Do kada ćemo gledati uništavanje hrvatske košarke?

Naime u javnost je izašao dopis saveza u kojem se od klubova traži da potpišu izjavu o sudjelovanju u Europskim natjecanjima pod okriljem FIBA (Basketball Champions League ili Europa Cup) ili regionalnom Alpe Adria kupu u sezoni 2022/23 te da neće sudjelovati u natjecanjima koje HKS ne priznaje (čitaj ABA ligu). Savez dokument objašnjava sljedećom izjavom koja se nalazi u samom dokumentu:

"Ova izjava služi Hrvatskom košarkaškom savezu kao potvrda gore navedenog u svrhu slaganja financijske konstrukcije i pripremanja financijske i druge pomoći i podrške hrvatskim klubovima koji imaju želju razvijati se i stasati kroz službena natjecanja priznata i prepoznata od strane HKS-a, te na taj način pridonositi razvoju hrvatske košarke u Europi."

Savez ovime ponavlja prošlogodišnje davanje mita klubovima koji neće sudjelovati u ABA ligi ili kako oni to navode koji će sudjelovati u priznatim natjecanjima. U stvari sve se svodi kako je kolega Matej Kačan napisao na Twitteru: "Borite se protiv regionalne lige drugom regionalnom ligom samo zato što vam ekipa na vrhu te druge odgovara. Nije vas briga za opterećenje igrača ni boljitak košarke, briga vas je samo za igre moći i šurovanje." Navedeni citat HKS-a čak i lijepo zvuči dok se ne sagledaju sve činjenice i stavi ga se u kontekst hrvatskih klubova.

Vidjeli smo na početku ove sezone kako se proveo Split u kvalifikacijama za FIBA Ligu prvaka. Nakon dvije utakmice sredinom rujna im je završila europska sezona. Poznato je kako su Zadar i Cibona u ozbiljnim financijskim, a Zadar i upravljačkim problemima i upitno je kakav roster će biti u mogućnosti sastaviti za iduću sezonu, ako uopće budu mogli slagati ikakav roster. Hoće li se uspjeti kvalificirati u tim okolnostima ili će završiti sezonu sredinom rujna? Sigurno se neće kvalificirati, štoviše na primjeru Splita smo vidjeli kako i sa sadašnjim rosterima nije siguran prolazak kvalifikacija. Ako je pak Savez izborio mjesto u grupnoj fazi za zelenim stolom, sa smanjenim proračunima i još slabijim rosterima nego ove sezone, naš predstavnik neće biti konkurentan, što znači šest utakmica i završetak natjecanja u studenom.

FIBA Europa kup kao drugorazredno natjecanje pod okriljem FIBA, a koje Savez priznaje je možda po mjeri naših vodećih klubova, ali u današnjim okvirima. Kako je vrlo izvjesno da će rosteri biti slabiji konkurentnost je također upitna. Dolazimo do trećeg natjecanja koje Savez promovira, a to je Alpe Adria Cup. Ozbiljnost kojom su naši klubovi pristupili tom natjecanju ove sezone sve govori o samom natjecanju. Budimo iskreni sami prema sebi, klubovi su pristupili tom natjecanju isključivo radi financijskih sredstava koje Savez daje za sudjelovanje i to je jedini motiv. Nisu imali želju i motiv za plasman u drugu fazu natjecanja, što su zorno pokazale utakmice.

Jedan od bitnih argumenata promotora napuštanja ABA lige je činjenica kako nismo konkurentni i da zbog toga ne bi trebali igrati. Vrlo je očito svakome tko prati FIBA Ligu prvaka da naši klubovi tamo ne bi bili konkurentni ni s trenutnom igračkom postavom. Pa koja je onda prednost igranja FIBA, odnosno koja je razlika u odnosu na ABA ligu?

Drugi argument koji se navodi je nedovoljan razvoj mladih igrača kroz ABA ligu. Nedavno je Ante Breko u svojoj emisiji Sport nedjeljom rekao kroz razgovor s igračima Zadra Dominikom Mavrom i Martinom Junakovićem kako mu je želja dovesti u emisiju Josipa Vrankovića koji ima mišljenje da se mladi igrači ne razvijaju kroz ABA ligu. Nije mi jasno smatra li tajnik Saveza da ništa ne razumijemo te da nismo u stanju zbrojiti dva i dva, gledati svojim očima i izvući neke jasne zaključke? Prilike mladim igračima ne daje ili uzima ABA liga isto kao što im ne daje ili uzima FIBA natjecanje.

