Obiteljski trofeji uspješne sezone: Radovanovići, prvak do prvaka

Članovi jedne obitelji, bračni par ili najšešće otac i sin ponekad u automobilističkom sportu dolaze do izražaja i zapaženih uspjeha. Uobičajeno je da u takvim slučajevima češće očevi prenose znanje i iskustvo na mlađi naraštaj, a rjeđe je da zajednički nastupaju, da su međusobno rivali, a k tome još i osvajači postolja.

Jedan rjeđi primjer obiteljskog automobilističkog okruženja pronašli smo u velikogoričkoj obitelji Radovanović. Sredinom 90-tih na sceni se, uz znano zagrebačko oktansko prezime Radovanić, pojavljuje i Radovanović, prvo Aleksandar, a potom mu, koju godinu kasnije priključuje i pet godina mlađi brat Tvrtko.

"Nekoliko godina uz automobilizam sam bio vezan isključivo kao gledatelj ili ponekad i redar na nekoj utrci. Godine 1994. uspijevam kupiti cestovni automobil Yugo 65 i pripremiti ga za ocjensko-spretnosne vožnje. Uz podršku prijatelja i već iskusnog vozača Vladimira Glada pristupam u redove zagrebačkog Autokluba Ina", o svojim počecima kazuje Aleksandar Radovanović.

Prisjeća se prvog nastupa na klupskom ogledu u Ivanić Gradu, a potom i prvog državnog u Novom Zagrebu. Bili su to nastupi u kojima je sakupljao iskustva, da bi prvi uspjeh polučio 1996.godine pobjednički u klasi 2 i visokim trećim mjestom ukupnog poretka, tada iza neprikosnovenih Edija Milokanovića i Vlade Božičevića. Dvije godine kasnije, treći je u klasi, da bi potom uslijedila trogodišnja pauza. U međuvremenu u svijet automobilizma ušao je i mlađi brat Tvrtko.

"Prvi trkaći auto bila mi je Zastava 750, a potom, po uzoru na Edija Milokanovića, Simca 1000. Bile su to početničke godine sazrijevanja, godine u kojima sam učio od starijih", kazuje Tvrtko.

Prije sad već više od 20 godina, slijedi zajednički, bratski projekt Radovanovića koji, za tada novouvedenu disciplinu autoslaloma, pripremaju Yugo 1.6, s kojim slijedeće četiri godine upisuju brojne nastupe, a zapaženiji rezultat na kraju sezone 2003.godine bilježi Aleksandar četvrtim mjestom Grupe 3. Tih godina nastupaju za Autoklub Velika Gorica. Kada su u pitanju staze koje su im se iz tog vremena posebno dojmile, obojica su složni u jednom – staro Sljeme i Preluk, dok Aleksandar ne bježi i od urbane staze središtem malog istarskog gradića Brtonigla.

POVRATAK NA STAZE

Bile su to godine u kojima se na pojedinim nastupima okupljalo uobičajenih 80 do 100 vozačica iz vozača, vozilo se diljem Hrvatske, sve je bilo u nekakvom usponu. No, dolazi vrijeme posvete poslu i mladim obiteljima, zbog kojih sve do pred godinu dvije Aleksandar i Tvrtko, pokazat će se, volan samo privremeno kače o klin.

I tada na scenu stupa mlada snaga – Aleksandrov sin Matej, danas 22-godišnji student, svestrani sportaš, a uz obiteljsku tradiciju, jer uz oca i majka Sandra se okušala u auto sportu, neminovnost je bio – automobilizam.

"Utrke su u krvi moje obitelji. Sa 16 godina otac me odveo na stazu u Novom Marofu i to su bili moji prvi trkaći kilometri. Već godinu kasnije vozim grobničkom stazom, tada u jednom Cliu 3 RS. S tim sam autom krenuo u natjecateljske vode i prva mi je utrka bila u Španskom 2018.godine. Bio je to vikend autoslaloma i kronometra, posljednji trkaći na toj znanoj urbanoj zagrebačkoj karting stazi. Bilježim rezultate početnika, šesti među juniorima, 15. u grupi i u sredini tablice 70-tak sudionika ukupnog poretka. Za početak to je bilo dobro. Nisam se obeshrabrio, već slijedeće sezone stigli su i rezultati koji se pamte. Postao sam dvostruki juniorski prvak u autoslalomu, u državnom prvenstvu i Prvenstvu Zagreba. Od prvog sam dana član AK Ina delta Zagreb, u koji su se ponovnim aktiviranjem vratili otac i stric. Na žalost dočekala nas je 2020.godina u kojoj je održano samo nekoliko natjecanja uglavnom krajem sezone u disciplinama u kojima nisam bio sudionikom" prisjeća se Matej, koji se aktivno, od mladih dana bavi nogometom (sada u NK Polet), a uz studiranje, zimske dane provodi i kao učitelj skijanja (uz oca Aleksandra).

Matej ovih sezona nastupa u Seat Ibizi Cupra, karakterističnih reklamnih obilježja nekadašnje rally ikone.

"Moj auto kojim nastupam proizašao je iz VIP Business Cupa.S malim preradama pokazao se konkurentan na stazama formule driver, gdje na neki način najviše do izražaja dolaze njegove karakteristike. No, pokazat će se da ne zaostaje nimalo i u autoslalomu, niti u kronometar vožnjama. O autu uglavnom brinem sam, ali uz pomoć Auto kuće Porkolabić i Vulkala, koje su mi i jedini sponzori", s ponosom ističe Matej koji na svaku utrku dolazi i s nje se kući vraća – vozeći, na kotačima svoje Ibize.

