Rijeka, Osijek, Gorica - ključne greške koje kompromitiraju sezonu

Rijeka: Bez ikakvog plana i programa

Nakon što je ostala bez ključnih igrača iz prošle sezone, Rijeka je odradila krajnje sumnjiv prijelazni rok nakon kojeg je već mirisalo na potencijalne probleme. Ako ne računamo klince koji su bili u Hrvatskom dragovoljcu, jedini koji je došao fizički spreman je Mateo Pavlović dok su ostali bili u debelom zaostatku.

Neki u Rijeci pokušavaju oživjeti karijeru, nekima je ovo ipak zahtjevna razina, neki sve teže prate zahtjeve modernog nogometa i ne treba niti najmanje čuditi što su u prvim utakmicama mladi igrači ti koji značajno bolje izgledaju od onih koji su dovedeni u svojstvu pojačanja.

Ono što je ogroman problem je lutanje s trenerima. Goran Tomić napustio je klupu Rijeke odmah nakon finala Kupa i bilo je sasvim dovoljno vremena da se nađe pet novih trenera, a ne jedan. Ali u Rijeci su se nećkali, vagali, čekali odgovore, vrijeme je prolazilo i onda je krenulo izvlačenje.

Došlo je vrijeme za pripreme, u njih su momčad poveli Dragan Tadić i Fausto Budicin koji su već debelo radili i pripremali momčad dok su čelnici pregovarali s izbornikom Malte i nadali se da će pristati. E kada je to propalo, onda su dobri bili i Tadić i Budicin. Od početka se nije stalo uz ovaj dvojac, a kako je vrijeme debelo iscurilo, gurnuta im je momčad u ruke.

Pojačanja su se predstavljala, igrači su stizali, roster se popunjavao, a za ključne europske utakmice od tih igrača iz raznih razloga nije bilo koristi. I na kraju Rijeka je ispala dosta glatko i lako. Realno, ne treba takvo što čuditi. Smolčić, Pavičić, Murić, Velkovski, Drmić, Čerin, Abass napustili su klub, a koliko je igrača dovedeno koji bi ih mogli odmah na pravi način zamijeniti? Zato je Rijeka ispala. Zato što je u te utakmice ušla znatno slabija nego što je bila na kraju prošle sezone. Ne zato što Djurgarden ima ljepši stadion i bolje uvjete. Ne trenira Rijeka na Lučkom Radniku i tušira se na brodogradilištu, na Rujevici su itekako dobri uvjeti. Nisu li to svi igrači uvijek isticali? U tome ne treba tražiti alibi, nego u nečem drugom.

I nakon toga što se dogodi? Momčad polako počinje gubiti samopouzdanje, ne može više uopće do pobjede i ovakav pad bio je neizbježan. I što se sada radi? Kakav je plan? Je li Budicin rješenje za kolo, dva, pet ili na duže vrijeme? To ne zna niti on. Možda niti Palikuča.

Gorica: Kolika je tu Toplakova krivica

Gorica je igrala možda i najkonfuznije utakmice u ovoj sezoni i imala je najveće oscilacije tijekom susreta. Samir Toplak u velikoj mjeri ovdje nije imao niti sreće. Ostao je u sredini bez Babeca i nedavno bez Kalika koji neko vrijeme glavom nije bio u Gorici, a obojica su bili ključne karike. Tražio je napadača, "svog Dabru", igrača koji će zabijati ono što se pripremi, dobio je na posudbu iz Dinama Denija Jurića koji se vrlo brzo ozlijedio i ostao je na junioru Caiju Cruzu i Anti Mateju Juriću.

Tanko? Tanko. Međutim i takva Gorica trebala je imati više bodova.

Sve je krenulo nervozom i kontroverznom utakmicom u Osijeku gdje je upisan poraz, pa onda paćenje sa Šibenikom u neljudskim uvjetima na 35+ stupnjeva, zatim pozitivan remi u Rijeci pa prva pobjeda protiv Lokomotive. Što je apsurdno, Lokomotiva je u tom susretu mogla odmagliti na 2-3 gola razlike, ali nije i Gorica je slavila preokretom. Uslijedila su dva susreta u kojima je Gorica bila u situaciji da je nizala prilike i nevjerojatne promašaje, imala protivnika na konopcima, ali nakon prvog primljenog gola potpuno pala.

Ono što je posebno neobično je da su Goričani tako brzo pritisnuli gumb za paniku, sve je svaljeno na Toplakova leđa. Nije istina da su igrali toliko loše, da nisu stvarali prilike, da su bili malodušni, nakon dva vezana kiksa u susretima koji su uz malo više preciznosti mogli završiti potpuno drugačije, Toplak je smijenjen.

Niti 12 sati nakon njegovog odlaska, u Velikoj Gorici se nacrtao s dogovorom i potpisom ugovora Igor Angelovski, donedavni izbornik Sjeverne Makedonije. Je li Angelovski već bio pripremljen na to da bi uskoro mogao na klupu? Sve se odvilo jako brzo. Od otkaza koji se nije nazirao pa do dolaska novog trenera. Dva vezana poraza i doviđenja, kao da se čekao prvi povoljan trenutak za razlaz. Čudno za klub koji je primjerice tolerirao sedam vezanih poraza Renduliću.

Osijek: Repovi se vuku od prošle sezone, a Kizilžar je bio šlag na tortu

U Osijeku se više niti ne govore one floskule o dobroj atmosferi u svlačionici. Iako se momčad polako diže i ima pojedine faze utakmica u kojima dobro izgleda, još uvijek to nije niti približno onako kako bi trebalo izgledati za uzimanje bodova u ozbiljnim susretima.

Nenad Bjelica si je u više navrata sam pucao u nogu, od nervoze kojom je momčad zarazio u završnici sezone zbog svog sukoba s ljudima koji su zaposleni u klubu, pa do svega što se događalo nakon Lokomotive, a uoči Kizilžara, kada je mislio razbuditi momčad javnom kritikom, ali samo je dodatno potkopao samopouzdanje.

Kizilžar je bio najteži udarac i od toga se Osijek još uvijek nije oporavio.

Bjelica je i dalje na klupi, ušao je u sukob i s novinarima, a jasno je kako je Bjelica pet godina ostario u zadnjih pola godine, teško ga je gledati na pressicama na kojima je potpuno utučen, distanciran, neraspoložen, nema više niti na utakmicama one energije, kako očekivati da će tako podići Osijek i vratiti ga u vrh?

Što za to vrijeme rade vlasnici kluba? Ništa, baš ništa i to je najveći problem. Jedno šturo priopćenje u kojem se daje podrška Bjelici i to je sve.

Sve bi bilo ispravnije od toga. Da su presjekli, isplatili Bjelicu i krenuli dalje. Ili da su se pojavili u Osijeku i stali pred medije, objasnili razloge, čvrsto stali uz Bjelicu. Baš sve bi bilo bolje od ovog mlakog priopćenja prema kojem se "nije niti raspravljalo o statusu trenera." Ako vi tako kažete...

U sva tri kluba problemi počinju na gornjim razinama i šire se do terena. Puno je tu nejasnoća, konfuznih situacija, sva tri kluba izgubila su stabilnost i teško je reći u kojem smjeru idu. Puno previše pogrešaka napravljeno je u pripremi sezone i to se razvuklo sve do danas...

FOTO: HINA/Miljenko Klepač