Filip Ude uoči svog 11. europskog finala: 'Rekli su mi da će s godinama biti lakše, a meni je sve više stalo'

Filip Ude spreman je za sutrašnje finale konja s hvataljkama (14:23) na njegovom 20, Europskom prvenstvu u karijeri. I čak 11. europskom seniorskom finalu, 9. pojedinačnom.

"Miran sam, jer uvijek mi je teže nastupiti u kvalifikacijama nego u finalu. U finalu i ako zezneš, najgore si osmi. Top 8 u Europi sa 36 godina je isto vrlo dobar rezultat. Ali, spreman sam, fizički se dobro osjećam, samo trebam malo glavu posložiti. Uvijek sam nervozan, stvorim si neki pritisak. S godinama su rekli da će biti lakše, a još je teže. Očekujem i ovdje tu nervozu, jer bitno mi je da se pokažem u najboljem svjetlu. Bitno mi je da sam sebi opravdam rad koji sam uložio. Da ne dođem tamo i da se raspadnem."

Što ga gura dalje da je sa 36 na leđima došao na čak 20. EP?

"U gimnastici, u sportu općenito je - ako staneš, gotovo je. Ne mogu uzeti dužu pauzu, jer se više nikad neću vratiti, pogotovo ne sa 36. Gura me neki osjećaj... Znate, ja nikada nisam osvojio veliko zlato. Ne stvaram si pritisak, ali taj nedosanjani san osvajanja zlata na velikom prvenstvu... To je ono što me tjera dalje i zašto se ujutro budim, treniram da ga možda, u nekim idealnim uvjetima osvojim. Ako ne, sve OK, ako da, super."

Dva puta je bio korak do sna na EP-u. Dva puta je bio viceprvak Europe, u Lausanni 2008. Mersinu 2020. Kada je bio bliže ostvarenju sna?

"U Mersinu. Tamo sam zeznuo flop, nisam napravio E nego D, ali s druge strane možda je tadašnji prvak Petrov isto tako govorio 'da sam napravio bolji saskok, dobio bih desetinku više'. Tako je trebalo biti, ne grizem se zbog toga. Sutra ću probati napraviti najbolje što mogu. Da odradim kao u kvalifikacijama, odmah potpisujem."

Zamolili smo ga da se prisjeti svih svojih europskih finala. Pa krenimo... Od onog prvog prije čak 16 godina.

Volos 2006. - 6. mjesto na tlu i konju s hvataljkama

"Tu sam nastupio zadnji na parteru i prvi na konju. Sad su to pravilo promijenili. Dogovorio sam se s jednim Čehom, zamolili smo ga da ja idem 7. na tlu, da imam malo više vremena, jer sam odmah sljedeću spravu prvi na konju i nema zagrijavanja. Sjećam se da stojim dolje poslije partera, cijeli zadihan, nemam snage, a ovi svi dečki dolaze friški na konja... Naravno da sam se na 3. elementu ugasio, na ruskim kolima sam pao. Mislim da smo na tom EP-u Seligman i ja prvi put napravili ruska kola. Prvi u svijetu nas dva."

Amsterdam 2007. - 7. mjesto na konju s hvataljkama i 17. u višeboju

"Napravio sam tada možda i najbolji višeboj u životu, najviše bodova sam skupio, preko 89. Mene je taj višeboj dosta trošio. Toliko da u pojedinačnom finalu konja više nisam se stigao dovoljno brzo oporaviti. To je bila i predolimpijska sezona i godina kvalifikacija za Peking. Višeboj je tu bio broj 1, a konja sam samo peglao usput."

Lausanne 2008. - SREBRO na konju s hvataljkama

"Ušao sam u finale kao 8., saskok sam promašio, napravio sam C. Mislio sam nema šanse da uđem i jave mi da sam ipak uspio. A u finalu... Mislim da sam flop izašao u krivu stranu, napravio sam 3-4 dodatna kola što je na konju pogibeljno, ali iščupao sam se. Berki je bio zlatni s ocjenom preko 16, Seligman pored mene s broncom. Lijep osjećaj je to bio koji se nastavio i kasnije te sezone jer tada sam osvojio olimpijsko srebro."

Berlin 2011. - 19. mjesto u višeboju

"Nije sportski to reći, ali meni je bilo samo bitno da odradim višeboj, da imam jedan višeboj na velikom natjecanju, jer su me i te godine opet čekale olimpijske kvalifikacije za London. Iskreno, ja nikada nisam htio nastupati u tim višebojskim finalima. To mi je bila velika muka, nepotrebno da se ubijam, a nemam šanse za medalju. Ali moj trener to nikada nije priznao, nema odustajanja, ideš do kraja. Nisam odrađivao to sa 100%. Gledao sam samo da se ne ozlijedim. Znao sa da nemam šanse za medalju, jer sam imao rupu na karikama. Svaki put sam samo gledao da taj višeboj preživim. Znao sam da mi treba zbog olimpijskih kvalifikacija i samo zato sam ga išao preživljavati."

Moskva 2013. - 8. mjesto na konju s hvataljkama

"Nakon 100 godina sam ušao u veliko pojedinačno finale. OK, nakon 5 godina. Nisam htio osramotiti trenera u njegovoj zemlji. Da se on dobro osjeća, možda mi je to bilo i bitnije zbog njega. To je bila prva godina u kojoj sam radio 'Busnarija'. Iako ga tamo nisam radio, nije bio spreman, mislim da sam pao na flopu."

