Jovanović je (ne)zasluženo otišao, a to u Ciboni ne mijenja ništa

Premda je trebao biti netko tko će Cibonu napokon povesti u smjeru smislenog, dugoročnog projekta, Vladimir Jovanović nije na klupi Vukova trajao niti godinu dana. Bilo je veliko iznenađenje kad je došao, nešto manje kad je otišao, ali se za vrijeme njegovog mandata u Ciboni nije promijenilo mnogo. Ironično, jer na papiru se promijenilo ama baš sve.

Drugog veljače 2021. Jovanović je postao novi trener Vukova nakon što je smijenjen Ivan Velić usprkos tome što je prije otkaza povezao dvije ABA pobjede. Čudan tajming, ali tadašnje vodstvo Cibone, tercet Bušić-Čavlović-Rozić očito je htio udariti neki novi smjer.

Momčad Cibone tad je bila opterećena veteranskim teretom nakon što se Uprava uspaničila i ambiciozno najavljeni projekt mlade momčadi krenula "ojačavati" i "spašavati" nakon prve slabije serije.

Toliko puta viđeno, pa su mladu i zanimljivu jezgru sastavljenu od Nakića, Radovčića, Prkačina, Drežnjaka putevima sazrijevanja uz dobar rezultat trebali voditi Bilinovac, Novačić, Darko Planinić, pa onda i Markota, Scottie Reynolds... Dakle, sva sila veterana, a doveden je trener s pedigreom mladog stručnjaka koji je u FMP-u razvijao talente koji su trebali biti, nećemo se lagati, jednog dana kandidati za Crvenu zvezdu.

Malo po malo pod Jovanovićevim vodstvom, što zbog sile prilika i ozljeda, što zbog narušene forme i atmosfere, rezali su se veterani i prosjek godina na rosteru. Silom prilika je minutažu dobio i Lovro Gnjidić i odmah se vidjelo kakvog dragulja Cibosi imaju.

Da ne duljimo dalje kronološki, svi znamo što se dogodilo. Svi gore nabrojani iskusni igrači su otišli do početka nove sezone, Gnjidić i Prkačin su ostali premda su cijelo vrijeme bili povezivani s drugim destinacijama i boljim ugovorima.

Krenulo se napokon novim smjerom, pojačanja su išla sa svrhom da nadopune, a ne opterete korpus mladih igrača kojima je pridodan i Danko Branković, kao i sa strane dovedeni Amar Gegić kao i dalje mlad igrač ogromnog potencijala koji se u međuvremenu negdje u razvoju zagubio, pa opet pronašao.

Koliko je oštar zaokret napravljen dovoljno govori činjenica da je Cibona u sezonu krenula s 27-godišnjim Jakovom Mustapićem kao najiskusnijim igračem, a Jose Vildoza i Nathan Reuvers su stigli kao strana kvaliteta, ali i s prvim iskustvom u Europi.

Zaista "najmlađa Cibona ikad", kako su joj tepali, barem najmlađa u posljednje vrijeme sjajno je krenula, kasnije pala, a kad su se na očekivane oscilacije i zarone forme naslonile i ozljede pad je postao strmoglav.

Šest vezanih poraza u ABA ligi i šokovi od Alkara i Zaboka u domaćem prvenstvu rezultati su koje bi malo trenera u domaćem, regionalnom pa i europskom društvu preživjelo. No, ako je Cibona zaista krenula u dugoročni, smisleni projekt, zašto je čovjek odabran kao vođa i personifikacija tog projekta otišao?

Navoda, reakcija, nagađanja i informacija u javnosti je mnogo, čini se da danas svi oko Cibone imaju sud, imaju sud i o Jovanovićevom radu, vodstvu kluba, interesnim strujama oko kluba i u novoj gradskoj vlasti, kao i o ostacima stare. Svi sve "znaju", a ne zna se - ništa.

Neki od Jovanovića rade mučenika koji je cijelo vrijeme šikaniran i provlačen kroz blato, kojemu su se tražile mane, reći će, zbog krvnih zrnaca. Drugi su mu jedva čekali vidjeti leđa, možda zbog krvnih zrnaca, ali reći će vjerojatno zbog navodno skupog ugovora i minimalnog napretka.

No, čini se da je njegov rad i projekt koji je započeo u isto vrijeme bio i podcijenjen i precijenjen. Činjenica je da je svakako bio svježa krv u hrvatskoj košarkaškoj javnosti, njegova mantra i objašnjenje o zastarjeloj igri mladih hrvatskih igrača nasuprot njegovim postulatima u jednom razgovoru sigurno su nešto što rijetko možemo čuti od domaćih stručnjaka.

Njegova Cibona u svojim najboljim trenucima igrala je brzo, moderno, agresivno i bilo je tu poteza koji privlače ljude na tribine i daju određenu nadu. Kad je u prvom kolu ABA lige onako autoritativno "rasturen" Mornar, mnogi su napokon vidjeli svjetlo na kraju tunela.

