Sevilla spremno uskočila umjesto Bilbaa, igrat će se na stadionu koji je otvorila Hrvatska

Glavni grad španjolske regije Andaluzije, kao domaćin skupine E mijenja originalno izabrani Bilbao. U njoj će svoje dvoboje odigrati Španjolska, Švedska, Poljska i Slovačka, a u eliminacijskoj fazi ugostit će jedan dvoboj osmine finala. Za navijače će biti otvoreno 30 posto kapaciteta stadiona.

Grad u kojem ljeto počinje već u travnju, baš poput čitave Andaluzije, svijet je za sebe i u okvirima same Španjolske. Prvi tragovi životu na području današnje Seville sežu sve do 207. godine prije Krista i iako je Rimljanima u antičko vrijeme bila bitan centar na jugozapadu Europe, njenu su povijest prije svega obilježili Mauri.

Berberski narod s područja današnjeg Maroka i Alžira u osmom stoljeću prelazi Gibraltarski prolaz i naseljava Pirenejski poluotok. Uz Granadu i Cordobu Sevilla je glavni živući primjer maurske arhitekture u svojoj regiji. Andaluzija je ime zadržala još iz tog vremena, perioda od 711. do 1492. koliko je trajalo razdoblje vladavine Maura. I dok se dobar dio poluotoka tada zvao Al-Andalus, Sevilla je kroz povijest nekoliko puta mijenjala ime.

Hisbaal je njeno najstarije poznato ime, još iz vremena Feničana, dok su je Rimljani zvali Hispal, odnosno Hispalis. Tijekom spomenutog maurskog razdoblja u početku se spominje pod imenom Ishbiliyya da bi joj kasnije ime još jednom bilo promijenjeno, i to u Shbiva. Današnje ime katolička je inačica tog arapskog naziva.

Iako je kulturološki, ali i kao riječna luka, svo to vrijeme imala veliki značaj, 1492. godina nova je prekretnica u povijesti ovog grada. U siječnju te godine vojne snage katoličkog kraljevskog para Ferdinanda II Aragonskog i Izabele I Kastiljske osvojile su Granadu, posljednje uporište Maura na španjolskom tlu.

Kraljica je, u zanosu tog osvajanja i želji da evanđelje proširi i na nove prostore, financijski poduprla planove Kristofora Kolumba koji je u listopadu iste godine prvi puta stupio na tlo Novog svijeta. I ime Seville pronijelo se tako i dalje od očekivanog što joj je donijelo ekonomski, društveni te kulturni napredak, a 1519. godine iz nje je isplovio, na svoj put oko svijeta, i Ferdinand Magellan.

A umjetnički je Sevilla svoje zlatno doba imala u 17. stoljeću. Velika imena španjolskog slikarstva Bartolomé Esteban Murillo i Juan de Valdés Leal te kipar Juan Martínez Montanés ostavili su svome gradu nebrojena djela, a upravo je Sevilla rodni grad mita o legendarnom zavodniku Don Juanu. Osim njega, dio seviljske trilogije još su i Figaro te Carmen. Poznato je kako je Miguel de Cervantes ideju za Don Quijotea dobio tijekom boravka u gradskom kraljevskom zatvoru. Danas pod UNESCO nematerijalnu kulturnu baštinu spada i Flamenko, ples karakterističan za jug Španjolske pa tako i Sevillu.

Možda i najšarmantniji grad Španjolske često se naziva Biser Andaluzije, a u klimatskim okvirima tepaju joj da je prava "europska tava za prženje". Dugo, vruće ljeto jedan je od sinonima grada, uz već spomenuti Flamenko i maursku arhitekturu. Tu su još ubraja i 25 tisuća stabala naranči uzduž čitavog grada, a u cvatnji između prosinca i ožujka; tradicionalni čipkasti veo mantilla; toreadori; tapas; procesije tijekom Velikog tjedna; ulični festival Feria de Abril te ulična obilježja NO8DO prema motu kralja Alfonsa X Mudrog - "no me ha dejado".

Četvrti španjolski grad s oko 700 tisuća stanovnika pod UNESCO zaštitom ima tri obilježja - nekada kraljevsku palaču s vrtovima Alcazar, najveću gotičku katedralu na svijetu s poznatom Giraldom, a ispod nje, iako je još uvijek otvoreno diskusiji, leže i Kolumbovi ostaci, te Glavni arhiv Indija s devet kilometara polica i 43 tisuća svezaka o povijesti Španjolskog Carstva na području obje Amerike te Filipina.

Najromantičniji dio grada je Plaza de Espana. Trg je spoj barokne, renesansne i maurske arhitekture, a izgrađen je 1928. godine. Vrijedni obilaska su i Torre del Oro, vojna obrambena kula; Setas de Sevilla, popularna drvena skulptura s vidikovcem znana kao Gljiva; toreadorska arena iz 1761. godine; veliki park Maríe Luise; vojvodina palača s prepoznatljivim dvorištem Casa de Pilatos; palača s vrtom i samostanom Palacio de las Duenas; arheološko nalazište Itálica; Macarena gradska vrata.

Uz spomenuta, ali i mnoga druga starija obilježja grada tu je i moderni kompleks nastao zbog organizacije EXPO-a '92, koji se održao u Sevilli povodom 500 obljetnice otkrića Amerike. Osim nogometnog stadiona La Cartuja na tom se otočiću nalaze i park, botanički vrt, koncertne dvorane, diskoteke, kazališta te zabavni park Isla Mágica. Gradski prijevoz sastoji se od autobusnih, metro, tramvajskih i željezničkih linija, Sevilla ima i svoj biciklistički program kako bi se proširila kultura kretanja ovim prometnim sredstvom.

Hrvatska na otvorenju La Cartuje

La Cartuja višenamjenski stadion izgrađen je za Svjetsko atletsko prvenstvo 1998. godine, a utakmica otvaranja u svibnju te godine bila je ona između Španjolske i Blaževićeve Hrvatske. Prijateljski susret završio je 3:1 pobjedom Španjolaca uz pogodak Davora Šukera.

Ukupnog kapaciteta 60 tisuća mjesta šesti je najveći stadion u Španjolskoj, a drugi u Andaluziji. La Cartuja bila je dio gradske kandidature za Olimpijske igre 2004. i 2008. godine. Iako na njemu ne igraju niti Sevilla niti Real Betis, ovaj je stadion dva puta ugostio Davis Cup finala 2004. i 2011. godine.

Od važnijih susreta na njemu je odigrano finale Kupa UEFA između Celtica i Porta, a na njegovom je travnjaku, u sklopu Lige nacija, Španjolska s visokih 6:0 razmontirala Njemačku. Taj je susret odigran 17. studenog 2020. godine.

Posljednji dvoboj pred susret prvog kola skupine E Europskog prvenstva odigran na njemu kvalifikacijski je susret za Svjetsko prvenstvo 2022., a s 3:1 Španjolska je dobila Kosovo. Španjolski nogometni savez ovaj stadion četvrta UEFA kategorije izabrao je za domaćina četiri finala Kupa kralja, od 2020. do 2023.

FOTO: Adam Hill / Pixabay