Prvi čin: Mršić je podizanjem zadarskih bedema 'potjerao' žute trupe

Tko je barem jednom u životu bio u Zadru, zna da se u tom gradu najljepše stvari koje imate za vidjeti kriju iza zadarskih bedema. Unutar mletačkog "Muraja" nalazi se stara jezgra grada te mnogo ljepota i uživanja za svakog turista.

No, Milu Karakaša i njegove igrače na izletu u Zadru u srijedu nije čekalo ništa lijepo, pogotovo u onim rijetkim trenucima kad su mogli pomisliti da su probili zadarski obrambeni bedem. Veljko Mršić napalio je svoju ekipu, na teren izveo 12 obrambenih zvijeri i upisao prvi "punat" u ovoj dalmatinskoj finalnoj partiji.

Obrana Zadra funkcionirala je sjajno, Mršićeva riskantna obrana s mnogo pomoći od prvog šutera, a onda brzih rotacija je ovaj put funkcionirala kao dobro podmazan stroj. Jednom kad bi se uspjelo "prebrojati" zadarsku obranu i napadati reket, ništa lijepo se za Žute nije nalazilo u unutrašnjosti tih bedema. Umjesto znamenitosti, rive, sunca, kave, mora i sladoleda su Splićane čekali Chinanu Onuaku i Domagoj Vuković koji su čistili sve ono što bi slučajno procurilo kroz vanjsku liniju.

Jako dobro je Mršić znao gdje će se lomiti utakmica, što je uostalom i pokazao u prethodne tri pobjede nad istim protivnikom prije finala. Mnogo u splitskoj igri ovisi o inspiraciji Marka Lukovića te o sekundarnoj organizaciji igre za koju se uglavnom brine Luka Babić.

Ukić, Đoković te Čampara su kao bekovi ipak igrači koji se više služe individualnim rješenjima te se diče šutom nego što bi organizirali igru iz napada u napad, pa je upravo ovaj krilni dvojac kroz veći dio sezone nosio te odgovornosti.

Ključno je za zadarskog stručnjaka zato bilo da se upravo u tim matchupovima nametne agresivnošću i energijom te da se od samog početka pokaže splitskom dvojcu da Višnjik neće biti njihovo igralište. Dokazuje to i odluka da Mršićev terijer Jan Palokaj ide na Babića, dok je Aleksandar Bursać u početku pretjerao u energiji na Lukoviću pa je brzo morao van s dva prekršaja.

Srpski je reprezentativac bio neprepoznatljiv te nakon prva dva ubačaja na utakmici iz slobodnih bacanja nije pokazao ništa, a Mršić je nakon nervoznog početka s malo poena iz džepa izvukao dva džokera koja je čekao cijelu sezonu i s njima imao ogromnih problema, a onda odjednom od njih dobio partije sezone.

Martin Junaković i već spomenuti Vuković ušli su i okrenuli utakmicu naglavačke. Dotad sporija zadarska igra u napadu je prodisala, obrana je ostala na istoj, vrlo visokoj razini jer je Junaković nastavio vršiti pritisak na bekove, dok je Vuković potpuno i apsolutno izdominirao Lukovića.

Bilo ga je svugdje po terenu. Svojim dugim rukama je ometao linije dodavanja, smetao Lukoviću na šutu i individualnim rješenjima, lijepio je blokade na pomoći, a usput stigao i terorizirati splitski reket skokovima u napadu u trenucima kad napad Zadra nije disao opterećen mnogim greškama.

Junaković je odigrao najbolje poluvrijeme sezone u Zadru. Svoju dinamiku koju posjeduje ovog je puta pretočio u nešto korisno, a ne u srljanje kakvo smo znali vidjeti i u trenucima kraja prve i početka druge dionice Zadar izgleda kao "hrvatski showtime". Nije šut bio bajan, ali su laki poeni uz skok u napadu bili dovoljni da se uz sjajnu obranu održava solidna prednost.

Znao je Mršić, ali i igrači Zadra koji su se polako dizali i oslobađali kako je razlika rasla, da će se u jednom trenutku otvoriti. Otvorilo se dvaput u dva ključna trenutka, a u ovakvoj utakmici dobrih obrana mini serije mogu odlučiti sve. Naime, matematika je prosta: ako igrate nadahnutu obranu i potjerate suparnika od koša, onda dvije vezane trice znače 6:0 i vjerojatno udvostručenje prednosti.

Dogodilo se to na ulasku u drugu kad su Junaković i Jordano vezali dvije, a onda i početkom drugog poluvremena kad se Carterovoj i Palokajevoj dodao i Onuaku zakucavanjem te je Zadar pobjegao na preko 25 razlike i "ubio" utakmicu.

U drugom poluvremenu se nakon početne serije potpuno otvorilo domaćinu, igra je poprimila revijalan ton pa i nemamo mnogo prostora za analizu. Utakmica se ionako lomila u prvoj i početkom druge dionice, a tu je Zadar, kako smo već naglasili, zaveo potpunu dominaciju reketima.

U nekim prošlim susretima ove dvije ekipe je ključan faktor bio Onuaku koji bi terorizirao splitske centre i za Zadar izmišljao poene kad bi sve drugo stalo. Onuaku je ovaj put odigrao možda i najzreliju partiju otkako je u Zadru. U početku se sačuvao od prekršaja, ali je svejedno čistio sve što bi u reket ušlo, dok je u napadu skupljao skokove, zabijao poene iz "smetlarenja" i pravovremeno dijelio lopte jer se obrana dobrano fokusirala na njega.

