u prvenstvu zabio 12 golova, bio drugi strijelac Dinama iza Snješka Cerina, ali je definitivno bio među najpopularnijim igračima te slavne generacije.

Karijeru je započeo u Dinamu gdje je i ušao u seniorski nogomet debitiravši s tek 17 godina 3. ožujka 1974. godine u susretu protiv Hajduka. Maksimirski stadion bio je pun kao čep, a Kranjčar je ušao u igru umjesto ozlijeđenog Bonića.

Bio je to početak priče koja će trajati sve do 1983. godine kada je napustio Dinamo i preselio u bečki Rapid. Osim što je osvojio tu titulu prvaka Jugoslavije 1982. godine, Kranjčar je s Dinamom osvojio i dva Kupa, prvi 1980. i drugi 1983. godine.

U tom prvom finalu 1980. godine Dinamo je igrao protiv Crvene zvezde i u prvoj utakmici u Maksimiru slavio je 1:0 upravo golom Kranjčara dok je u uzvratu bilo 1:1, trofej Dinamu donio je Drago Dumbović.

Tri godine kasnije drugi Kup Dinamo je osvojio finalnom pobjedom protiv Sarajeva 3:2, a ponovno je Kranjčar igrao ključnu ulogu, bio je dvostruki strijelac, a jedan pogodak dodao je Cerin.

Kranjčar je nakon osvojenog Kupa ubrzo napustio Dinamo i preselio u bečki Rapid gdje je jednako tako stekao kultni status, bio jedan od najboljih igrača i kao i u Dinamu upisao se u klupsku povijest.

S Rapidom je osvojio titulu više nego s Dinamom, osvojio je i tri Kupa i tri Superkupa, a u klubu je boravio sve do 1990. godine kada je preselio u St. Pölten gdje je odradio posljednju sezonu u karijeri te otišao u igračku mirovinu.

Za hrvatsku nogometnu reprezentaciju nastupio je dva puta i upisao jedan pogodak. U povijesnoj utakmici protiv SAD-a 17. listopada 1990. godine Kranjčar je nosio kapetansku traku, a drugi nastup upisao je dva mjeseca kasnije protiv Rumunjske gdje je Hrvatska slavila s 2:1 golovima Kranjčara i Srećka Bogdana

Za bivšu Jugoslaviju upisao je samo 11 nastupa, priliku su iz dobro poznatih razloga, a ne zbog igračke kvalitete, dobivali neki drugi.

Nakon završetka igračke karijere, nije puno mirovao. Vrlo brzo se bacio u trenerske vode i 1992. godine vratio se u Hrvatsku i na poziv Đure Brodarca preuzeo je Segestu. Segesta je pod vodstvom Kranjčara igrala dobar i atraktivan nogomet te je 1994. godine prvi put sjeo na klupu Dinama s kojim je odmah osvojio dvostruku krunu, ali zbog neslaganja s upravom kluba nije se dugo zadržao. Kasnije se vraćao Dinamu, osvojio još jednu titulu 1998. godine, kraće vrijeme boravio je na klupi i 2016. godine, a u međuvremenu promijenio je niz klubova s različitim uspjehom.

Zlatnim slovima u njegovoj biografiji upisana je i titula prvaka Hrvatske sa Zagrebom, do dolaska Matjaža Keka na klupu Rijeke, bio je jedini trener koji je odveo neki klub do naslova prvaka Hrvatske, a da to nisu bili Dinamo ili Hajduk.

U srpnju 2004. godine sjeo je i na klupu hrvatske reprezentacije koju je vodio na Svjetskom prvenstvu u Njemačkoj, a ostaje zapisano da je pod vodstvom Kranjčara prvi nastup za reprezentaciju upisao Luka Modrić.. Hrvatska nije uspjela proći skupinu, sjećamo se tijesnog poraza od Brazila na otvaranju, zatim utakmice s Japanom u kojoj Srna nije realizirao kazneni udarac,pa u konačnici onog kaosa protiv Australije iz kojeg Hrvatska nije izvukla pobjedu. Nakon SP-a Kranjčar više nije bio izbornik, a kasnije je radio u brojnim klubovima, kratko vrijeme vodio je i reprezentaciju Crne Goe, a velike uspjehe ostvarivao je u Iranu gdje je posebno cijenjen.

Odlazak Kranjčara još jedan je šok i udarac za hrvatski sport. Kranjčar je puno dao Dinamu i hrvatskom nogometu općenito, a otišao je prerano.

FOTO: Sanjin Strukić/PIXSELL