Moglo bi se reći da je pojavljivanje Mateja na automobilističkoj sceni, na svojevrstan način, izazvalo poriv kod braće Radovanović da se poslije višegodišnje pauze ponovo oprobaju u nekim novim disciplinama, u nekim novim konkurencijama.

"Za početak brat i ja vraćamo se za upravljačem Yuga i vozimo dio prvenstva. No, uvidjeli smo da to više nije konkurentan automobil, da sada znamo i možemo više i bolje. Zato nabavljamo nešto sasvim novo i za nas izazovno, sportski pripremljen Peugeot 106 Proto. Automobil vozimo obojica, što nam pravila dozvoljavaju, za sada se pokazao dobrim, iako se na trenutke još uvijek tražimo. Moćan je to stroj kojeg treba znati ukrotiti i od njega izvući maksimum", kazuje Tvrtko.

SEZONA ZA PAMĆENJE

"I tako smo stigli do nove sezone 2021. godine u kojoj smo zacrtali prioritetno nastupe Mateja, ali i nas dvojice. U čak tri discipline autoslalomu, kronometar vožnjama i formuli driver čekako nas je 15-tak nastupa, niz novih staza na kojima nismo vozili, još k tome mi u novom automobilu. U početku se pokazalo da smo Tvrtko i ja u ostvarenim vremenima podjednaki, da možemo bolje i brže i što je sezona dalje odmicala, samo smo marljivo skupljali bodove. U končanici se pokazalo da mogu biti prezadovoljan, jer nisam mislio da mogu u povratničkoj sezoni, a već i u srednjoj dobi, stići do naslova državnog prvaka", s ponosom kazuje, u rangu obiteljskih prvaka, samo prvi od jednakih, Aleksandar.

Aleksandar je 2021.godine u samo četiri nastupa, te jednom generalkom, onom na kratkoj stazi Automotodroma Grobnik, stigao do naslova državnog prvaka u kronometar vožnjama, dok je u svojoj, jednoj od jačih klasa, bio drugi.

U autoslalomu vožena su četiri natjecanja, a uz jedinu generalku, onu na domicilnoj stazi u Mičevcu, s najviše bodova u konačnici sezone, pobjednički naslov državnog prvaka osvaja mlađi od braće Tvrtko, ujedno prvoplasirani klase 6.

"Upravo mi je Mičevec, nastup i genaralka posebno ostao urezan u sjećanje. Bila je to izuzetna sezona, zasigurno iznad očekivanja s osvojenim naslovom državnog prvaka", kaže Tvrtko.

Zanimljiv je i poredak klase 6 u državnom prvenstvu autoslaloma, u kojoj su redom plasirani na pobjedničkom postolju Tvrtko, Aleksandar i Matej, ujedno najzaslužniji što su svom klubu „Ina Delta“ donijeli ekipni naslov prvaka.

I šećer na kraju – najmlađi u obitelji Matej, tijekom cijele prošlogodišnje sezone ostvario je 14 nastupa u tri discipline autoslalomu, kronometru i formuli driver. U konkurenciji juniora ostvario je šest pobjeda, postao je dvostrukim prvakom sezone u PH (slalom i kronometar), te viceprvakom u formuli driver HAKS Kupa. Uz to niz je dobrih pozicija u klasama, grupama, kao i Prvenstvu Zagreba gdje se okitio i generalkom Formule driver.

"Kao mlad vozač mogu kazati da nije lako početi i odmah očekivati velike rezultate. Najbitnijim smatram provesti dosta vremena u automobilu, naučiti kako se auto ponaša. Rezultat je samo odraz truda, vremena i rada uloženog u auto, odnosno vozača", zrele su konstatacije jednog perspektivnog i trenutno ponajboljeg mladog hrvatskog automobiliste Mateja Radovanovića.

Sezona za pamćenje oktanske obitelji Radovanović je za nama. Za uspjehe još moraju tijekom narednih mjeseci od nacionalnog Hrvatskog auto i karting saveza primiti i zaslužena priznanja. No, zima je na izmaku, planira se nova sezona. Svaki ponaosob, koliko mu to dozvole vikendi posvećeni automobilizmu, ima namjeru nastupa u čak tri discipline, pokušati biti za nijansu bolji ili pak zadržati status prvaka, što nimalo neće biti jednostavno. Mladi Matej ima i želju:

"Jednog dana volio bih probati voziti pravi trkaći auto pripremljen isključivo za utrke, s pravim mjenjačem, ovjesom, odvesti kružnu utrku na Grobniku ili neki manji rally. No, ima vremena, sve u svoje vrijeme. Za sada se želim potvrditi u ovim nižim disciplinama, usprkos brojnoj i jakoj konkurenciji."

Kroz mjesec dana kreću natjecanja. Dva su kronometra u istom vikendu na rasporedu u Taru. Vrijedi od početka marljivo skupljati bodove. Pokazalo se da upornost donosi rezultat, laskavi naslov. A u Radovanovića ima volje i želje, još da je i pokoji sponzor, kud sretniji.

Tekst i snimci: Miroslav KRPAN