Nije to bila egzekutorska dominacija i statistika je vrlo dobra, ali ne i impresivna, no Onuaku i Vuković su odigrali ključnu ulogu u ubijanju i ono malo samopouzdanja kojeg su Splićani imali. S druge strane, gostima nije pomogao ni sam Karakaš.

Split ima ogromnu širinu, možda je i najdublja i najšira ekipa u Hrvatskoj, ali se u srijedu pokazalo da "previše ičega ni s kruhom ne valja". Karakaš je tražio, miksao i stalno rotirao, da bi se na kraju u svemu tome i pogubio.

U prvih 15-ak minuta već je promijenio svih 12 igrača te je malo platio danak neiskustvu ne dozvolivši nijednoj petorci da možda s kojom minutom više "klikne" i krene igrati onako kako se očekuje. U jednom trenutku očajničkog pokušaja je iz džepa izvukao čak i zonu, što je za ovaj kontekst utakmice bila pogrešna odluka.

Naime, recimo to potpuno laički i "zdravo seljački", zona je obrana koja riskira šut i mijenja ritam igre, a dobra je u obrani centara i zaključavanju reketa. No, zbog toga što se brani prostor, a ne igrač, teško je dovoljno iskontrolirati skok i zagraditi svog igrača. Split je u početku igrao vrlo solidnu obranu i ona nije bila problem, a Zadar do tog trenutka ionako nije šuterski briljirao da bi mu zona poremetila ritam.

Domaćin se već u početku gostio na napadačkom skoku pa zona Karakašu nije donijela ništa, pogotovo u smislu toga da sigurno nije imala utjecaj na potpuno ugušen napad gostiju. Zadar je, naime, na poluvremenu šutirao tek nekih 40 posto iz igre, nakon osam skokova u napadu u prvoj dionici je imao tek jedan u drugoj, a vodio je s 19 razlike. Jasno je, dakle, bilo da Splitu nije obrana bila problem, Žuti jednostavno nisu mogli organizirati ništa, a pogoditi još manje i na velikom su odmoru imali šut 6/31 uz gotovo više trice od dvice.

Probao je Karakaš i sa zonskim pressingom, nešto što već dugo nismo vidjeli na domaćim parketima, ali je i to Zadar začudo rješavao vrlo dobro i lako. Pokazat će se uskoro i zašto, jer je i Mršić uvježbavao i spremao isto. No, sa Zadarske strane je taj pressing izgledao jako dobro zato što je Zadar na teren izašao s potrebnim mentalitetom za takav vid obrane: dobra komunikacija, jako dobro povezane linije i stav da nema stvorenog viška koji se ne može nadoknaditi.

Ono što smo od Zadra vidjeli nastavlja se na ono što je pokazano kroz veći dio sezone u utakmicama kad je Zadar izgledao dobro, ali i na prva dva prozora kvalifikacija: Mršić nije napadački mag, nije veliki trenerski um koji će vas oduševiti inovativnosti, ali ono što zna i što radi, to radi na elitnoj razini.

Od već druge ekipe s kojom radi u posljednjih godinu dana je stvorio homogenu grupu, pravu momčad i obrambeni stroj koji melje i ima odgovor na sve. Visoki pritisak na loptu, pomoć i rotacije, zaštita reketa, tranzicijska obrana (ponajbolja u ABA ligi za Zadar ove sezone), mogućnost igranja zone, zonskog pressinga, pa čak i vidovi obrane s preuzimanjem svega, a onda agresivnim udvajanjima, sve je to Zadar iskazao ove sezone, ali i u samo jednom poluvremenu ove utakmice.

Mršić je podigao zadarski obrambeni bedem koji je u ključnom trenutku profunkcionirao i trenersku bitku je dobio s podebljanih 1:0. Psihološki je odradio sjajnu pripremu, iskoristio neuvjerljivu seriju protiv Gorice da podigne svijest ekipe te je zbog toga dobio 12 napaljenih ratnika, a s njima je uvijek bio korak ispred Karakaša.

"Na svakom treningu očekujem više i guram igrače maksimalno do ruba. Svaki trening je na rubu incidenta, svađe, rata. Kao što sam rekao nakon poraza u Gorici, možda nam je taj poraz dobro došao jer smo se uljuljkali u seriji pobjeda od po 20 razlike pa nas je malo spustilo na zemlju", govorio je Mršić u najavi, a onda i u utakmici pokazao da to nisu bile prazne riječi.

Prvi čin je ispao zadarski, Karakaš i Žuti moraju pod hitno odgovoriti ako ne žele da se na Gripe vraćaju u bezizlaznoj situaciji. Izjave nakon utakmice govorile su o tome da je pristup i energija ključ.

"Oni su izašli kao razjarene zvijeri, a mi smo samo vikali 'uuu', 'aaa', 'eee' i ne znam ni ja šta", Karakaš je na ovako slikovit način objasnio ono što smo mi ovdje u mnogo riječi pokušali dočarati. I zaista je istina, Zadar je pristupom od početka Splićane potjerao iz svog reketa, a možemo slobodno reći i iz dvorane. Split u drugoj utakmici mora odgovoriti istim, ako ne i agresivnijim pristupom, dok Karakaš mora u svom laboratoriju smisliti kako osloboditi ugušeni napad Žutih.

Je li to tako i hoće li Split napraviti što po tom pitanju, saznat ćemo u petak.

FOTO: KK Zadar/Šime Zelić