Dinamo s ovakvim nogometom ne privlači nikog

Dinamo je završio treću utakmicu protiv Hajduka, a da nije složio poštenu akciju iz koje bi došao do prilike za pogodak. Nije ovo izolirani slučaj i prva takva utakmica, ovo je već treća utakmica protiv Hajduka ove sezone da Dinamo nije došao do pogotka.

Odgovore zašto je to tako trebaju ponuditi oni koji kreiraju Dinamovu igru, taktiku, koji slažu momčad, ali i ono što stalno prolazi ispod radara, kroz treninge održavaju igrače u optimalnoj formi.

Dojam je da smo dobar dio igrača navikli gledati u dosta boljim izdanjima, no ima tu nešto i u tome što se s nekima stvarima stalno luta, mijenjaju im se pozicije, sustavi i nikako ne mogu doći u ono idealno stanje.

U svakom slučaju Dinamo nije niti blizu onog kako mora izgledati. Na stranu što je dobar dio igrača preplaćen, Dinamo ima ogroman budžet s kojim se ne mogu usporediti ostali konkurenti. Tako masno plaćena momčad nije u stanju ozbiljno zaprijetiti Hajduku u tri utakmice, muči se i u malim utakmicama pa po cijelo poluvrijeme ne stvori pravu priliku - u velikim klubovima već bi se odavno pozivalo na odgovornost i trošilo novac tamo gdje ga treba potrošiti.

Dinamo prvenstveno treba potrošiti novac na kvalitetnog trenera. Za samo ono što je platio na primjer Rijeci za Nevistića i Štefulja Dinamo je mogao dovesti trenera i stručni stožer itekakve klase. Riječ je o igračima koji su (pre)skupo plaćeni, a da za njih ne postoji plan. Nisu valjda u klubu mislili kako će Nevistić sjediti na klupi i čekati prodaju Livakovića koja može biti sutra, a može za pet godina. Štefulj je pak više u trećem nego drugom, a kamoli prvom planu. A nije riječ o jeftinim igračima.

Ovo je samo jedan primjer, a ima ih mnogo. Trener je iznimno bitan, ključan, što ti vrijedi skupa i dobra momčad, ako se cijelo vrijeme okrećeš ljudima iz sustava koji znaju kako se radi u klubu (totalna nebuloza u izboru trenera), pa trenerima koje osobno poznaješ i s kojima si dobar, a sve to zato što su jeftini i poslušni.

Dinamo je u Europi izgledao dobro protiv jačih momčadi jer je mogao igrati povučenije i na tranziciju, ali kada je trebao napadati i biti on taj koji vodi igru, tu je već bilo problema, jednako kao u HNL-u.

U takvoj igri puno toga kreće od napadača, a Dinamo je tu jako tanak i na to upozoravamo još od početka sezone. "Devetke" koje Dinamo trenutno ima jednostavno ne prate kvalitetom ostatak momčadi (Emreliju još dajemo kredit, tek je stigao) pa onda pati i realizacija, pa ne ulaze tako često u prilike, to se vidjelo i znalo još i u prvom dijelu sezone kada je postalo jasno da se Petkoviću to ne da igrati.

I onda logično očekuješ da se krene u zimskom roku u potragu za špicom, igračem koji zabija i kojem realizacija nije problem, a što u Dinamu naprave? Kao prvi izbor hvataju Argentinca koji igra sve samo ne u vrhu napada. Kada je to propalo, išlo se po Emrelija kojem zbog spleta okolnosti sada treba vremena da uhvati pravu formu.

S te strane je pozitivno što se navodno dogovorilo Josipa Drmića pa bi Emreli i on u kombinaciji trebali biti lijek za Dinamove probleme s realizacijom.

No trebat će ih netko upariti, posložiti, vjerojatno će na ljeto biti i dramatičnijih promjena u momčadi pa će se i tu trebati reagirati, a Željko Kopić što god on mislio je na staklenim nogama nakon što je ušao u ovako tijesnu završnicu sezone i niti u jednom derbiju nije bio dominantan i osjetno bolji. Možda onaj prvi u nastavku sezone protiv Rijeke i to je sve. A i tu je odigrao jedno poluvrijeme kakvo se od njega očekuje dok je nastavak bio kamilica.

Nakon svake utakmice slušali smo priče o tome kako se dobro stajalo na terenu, kako je energija bila dobra, kako je stvoreno nekoliko prilika... Dinamove navijače ne možeš dovući na stadion pragmatičnim nogometom, šahovskim postavljanjem, strpljivom igrom, vaganjem sa strane na stranu, pa vraćanjem unazad, čekanjem prilike koja dođe svakih 15-20 minuta i to ako.

Dinamovi treneri u ruke svake sezone dobiju uvjerljivo najskuplju momčad u ligi s uvjerljivo najvećom širinom. Dinamo u svom rosteru ima trojicu igrača od kojih svaki košta više nego cijeli rosteri Istre, Šibenika, Hrvatskog dragovoljca, Slaven Belupa. I najmanje što se očekuje je da protiv tih protivnika dominiraš, stvaraš prilike, zabijaš golove. Gol i jedva dvije poluprilike u pobjedi protiv takvih momčadi je malo. Ništa. A nije da to nismo viđali i to ne tako davno.

Kada momčad iz kola u kolo igrom, prilikama, direktnim nastupom, borbenosti, atraktivnosti počne raditi ono što se od nje traži, onda će i više ljudi dolaziti na stadion. Maksimir je sramotan i užasan i veliki razlog slabih posjeta, ali nije jedini. Ljudima se ne gleda šahovski kontrolirani nogomet s tri prilike u 90 minuta.

Ako si već po toliko tome nadmoćan u ovoj ligi, onda to moraš pokazati i na travnjaku. U svakom trenutku protiv svakog protivnika. A gledajući ovosezonske dvoboje Hajduka i Dinama, Dinamo baš po ničemu nije bio nadmoćan, dapače. Nula golova i jedan bod u tri utakmice to najbolje pokazuju.

Očekujete li dramatično bolji, razigraniji, opasniji, atraktivniji, brži, dinamičniji Dinamo s puno prilika u Velikoj Gorici? Ja ne.

FOTO: HINA/Milan ŠABIĆ