U kakvom stanju hrvatski klubovi dočekuju početak nove sezone ABA lige?

Taman se jedno kolo domaće lige, a za Zadar će se i dva, stiglo ugurati između službenog početka košarkaške sezone i prvog kola ABA lige. Zgodno nam je to jer smo već imali priliku vidjeti nešto natjecateljskih minuta od hrvatskog regionalnog trojca, pa iako još ne možemo izvlačiti zaključke, neki orijentir i uzorak imamo.

Naravno, kad pričamo o Hrvatima u ABA ligi, nikako ne možemo odvojiti tu priču od svih onih političkih, zakulisnih i inih igara koje se oko toga vode. Na sam rezultat svakako utječu dvije stvari: sukob Saveza i ABA lige koji kroji gotovo neljudski raspored i igranje dan za dan, ali i promjene u lokalnoj vlasti u sva tri grada o kojima, nažalost, naši abaligaši i dalje ovise.

Prvo će sigurno prekrojiti neki nenadan rezultat kroz sezonu, a drugo je direktno utjecalo na cijenu rostera i ambicije. No, da ne duljimo dalje, pozabavimo se svakim predstavnikom posebno:

Cibona

Cibosi svoju sezonu otvaraju u Baru protiv Mornara, ironično, protiv iste ekipe s kojom su borbu vodili van terena gotovo cijele proljeće i ljeto. Barani su navodno već dogovorili transfer Lovre Gnjidića, a onda se na noge digla javnost i navijači Cibone.

Zašto, kako i zbog čega je taj posao na kraju propao nije ni važno, važno je da je Lovro ostao u Zagrebu uz novi ugovor, a uz njega ostao je i Roko Prkačin kojem je zasad prolongiran NBA san, kao i Mateo Drežnjak kojeg se također povezivalo s odlaskom, i to kod brata u Zadar.

Promjena vlasti u Gradu pak na Cibonu još nije toliko utjecala i u momčadi i na klupi se vidi obris kontinuiteta, a Gnjidić i Prkačin sigurno će nastaviti kontinuitet rasta u nositelje ove ekipe i takve će i ovlasti uživati. Vladimir Jovanović odlučio je potpuno krenuti smjerom mladosti i agresivnosti.

Započeti posao zato je nastavljen odlascima veterana Planinića, Marića, Novačića i Bilinovca, a na njihova su mjesta dovedeni uglavnom mladi i fizički moćniji Gegić, Vranković, Majcunić, kao i Argentinac Luca Vildoza te Amerikanac Nathan Reuvers kao strani štih.

Upravo je Vildoza i najveći upitnik ove momčadi te bi o njemu moglo dosta toga ovisiti. Došao je s renomeom MVP-a argentinske lige i povremenog reprezentativca, ali ovo će mu biti prvo iskustvo na europskom tlu. Trebao bi biti prvi skorer i šuter ove ekipe, i to momčadi kojoj bi moglo u nekim trenucima nedostajati šuta i poena pa će gotovo odmah na njemu biti ogromna odgovornost.

U važniju je ulogu promoviran centar Danko Branković, ostali su Nakić, Radovčić, Mustapić i ostali mlađi pa je Jovanović dobio u ruke ekipu "po svom guštu", onu koja će igrati agresivnu obranu i trčati.

Vidjelo se to i na pripremama koje je Cibona pokorila, prošla neporaženo uz neke velike skalpove poput Partizana ili Acinog Pesara. I početak službene sezone bio je zadovoljavajuć, vruć teren u Sinju riješen je bez većih problema.

Vukovi su u Sinju izgledali rastrčano i raspoloženo, željni igre. Ako sve sjedne na svoje mjesto i Jovanović bude imao strpljenja s mladima, a uprava s Jovanovićem, mogli bi barem na terenu oko Cibone napokon vidjeti lijepu priču.

No, ne treba odmah očekivati brda i doline. Ovoj momčadi po svemu sudeći nedostajat će ona iskusnija, mirnija ruka koja bi mladiće smirila i vodila ih kroz abaligaške susrete gdje često iskustvo znači mnogo, a od očitih nedostataka ekipe mogli bi i naznačiti manjak pravih šutera.