Probajmo to analizirati kroz konkretne primjere. KK Škrljevo koje je ove sezone priklonjeno Savezu i igralo je Alpe Adria kup u rosteru ima tri mlada igrača. Njih trojica su u utakmicama Premijer lige zajedno odigrali 100 minuta. Znači logikom Vrankovića Alpe Adria kup ne daje priliku mladim igračima. KK VROS je pored Premijer lige igrao i ABA2 ligu. U svojim redovima imaju sedam-osam mladih igrača. Samo Matej Tokić koji je sličnih godina kao igrači Škrljeva je odigrao 241 minutu u Premijer ligi. Matej nije mladi igrač s najviše minuta u KK VROS, ni blizu. Naravno isto možemo preliti na Alpe Adria kup i ABA2 i dolazimo do vrlo sličnih brojki. KK VROS je igrajući ABA2 ligu neusporedivo više radio na razvoju mladih igrača i dao im prilike. Vodeći se logikom Vrankovića ABA2 liga je zaslužna što su mladi igrači VROS-a dobili minute i priliku.

Ne budimo nojevi i ne gurajmo glave u pijesak okrivljujući nekog drugog, jer je tako lakše. Prilike mladim igračima daju prije svega treneri u skladu s politikom klubova. Nikakva liga ili natjecanje ne odlučuje o tome, niti će igranje određenog natjecanja samo po sebi donijeti boljitak i pridonijeti razvoju mladih. Opet će o tome odlučivati treneri tih klubova.

Sukladno svemu navedenom mladi igrači će u FIBA natjecanjima, neovisno koja razina, imati šest prilika za igranje jačih utakmica od utakmica Premijer lige, pod pretpostavkom da će im treneri dati priliku. Igrajući ABA ligu ti mladi igrači imaju 26 jačih utakmica od Premijer lige, od kojih barem deset na razini FIBA lige prvaka, pa i većoj. Opet pod pretpostavkom da će im treneri dati priliku.

Moram se osvrnuti i na ABA ligu koja ima puno upitnih stvari i koja je upitne regularnosti. Puno odluka koje je donijela je autodestruktivno. Međutim ABA liga je priznata u košarkaškom svijetu, koliko god ju HKS ne priznavao. Poznata je kao razvojna liga za mlade igrače i vrlo često ju gledaju mnogi skauti iz cijelog svijeta, za razliku od domaće lige koja zanima tek nekolicinu mazohista. Kao takva, ABA liga je idealna podloga za razvoj i promociju mladih igrača pod pretpostavkom da im treneri daju priliku. Upitajmo se zašto nam mladi igrači doslovno bježe iz hrvatskih klubova i sve češće odlaze baš u klubove ABA lige kada ona nije dobra za razvoj mladih igrača. Najnoviji primjer je Andrija Jelavić (2004. godište) koji je prešao u Megu.

Savez ovim potezima samo pretače iz šupljeg u prazno umjesto da se uhvati pravog problema i uloži novac te pokuša riješiti stvarne probleme. Uložite taj novac u razvoj mladih igrača, platite izradu nacionalnog plana razvoja igrača. Ima ljudi koji su radili takve stvari za više europskih saveza. Školujte mlade trenere prema tom planu i osigurajte im uvjete za rad, primanja dovoljna za život i rad kako bi postali i ostali isključivo razvojni treneri kojima je isključiva misija razvoj igrača, a ne ganjanje rezultata kako bi ih netko zapazio i kako bi mogli napredovati u seniorsku košarku i tako si osigurati egzistenciju, jer u radu s mladima to nažalost nije moguće zbog mizernih primanja. Nedavni primjer brige Saveza o mladima dolazi s poluzavršnih turnira juniorskog prvenstva. Savez je organizaciju u potpunosti prepustio klubovima domaćinima, bez ikakve pomoći (financijske ili bilo koje druge). Jedina stvar koju su napravili je postavljanje određenih organizacijskih zahtjeva i povećanje sudačke takse dva i pol puta. Klubovi koji su izborili plasman su sami snosili troškove puta i smještaja ili još preciznije roditelji igrača u velikoj mjeri.

Gospodo u Savezu, ako stvarno želite pomoći hrvatskoj košarci, onda prije svega uprite prstom u stvarnog krivca i priznajte sami sebi i javnosti gdje je stvarni problem, umjesto nekih vanjskih krivaca. Primite se stvarnog posla i uložite novac tamo gdje je potrebno i gdje će imati svrhe. Samo tada bi morali uprijeti prstom u dio prijatelja, poslušnika, a i u same sebe, a najteže je priznati sebi i drugima da se radilo i radi krivo. Dosta je lutanja na svim nivoima od reprezentacije, sustava natjecanja, do nedorečenosti i bez plana u radu s mladima. Ako pak niste spremni prije svega mijenjati sebe i svoje poglede te se uhvatiti stvarnog posla, a ne tek povremenog između privatnih obaveza, onda spasite košarku tako što ćete otići u ribe, svirati gitaru ili voziti se motorom i ostaviti se košarke.

FOTO: Cibona/Mihal Jacić