Euro 1988: Prva titula Nizozemaca i antologijski gol Van Bastena

Europsko prvenstvo 1988. godine održano je u Zapadnoj Njemačkoj i ostat će u sjećanju kao jedino Prvenstvo bez ijednog isključenja, bez ijedne utakmice koja je završila 0:0 i bez ijednog odigranog produžetka. Bilo je to zadnje EP na kojem su sudjelovale Zapadna Njemačka, Sovjetski Savez i Jugoslavija sa svim svojim državama.

Fantastična nizozemska generacija odnijela je na kraju pobjedu i to nakon što je uz dosta muke uopće prošla skupinu i dohvatila polufinale.

U kvalifikacijama je bilo drame i do posljednje sekunde neki su strahovali. Španjolci su tako prošli dalje samo s bodom prednosti nad drugoplasiranom Rumunjskom koja je kiksala u zadnjem kolu u gostima kod Austrije. Tamo je odigrala bez pogodaka dok je Španjolska s visokih 5:0 svladala Albaniju i došla ispred Rumunja.

Portugal je u kvalifikacijama podbacio i završio iza Italije i Švedske. Veliki problem Portugala bila je realizacija s čim Italija nije imala problema i na krilima Altobellija i Viallija došla je do prvog mjesta u skupini.

I branitelji naslova Francuzi nisu prošli kvalifikacije i to uz vrlo loš nastup u skupini gdje su postigli samo četiri gola u osam susreta i upisali tek jednu pobjedu. Jedina pobjeda upisana je protiv Islanda, Francuzi su bili usred smjene generacija koja nije protekla glatko.

Kvalifikacije za završnicu nije prošla niti Jugoslavija koja je završila kao druga u skupini iza Engleske. Englezi su apsolutno izdominirali, osvojili 11 od mogućih 12 bodova i imali gol razliku 19:1. Jugoslavija je odlično krenula i na Poljudu je s 4:0 svladala Tursku uz hat-trick Zlatka Vujovića i jedan gol Dejana Savićevića da bi nakon toga na Wembleyju poražena od Engleske s 2:0. Sjevernu Irsku je u Belfastu svladala preokretom 2:1 (Dragan Stojković, Zlatko Vujović), istog protivnika na Grbavici s 3:0 ( Fadil Vokrri dva, Faruk Hadžibegić), a onda je u utakmici odluke na Marakani poražena 4:1 od Engleske. Već u 25. minuti Englezi su vodili 4:0 (Peter Beardsley, John Barnes, Bryan Robson, Tony Adams) da bi počasni gol postigao u 80. minuti Srećko Katanec. U zadnjem susretu bez nekog značaja Jugoslavija je u gostima svladala Tursku s 3:2 golovima Ljubomira Radanovića, Kataneca i Hadžibegića.

Nizozemci su svojom kvalifikacijskom skupinom projurili bez ikakvih problema, upisali su dva remija, 0:0 s Poljskom i 1:1 s Grčkom. John Bosman zabio je čak devet golova u kvalifikacijama, ali čak osam u susretu protiv Cipra koji je ponavljan zbog divljanja nizozemskih napadača. Pet je zabio u poništenom susretu i još tri u novom.

U skupini šest Velšani su dva kola prije kraja trebali samo jednu pobjedu za prolaz na završnicu, ali su poraženi 1:0 od Danaca i 2:0 od Čehoslovačke te su ostali bez završnice gdje su otišli Danci.

Neizvjesno je bilo i u skupini sedam gdje su Bugari prokockali prolaz porazom u Sofiji od Škotske 1:0. Gary Mackay u 86. minuti donio je pobjedu Škotima u situaciji kada je Bugarima i remi bio dovoljan za prvo mjesto što su na kraju iskoristili Irci i otišli na završnicu. Republika Irska tako je prvi put u svojoj povijesti izborila završnicu.

Završnica se igrala u Zapadnoj Njemačkoj na osam stadiona, reprezentacije su bile raspoređene u dvije skupine i po dvije najbolje otišle su u polufinale.

U prvoj skupini domaćin i Italija potvrdili su status favorita. Upravo su se ove reprezentacije sastale na otvaranju u Düsseldorfu te su remizirale 1:1. Poveli su Talijani preko Roberta Mancinija, ali vrlo brzo je Andreas Brehme izjednačio.

Kasnije su Nijemci svladali Dansku 2:0 (Jürgen Klinsmann, Olaf Thon) te istim rezultatom Španjolsku (Rudi Völler) dok je Italija Španjolsku svladala s 1:0 (Gianluca Vialli), a Dansku s 2:0 (Alessandro Altobelli, Luigi de Agostini).

U drugoj skupini razočarali su Englezi koji su odmah na startu poraženi od debitanta Republike Irske 1:0 golom Rayja Houghton, nakon toga imali su utakmicu na sve ili ništa protiv Nizozemske i izgubili su 3:1 uz hat-trick Marca van Bastena te su na kraju istim rezultatom pali i protiv Sovjetskog Saveza.

Sovjetski Savez odlično je odradio posao u skupini, krenuo je pobjedom protiv Nizozemske koja je tako utakmicu odluke imala u zadnjem kolu protiv Republike Irske. Odgovarao joj je i remi, ali je ipak slavila s 1:0 golom Wima Kiefta u 82. minuti.

U polufinalu je uslijedila nova stranica rivalstva Nizozemske i Njemačke. Njemačka je povela golom Lothara Matthäusa, ali Ronald Koeman i Van Basten donijeli su Nizozemskoj preokret. Nakon susreta bijes Nijemaca izazvao je Koeman koji je odglumio brisanje stražnjice dresom Olafa Thoma, a nizozemski izbornik Rinus Michels na dočeku je izjavio "svi znamo daje za nas pravo finale bilo polufinale".

U drugom polufinalu Sovjetski Savez svladao je Italiju s 2:0 golovima Genadija Litovčenka i Olega Protasova.

U finalu su se ponovno sastali Nizozemska i Sovjetski Savez, a Nizozemska je ovaj put slavila s 2:0. Prvi gol glavom je zabio Ruud Gullit, a drugi je jedan od najpoznatijih u povijesti natjecanja, Van Basten je iz teškog kuta iz voleja prebacio Rinata Dasajeva i postavio konačnih 2:0 te donio prvi veliki trofej Nizozemcima.