Usprkos tome, Cibona bi mogla biti prokleto zabavna ekipa za gledanje, sigurno sposobna skinuti neki veći skalp, ali i prosuti dobivenu utakmicu tamo gdje se to ne očekuje. Sve je to dio jednog procesa odrastanja.

Split

Splićani su prvi krenuli u sezonu, ali su najviše zakasnili. Dok su Cibona i Zadar odradili većinu posla u prijelaznom roku, u Splitu se još tražio trener. Milan Karakaš otišao je kod svog mentora Perasovića u UNICS, a izbor je nakon potrage pao na unutarnje rezerve i u prvog trenera promoviran je Srđan Subotić.

Tek onda se moglo krenuti u sastavljanje rostera i popunjavanje rupa kojih je bilo mnogo, previše da bi se takav obujam posla obavio tek u nekih mjesec i pol dana do kvalifikacijskog turnira Lige prvaka u Ateni. S mnogo pompe i medijskog odjeka se Split odlučio za tu avanturu, ali promjena vlasti u Gradu donijela je velike promjene u Upravi i NO kluba, pa tako očito i financijama, i priča se odjednom ispuhala.

Velika ulaganja prošle sezone nisu se isplatila trofejem, borilo se za ostanak u ABA ligi kroz baraž pa je na ljeto klub napustila silna ergela nositelja i iskusnih igrača.

Luković, Đoković, Marčinković, Mesiček, Marić, Vranković i Luka Babić redom su bili nositelji igre koji su odgovarali za mnogo toga, a više nisu na Gripama, dok je Roko Ukić odlučio nastaviti tek par dana prije prvog kola Premijer lige i nakon ispadanja iz Lige prvaka. Privid kontinuiteta, uz Ukića i dio stručnog stožera, donijeli su Bajo, Perković, Čampara, Kedžo i Perasović.

To su igrači koji mahom nisu bili u prvom planu, tek je Perković iskočio u drugom dijelu sezone i zato je trebalo naći nositelje. Na te su pozicije dovedeni kudikamo jeftiniji, ali i naoko manje kvalitetni Žganec, Barič, Vuko uz američka pojačanja McLeana i Jonesa te povratnika Runjića s posudbe.

Jones je taj koji je stigao s bogatim europskim renomeom i iskustvom, kao nekadašnji igrač Anwila, Hapoel Holona, Sassarija i ostalih te bi uz Ukića trebao biti nositelj. Problem? Jones je debitirao tek protiv Cedevite Junior, vidno nespreman i s tek nekoliko treninga i 24 i pol minute na terenu, dok Ukić još nije nastupio.

Dok se dvojac veterana i vođa ekipe dovede u fizički red, moglo bi biti prekasno, a dvije pljuske su to već pokazale. Nakon traljavo odrađene europske avanture, i novopečeni je prvoligaš priredio šok na startu domaće lige i za Subotića bi već moglo biti kasno, a nije ni počelo.

Cedevita je Splićane potpuno izneredila stalnim trčanjem i guranjem igre "u leđa", Splićani na to nisu znali odgovoriti ni zavesti svoj stil igre, niti su ostvarili dominaciju pod košem gdje je domaćinu nedostajala praktički prva rotacija. O obrani, koja je na obje strane u većem dijelu susreta bila misaona imenica, da ne govorimo.

I ovdje se kronično vidi nedostatak šuta, 8/32 nije nešto za pohvaliti se, pogotovo kad tri od osam dođu od mladog Runjića od kojeg se šut ne očekuje. Očekuje se zato dolazak još jednog igrača na poziciji šutera, ali mnogo će se tu pitati McLeana koji je kao američko pojačanje od kojih se traži mnogo ostao dosta dužan i vrijeme je da krene pravdati investiciju.

U prvom kolu vjerojatno Split i ne očekuje ništa jer na drugoj strani stoji moćna Zvezda, a nakon toga slijedi i domaći derbi s Cibonom. Zasad se zaista čini previše i preteško za ovu, još nekompletnu i neuigranu momčad. Split, nažalost, u ovom trenutku izgleda kao prvi favorit za ispadanje iz lige.

