Krznarov Proces

Niti 24 sata od samoinicijativnog odlaska Damira Krznara s klupe Dinama, medijski je prostor već prepun raznoraznih analiza učinjenog za njegovog mandata. Uzimaju se olakotne i otegotne okolnosti u obzir, rezultati se stavljaju u kontekst i kod većine je već formiran generalno pozitivan ili negativan dojam o njegovom boravku na mjestu prvog trenera Modrih.

Svakako je Krznar u društvu trenera Dinama posljednjih godina onaj koji je ostavio iza sebe najmanje tenzija, a mora se reći da ih nije ni dizao. Zato se tek i površnim preletom društvenih mreža može vidjeti da su ga i navijači suparničkih klubova smatrali znalcem i velikim gospodinom koji se, eto, iz ovih ili onih razloga nije snašao u drugom dijelu mandata.

Legenda kluba, čovjek koji je "vojnik Dinama", najbolji učenik u svojoj generaciji na akademiji, tip koji živi nogomet, taktički prilagodljiv i moderan, sve su to epiteti koje smo o Krznaru mogli čitati posljednjih mjeseci otkako je preuzeo momčad između ona dva Tottenhama.

Shodno tome, i na odlasku se čini da se dosta blagonaklono gleda na učinjeno. Nikoga nije naljutio ni posebno uvrijedio, na mandatu mu nema velike mrlje, svoje je ciljeve uglavnom uspješno ispunjavao uz tek ozbiljne kikseve protiv Šerifa i sad Rijeke.

Da, u prvenstvu Dinamo "šepa", kako je i sam kazao na oproštaju, a u Europskoj ligi netko će drugi imati priliku da "kao vatrogasac" pobere vrhnje i dobrim rezultatom protiv rasterećenog West Hama u Londonu izbori nokaut fazu bez pada u "miki maus" natjecanje zvano Konferencijska liga.

Neće mu oni kojima je Dinamo u srcu nikad zaboraviti taj Tottenham kad je odjednom tjedan koji je trebao biti najsramotniji u Dinamovoj povijesti zbog presude gazdama pretvorio u jedan od najslavnijih događaja i tjedana u povijesti kluba.

Nalaze mu se i isprike i olakotne okolnosti za formu ove sezone - dobra igra koja ipak nije naplaćena rezultatom i golovima, mantre o "dvije trećine koje su trenerove i završnica koja je do igrača", ozljede ključnih igrača i loša forma još ponekih, ali i odlazak četvorice stožernih.

Sve ovo gore navedeno stoji i to su nepobitne činjenice. Da, Krznar je priveo kraju jednu od najboljih sezona u klupskoj povijesti i u prvom dijelu ove je imao ozbiljnih problema i prepreka koje nisu nužno u njegovoj domeni.

No, iz svega toga strši jedna rečenica koja se ovih dana iznova i sve glasnije i glasnije ponavlja, a to je da "su mu prodali Jakića, Gavranovića, Majera i Gvardiola."

Možda neki zaboravljaju, a možda nije ni odveć bitno kad znamo kako stvari funkcioniraju u Maksimirskoj 128 na relaciji s "inozemstvom", ali Krznar je po odlasku Zorana Mamića iz kluba i bijegu u BiH nakon pravomoćne presude postao i sportski direktor kluba.

Nije se Krznar time baš dičio i o tome govorio u javnosti, ali on je Mamića naslijedio na obje funkcije i, po pravilima raspodjele odgovornosti i ovlasti u nekom normalnom, običnom nogometnom klubu, sam je odgovoran za prekrajanje kadra i prodaju te dovođenje igrača.

Dakle, ako je "ostao bez četvorice prvotimaca" ili "su mu odveli četvoricu prvotimaca", pa čak i kad odlazi s "pozicije glavnog trenera", kako stoji u priopćenju kluba, te odluke potpisuje sportski direktor Damir Krznar. I budite sigurni da sportski direktor Damir Krznar sa svim svojim ovlastima ne bi to učinio treneru Damiru Krznaru, tako "očerupao" kadar bez adekvatnih zamjena spremnih uskočiti odmah.

U američkom sportu, a posebno NBA ligi često se kaže da eksperimenti kad je ista osoba trener i GM ne završavaju dobro jer njihovi su interesi različiti - sportski direktor tj. GM mora gledati na budućnost kluba, financije, širu sliku i misliti najmanje pola godine unaprijed i shodno tome vući poteze, dok trener želi pravog igrača i rezultat sad i odmah jer zna da od rezultata živi.