Sofia 2014. - 7. mjesto na konju s hvataljkama

"Tu sam bio čudo spreman. Ta 2014. godina je cijela bila čudo. Trener je rekao nikada prije i nikada poslije nisam tako trenirao. To je godina kada sam postao i viceprvak svijeta u Nanningu. Bio sam spreman u Sofiji, ali se sjećam da mi je problem stvarao 'Busnari'. Jer, ako ga samo malo krivo napravim, mentalno padnem jako. A prvi je element, izgubiš puno snage i ne vidiš kraja vježbe. Zeznuo sam ga u toj Sofiji."

Glasgow 2018. - 6. mjesto na konju s hvataljkama

"Zajedno sa Seligmanom sam bio u finalu, on je osvojio srebro. Sjećam se da sam tu tri puta ponavljao flop. Ni dan danas mi nije jasno kako nisam pao s tog konja. Od kuda mi snaga da tri puta idem jedan element i nakon trećeg puta kažem si 'sad više ne idem, idem dalje vježbu napraviti'. Još Gymnova konj na kojem je meni katastrofa raditi. Volim da je konj tvrđi, odgovara mi to, na takvima treniram, manje snage mi treba za sve elemente. Tu mogu pokazati svoju tehniku. Preživljavanje je bilo u tom finalu u Glasgowu, ali sam preživio."

Mersin 2020. - SREBRO na konju s hvataljkama

"Najstresnije natjecanje ikada! To je bila prekretnica u mom životu. Razmišljao sam čak da prekinem karijeru te godine. Još je počela korona, nije mi išlo, dugo nisam imao rezultat. Počneš razmišljati 'čemu mučenje'? Najstresnije mi je bio jer sam mislio 'ak' sad zeznem, ne znam hoću li se oporaviti više ikada'. Toliko puta ne uspiješ i ako sad ne uspiješ, neću se moći oporaviti. I onda sam pao u kvalifikacijama, na saskoku. Meni ne da su sve lađe, nego su mi svi brodovi potonuli. Katastrofa. Točno se sjećam, sjeo sam na stolicu, vidim trenera a on u bedu, ja još gore, depresija totalna. Ali, sreću valjda treba zaslužiti. Bog me pomazio i poklonio mi to finale, a u finalu sam si rekao ''ako si takav poklon dobio, poklon koji nikada nitko nije dobio, s padom ući u finale na EP, ako to sad zezneš onda ne zaslužuješ više nikakve poklone'. Kad sam ja doskočio s konja, kad sam praktički znao da sam minimalno treći, ne mogu opisati taj osjećaj, tu sreću!"

München 2022.?

"Iskreno, ja niti ne znam s kime sam u finalu. Nisam ni pogledao startnu listu. Ne zanima me. Ja samo znam da moram svoje napraviti. Nemam najveći start, u drugoj polovici sam sa startom, ali imam bolju tehničku izvedbu pa mislim da je to neka kompenzacija. Finale je potpuno otvoreno. Svi smo jednaki. Najavljuje se puna dvorana, ali teško mi je sad reći paše li mi to ili ne. To me pitajte nakon finala. Primjerice sad kad sam odradio kvalifikacije mogu reći kako je bilo, kako sam se iskreno osjećao, a bilo je tako da sam imao takvu nervozu da sam mislio da neću napraviti 2 elementa. Ljudi kažu 'kako, pa stariji si, imaš toliko iskustva...' A meni svako natjecanje sve gore. Svi to kažu. I Busnari i svi s kojima sam pričao. Svako natjecanje što sam stariji sve mi je gore, jača trema, ne znam zašto. Sve mi je gore i sve mi je više stalo. Reći ću vam nakon finala kako sam se osjećao. Ako se sutra ne ponovi primjerice ona sreća iz Mersina, ja sam sretan jer sam još uvijek tu. Svi mi prilaze sa 'svaka čast, biti tu sa 36 godina'... Govore da sam uzor mladim dečkima. I dokle god se dobro osjećam i mogu napraviti dobar rezultat, trenirati ću. Idemo godinu po godinu, natjecanje po natjecanje. Krisztian Berki jednom mi je rekao da na svako natjecanje ide kao da mu je to kraj, kao da mu je zadnje, kao da više nikada ne bude natjecao. Dao je zato uvijek svoj maksimum, jer nikada ne znaš, možda je to zadnje natjecanje u životu. Rekao je da ne može ići na pola, jer ako mu je zadnje, nikada si to ne bi oprostio. Tako i ja pokušavam. Možda mi je ovo zadnje natjecanje. Dat ću sutra sigurno sve od sebe, pa i ako izletim s tog konja, ako sam dao sve, bit ću miran. Prije Mersina sam kćerkici Evi obećao medalju. Sada je u fazi legića, sretna će biti da joj donesem njih. S legićima sigurno idem doma, a medalja... Ne bih se bunio da legići idu Evi, a medalja meni", kroz smijeh je poručio Filip.

Prijenos gimnastičkih finala možete pratiti na HRT 2 od 13:45. Filipovo finale je drugo na programu, a on starta treći.