Zadar

Zadrani su također pokušali zaigrati na kartu kontinuiteta i uigranosti. Uostalom, zašto i ne bi? Momčad je prošle sezone uzela oba domaća trofeja te je ostanak u ABA ligi osigurala prije posljednjeg kola ili razigravanja, što je za zadarske standarde posljednjih godina bio kolosalan uspjeh.

Pokušavalo se na sve načine zato nagovoriti Veljka Mršića na ostanak, ali se on priklonio izborničkoj funkciji te je prihvatio ultimatum HKS-a da na dvije stolice sjediti ne može. Dok su trajali pregovori, dužnost v.d. trenera i slagača ekipe preuzeo je njegov pomoćnik Ivan Perinčić koji je naposljetku postao i službeni prvi trener.

Perinčić je ovu ekipu vodio u periodima prošle sezone kad je Mršić izbivao zbog koronavirusa i komplikacija, na ljeto je vukao poteze koji su mahom išli u zadržavanje jezgre pa kod Zadra definitivno ne bi trebalo biti problema oko uigravanja. Od bitnijih odlazaka, Zadar su napustili tek Onuaku, Planinić, Kraljević Justice i Palokaj, ostatak je isti.

Svakako najveći zalog ostanak je Dominika Mavre i Justina Cartera, ali odlazak Onuakua bit će teško nadomjestiti. Doveden je tu Uroš Luković koji bi to trebao pokriti, ali je potpuno drugi tip igrača u odnosu na Amerikanca, a ktome je zasad u stanju koje baš i ne izgleda reprezentativno za vrhunsku košarku.

Zadrani su sve pripremne utakmice igrali zatvorenog tipa pa smo ih prvi put mogli vidjeti protiv Zaboka. Koliko je to mjerilo, ne znamo, ali neke stvari ipak su izgledale dosta ohrabrujuće. Naoko, stil igre ekipe nije se mnogo promijenio, što je i očekivano s obzirom na minimalne promjene u rosteru.

Nadalje, obrana i pristup bili su na zaista zavidnoj razini i ta bi činjenica mogla poslužiti kao argument za rušenje najvećih sumnji oko Perinčića - njegovog autoriteta. Prošle sezone ekipa je pod njegovim vodstvom izgledala toplo-hladno, a svi najviše pamte mučenje u domaćoj ligi te katastrofalna gostovanja u Podgorici i Baru.

No, situacija u kojoj se Perinčić našao prošle sezone vjerojatno je najnenormalnija moguća promocija trenera, iz cipela pomoćnika uskočiti na mjesto glavnog trenera dok vam se šef, suradnik i prijatelj bori za vlastito zdravlje, a ekipa vas ipak doživljava samo kao pomoćnika. Mnogi su zato sumnjali u njegov karakter i autoritet, ali to sad izgleda drukčije.

Naravno, druga je situacija kad ste vi onaj koji vodi pripreme, treninge i glavni je, a ekipa je protiv Zaboka grizla i borila se te je djelovala vrlo disciplinirano pa se zaista čini da je Perinčić zaveo red. Također, novi Amerikanac Harris pokazao je da ima određene kvalitete, ozbiljne minute dobio je i trolist mladića Brala-Paponja-Buljan i mnogo je bilo pluseva.

Od minusa, oni su ostali slični prošlosezonskim. Moglo bi i ovdje nedostajati šuta, momčad zna ući u napadačke crne rupe, a bilo je na trenutke i problema s kontrolom skoka, kao i lošom organizacijom napada i ulaskom u akcije. Svakako je to i zbog fizičkog stanja dvojice nositelja, Mavra i Luković trošili su ljeto na saniranje ozljeda i nisu još na maksimumu.

No, to se pod hitno mora riješiti jer raspored to nalaže. Nakon otvaranja protiv Obradovićevog Partizana, Zadru slijedi set uvjetno rečeno lakših utakmica gdje bi svakako valjalo prikupiti zalihu pobjeda za lakši tijek sezone. Odradi li Zadar na pravi način prvih nekoliko kola i sjedne li sve na svoje mjesto, ni borba za šesto mjesto i doigravanje nije nemoguća. Ode li sve u suprotnom smjeru, mogla bi opet uslijediti borba za ostanak.

FOTO: Marko Dimić/PIXSELL