Barbara Matić o uvjetima: 'Zadovoljna sam potporama, ali treniram u atomskom skloništu'

Najbolja hrvatska judašica Barbara Matić zaključuje 2021. godinu kao svjetska prvakinja i svjetski broj 1 u kategoriji do 70 kg. Bila je peta na Olimpijskim igrama u Tokiju, a dobila je i poštanski žig sa svojim likom. Čak i koji ne prate judo upoznali su ju prošle godine kada je bila izabrana za najbolju sportašicu Hrvatske.

"Mislim da sam nakon toga postala medijski više popraćena. Naravno da je tome doprinijelo i ovogodišnje svjetsko zlato, ali nekako mi je nakon te nagrade sve krenulo uzbrdo."

Dodatni poticaj svakako će joj biti i odluka Vijeća Hrvatskog olimpijskog odbora da osim osvajača medalja na Olimpijskim igrama Tokiju nastavi financirati i sve one koji su bili plasirani od 4. do 8. mjesta. Bitno će to utjecati i na promjenu percepcije prema kojoj su u sportu jedino medalje bitne.

"Svakom sportašu je cilj nastup na Olimpijskim igrama, pa onda i dobar rezultat na njima. Sve su to su vrhunski sportaši, najbolji od najboljih, i na dan natjecanja odlučuju sitnice. Jako su male razlike između osvajanja medalja i plasmana na neke niže pozicije i zato mislim da svi koji nastupe na Olimpijskim igrama trebaju biti stipendiran od strane HOO-a. Raspoređeni u više kategorija ovisno o ostvarenom rezultatu, dakako. Ali to je samo moje mišljenje. Drugim riječima, ja sam tu da dajem sve od sebe, treniram i pokušam uvijek biti najbolja. Sve drugo su okolnosti na koje nemam utjecaja", pojašnjava Barbara.

Svjetska prvakinja nije nezadovoljna ni ostalim potporama koje dobiva od sportskih i drugih institucija.

"Imam sreće što sam svojim rezultatom na Olimpijskim igrama upala među sportašice i sportaše koji će i dalje biti stipendirana od HOO-a. Također imam i potporu Hrvatske vojske kao ugovorni pričuvnik te stipendiju Splitskog saveza športova kao kategorizirana sportašica 1. kategorije. Sve sam to imala i prije osvajanja svjetskog zlata. Može li bolje? Svakako. Imam li puno više nego judaši i judašice prije mene? Svakako. Gledam na to zahvalna što mogu svojoj kvalitetom i trudom biti tu gdje jesam i uvijek se truditi da i meni i drugima bude još bolje."

A bolji bi svakako mogli biti uvjeti za trening, naročito kada se oni uspoređuju s uvjetima koje imaju Barbarine suparnice.

"Ja treniram u atomskom skloništu, pa tako mislim da većina suparnica iz europskim zemalja ima bolje uvjete za rad od mene. Kao i u Japanu gdje su, mislim, uvjeti ipak najbolji."

Barbara ima još puno sportskih ciljeva pred sobom, pa o onome što slijedi nakon sportske karijere ne razmišlja previše.

"Još nemam točnu sliku kako će to izgledati nakon moje sportske karijere. Završila sam u Splitu Fakultet elektrotehnike, strojarstva i brodogradnje i diplomirana sam inženjerka elektrotehnike. Imam, dakle, opciju raditi u struci ili, pak, ostati u sportu. Vidjet ćemo", zaključila je Barbara.