"Senzacionalno, neviđeno, kakva mladost, kakva generacija, najbolji trener u Hrvatskoj godinama unazad, najtalentiraniji trener ABA lige, moćan Cibonin projekt, udareni temelji za povratak na stare staze slave" - birajte epitet kojima smo senzacionalistički mogli okititi najavljeni uzlet Cibone.

No, Cibona nije nastavila žariti i paliti, Prkačin do ozljede nije ipak pokazao takav munjeviti napredak kakav bi se očekivao od igrača pedigrea budućeg NBA prvorundaša, Nakić i Drežnjak nisu napravili skok u odnosu na skupo plaćene odštete i razočaravajuću sezonu ranije. Čak i Gnjidić "trune u Ciboni", kako bi rekao onaj koji ga je htio namamiti u Bar.

U nekim porazima nedostajalo je ljudstva, u nekim kvalitete, ali je u nekima nedostajalo i iskustva, a to je direktna odgovornost Jovanovića, ako je sudjelovao u slaganju rostera, a svakako Marina Rozića.

Iluzorno je zaista bilo očekivati da bi momčad bez praktički ijednog iskusnijeg nositelja, jer Mustapić i Majcunić su ipak igrači zadatka, a Vildoza se nije najbolje snašao od početka, moći rezultatski pratiti ritam koji bi treneru održavao živu glavu.

I zato ostaje dojam da su ovaj projekt u Ciboni i podcijenili, nisu mu dali adekvatnu podršku i osigurali jednog "Cartera" ili "Ukića" koje najveći Cibonini rivali imaju da, u teoriji, pomognu i izvedu mlade na pravi put, a usput i osiguraju koju prijeko potrebnu pobjedu jer minimum treba biti siguran ostanak u ABA ligi, a u Hrvatskoj klub pedigrea Cibone MORA pucati na dvostruku krunu. Sve manje je rasprodaja ugleda i katastrofa, a Cibona je prošle sezone ostala čak bez ijednog finala, dok ni ove trenutno nije prvi favorit za domaće naslove.

Ako ćemo vjerovati i raznoraznim napisima iz medija više ili manje sklonima trenutnom vodstvu Cibone i Jovanoviću samom, očito je da odlazak i nije stigao iz vedra neba, već da mu se o glavi radilo tjednima, čak i mjesecima i da se tražio najbolji način za razlaz.

On je na kraju službeno sporazumni raskid pa ne znamo je li trener otišao sam, je li potjeran pa je iskorištena ta sintagma, je li ga se ljubazno zamolilo da se sam pokupi ili su si zaista gospodski stisli ruke i rekli da ovo više nema smisla.

Vrijedi i notirati da se cijela upravljačka struktura Cibone, od dijela Skupštine do Uprave, Upravnog i Nadzornog odbora, predsjednika i direktora promijenila od Jovanovićevog dolaska do odlaska, samo je Rozić ostao stalan, ali se ne čini da se mnogo toga promijenilo u upravljanju i smjeru.

Rupa nastala ozljedama pokrpala se jeftinim, i pogađate, iskusnim rješenjem - gore navedenim Novačićem koji je "iščupan" iz penzije, Antonio Vranković za kojeg je čak i plaćena odšteta bio je kratkog vijeka, na tankom ledu je bio i Vildoza, Nakić i Drežnjak su u godinu dana od skupo plaćenog projekta kluba došli do pomoćne radne snage... Mnogo lutanja i srljanja, bez obzira tko bio na čelu kluba.

Nije to ništa novo ni endemski za Cibonu, slične pa i gore primjere upravljanja možemo naći u gotovo svakom košarkaškom centru u Lijepoj našoj. Posljednjih godina je bilo bezbroj velikih projekata i pomlađivanja koji su pompozno najavljivani, da bi se brzo raspali, a na kraju se otkrio isti miks razloga - malo taštine, gotovo ništa para i mnogo, mnogo kratkovidnosti i neznanja.

Zato se ni nakon ove epizode neće mnogo toga promijeniti u Ciboni, ni u hrvatskoj košarci. Probalo se nešto novo, a takav pokušaj uvijek zasmeta nekima. Nije Jovanović sad ni mučenik koji je tu prolazio kalvariju niti je šarlatan kojeg nije trebalo ni dovoditi. Istina je uvijek negdje u sredini, čovjek je vjerojatno jedan u beskrajnom nizu dobrih stručnjaka koji su prebrzo potrošeni zbog ogromne pompe i očekivanja, a da im se nisu pružili adekvatni uvjeti i podrška.

I dan nakon Jovanovićevog odlaska Cibona je gostovala kod Mege, izgubila je u završnici na manjak iskustva, Bariša Krasić napravio je neke greške u vođenju utakmice, pogotovo u završnici, Megina djeca u ključnim trenucima bila su kvalitetnija od Ciboninih i eto ga, niti kataklizma niti renesansa - slična sudbina kao i prije dva tjedna, kao i zadnjih nekoliko godina, neki će to sve pripisati nekakvom projektu, pomlađivanju i budućnosti, a neki više neće nasjedati na pokušaje dodavanja filtera s bojama na sivilo.

A nažalost nemamo razloga vjerovati da će nešto bitno drugačije biti i u razdoblju koje dolazi.

FOTO: Josip Regović/PIXSELL