Oni klubovi koji nađu pravi balans između oba cilja su uspješni. U nogometu je to nekad moguće i u jednoj osobi, menadžeru engleskog tipa, posebno ako imate novca za platiti koji kiks i prebroditi teži period. No, nije moguće ako je jedna osoba na dvije funkcije, a barem na jednoj je tu fiktivno.

A kako nigdje nije napisano da je otišao s obje funkcije, mogli bi zaključiti da je upravo Krznar taj koji je trebao blagosloviti posao sa Željkom Kopićem i na konferenciji za medije u četvrtak ujutro sjediti s njim i Mirkom Barišićem.

I tu dolazimo do Krznarovog Procesa, činjenice da se njemu presudilo u klubu samom, a i dalje sudi u javnosti, a i dalje nije baš jasno tko mu sudi i na kakvoj osnovi?

Je li Krznar postao žrtva sportske politike kluba? Da i ne. Bi li po svojim ovlastima tu politiku sam trebao krojiti? Da i ne. Je li to zaista činio? Definitivno ne. Je li si sam skuhao kašu? Vjerojatno da.

Svi znamo kako zaista u Dinamu funkcioniraju stvari, a nesumnjivo je i Krznar znao kad je pristao biti pomoćnik čovjeku koji je tad još imao prefiks "ne" ispred titule "pravomoćno osuđeni kriminalac". Znao je i da će kad-tad doći tren da uskoči u njegove cipele, a kako se presuda približavala, sigurno je znao i da će biti u tjednu između "dva Tottenhama".

Znao je i tko ga je ustoličio nakon Zoranovog odlaska, prvo kao privremeno, pa kao stalno rješenje, a znao je i kome priopćiti svoju odluku koju je prvo izrekao javnosti, direktno u kamere klupskog YouTube kanala.

Zato je i jasno da su zaista Krznaru "prodali četvoricu", iako u normalnom klubu to ne bi bio slučaj, a jasno nam je i to moramo uvijek iznova ponavljati i pisati usprkos sjajnim rezultatima - Dinamo nije normalno postavljen klub.

Da jest, Nenad Bjelica ne bi onako naprasno otišao nakon sjajnih uspjeha, Zoran Mamić se kao čovjek optužen za krađu novca iz Dinama ne bi vratio na mjesto sportskog direktora, a onda i trenera, ne bi kao trener pobjegao iz države od pravosuđa i ne bi trenerom postao njegov intimus i prijatelj iz stožera.

Ne bi bila ni javna tajna da svi oni koji koketiraju s ikakvom funkcijom u Dinamu, bilo uredskom, bilo onom u dresu, moraju na pregovore u Međugorje ili na Zoom poziv sa susjednom nam zemljom, a novi trener bi uslijed rezultatske krize postao netko s renomeom i imenom da to sve prodrma i pokrene, a ne čovjek koji se tim poslom nije bavio tri godine. Niti bi mu glavni protukandidat bio jedan od najjasnije etiketiranih "poslušnika" iz ere dok je Zdravko Mamić bio glavom i bradom u klubu, a ne samo duhom.

Zato je u suštini nebitno tko je zapravo trener Dinama, je li Damir Krznar "samo" otišao s te pozicije, ili one sportskog direktora. Niti je bitno što je novog trenera predstavio nekakav predsjednik Izvršnog odbora i kluba, a nijedan od tri člana/članice Uprave, onih koji bi trebali biti zaduženi za operativne stvari u klubu.

Zna se odakle se odluke donose i tko ih donosi. Znao je to i Krznar u svojih dvadesetak godina u klubu u raznim ulogama, a pogotovo je znao kad je sjedao na klupu. I potpuno je legitimno s njegove strane da je to odlučio prihvatiti, zanemariti, ili nešto treće i zbog odnosa prema poslu i nogometu, ali i vlastite ambicije pokušao ostvariti što je moguće bolji rezultat.

U tome je u jednom dijelu uspio, u drugom nije, definitivno nije na tom putu nikog uvrijedio niti stvorio neprijatelje te je zaista bez obzira na sve i ispao gospodin, čak i samim činom ostavke i vlastitog odlaska, ali morao je znati u što se upušta i s tim živjeti. Kašu si je sam skuhao, "potrošen" je nakon manje od godine dana kao mnogi drugi prije njega, ali žrtva definitivno nije.

FOTO: Luka Stanzl/PIXSELL