Jovićević: 'Ovo što Modrić radi, na ovoj razini u ovim godinama i u najboljem klubu, nitko nije napravio'

U ratno vrijeme nije nimalo jednostavno uopće razmišljati o sportu, a kamoli se njime baviti. Igor Jovićević ipak ističe kako je u klubu sve dobro organizirano iako je očekivan i normalan psihički i fizički umor kod igrača.

"Radim u velikom klubu u kojem imamo sve dobro organizirano. Ipak, situacija je dosta složena za nositi se s njom, posebno kada se radi o emocijama igrača. Kada umjesto kod kuće živite u hotelu, avionu, vlaku i autobusu, gubite puno energije i koncentracije. Prvog dana utakmicu ukrajinske lige zaustavile su sirene za zračnu uzbunu i trebalo je četiri sata da završi. Želimo biti konkurentni, ali između utakmice i utakmice nitko ne zna kroz što prolazimo."

U Ukrajini se igraju prvenstvene utakmice, a postoji protokol što u slučaju uzbune. Šahtar se već susretao sa sirenama za oglašavanje opasnosti tijekom treninga.

"Na utakmicama nam se još sirene nisu oglasile, na treninzima se to događa i morate biti svjesni i slijediti upute koje nam daju oružane snage. Trening u Lvivu u očekivanju mogućeg napada nije isto što i mir s kojim možete raditi u Poljskoj. Razgovarali smo i o tome koliko je ljudi u klubu, ali i igrača iz Donecka. 2014. morali su pobjeći iz svojih domova, a prije sedam mjeseci morali su pobjeći i iz Kijeva. To je brutalna situacija. Kao sportaši, na kraju krajeva, igramo i za vojnike koji se bore za obranu svoje zemlje. Znate da vas prate i da im dajete pozitivnu emociju za vrijeme trajanja utakmice. To je ogromna odgovornost."

Nakon što je došao u Šahtar, dočekala ga je momčad bez Brazilaca i najvećeg broja stranaca koji su ranije činili kostur momčadi. Sve se krenulo slagati ispočetka.

"Početak rata stvorio je tešku situaciju i za ukrajinske klubove. Mnogi igrači su otišli i nisu se htjeli vratiti. Kada sam stigao, sportski projekt je bio gotovo pao, ostali smo bez Brazilaca, bez ostalih stranaca, ali u predsezoni sam upoznao mnogo mladih Ukrajinaca koji su se vratili s posudbe jer nikad nisu imali mjesto u Šahtaru. Sada im je rat pružio igračku priliku, moraju brzo odrasti, sada su oni naši Brazilci. Uspio sam dovesti dva stranca koja sam već poznavao, Brazilca Taylora, koji je bio u PAOK-u i trenirao sam ga u Dnipru i Đuraseka, kojeg sam imao u zagrebačkom Dinamu. Tu je i Lassina Traore iz Burkine Faso, koji je odlučio ostati. Imamo samo tri stranca."

U dosadašnja dva kola Lige prvaka Šahtar je neporažen, slavio je kod Leipziga i remizirao sa Celticom.

"Više ne igramo za novac, sada igramo srcem. Naš vlasnik je jedan od najbogatijih u zemlji, ali je njegov posao jako pogođen. Glava je jako bitna u igri, a mi igramo s još više emocija protiv momčadi vrijednih 500 milijuna eura. U Leipzigu smo bili toliko uzbuđeni da je bilo nemoguće izgubiti. Bit ćemo Pepeljuga skupine, ali pokazali smo da nam nitko ništa nije poklonio, da smo momčad koja sama po sebi pripada Ligi prvaka."

Jovićević čeka i na dres Luke Modrića.

"Negdje oko 2017. godine bio sam s prijateljem Ramisom u Valdebebasu i uspio sam razgovarati s Lukom, tražio sam ga dres. Iako smo u kontaktu, nikad se nismo poklopili, pa sam mu zadnji put u šali rekao da će mi ga pokloniti kad bude imao 40 godina i bude igrao za Los Angeles Galaxy. Ovo što Modrić radi, na ovoj razini u ovim godinama i u najboljem klubu na svijetu, nitko nije napravio. Ni Iniesta ni Xavi koji su puno ranije otišli u druge klubove. Obožavam ga i čast mi je gledati ga s Hrvatskom, on je definicija lidera."

FOTO: Šahtar