Tresla se brda, rodilo prodavanje magle

Prije tjedan dana Aco Petrović objavio je da je završio sve potrebne razgovore s potencijalnim izbornicima te da će čelnim ljudima Hrvatskog košarkaškog saveza predložiti dva imena, a nakon toga će ista ići na potvrdu Upravnog odbora.

Iz medija se tijekom tog vremena moglo saznati o koja se dva imena radi. S jedne strane Josipu Sesaru, a s druge Dariju Gjergji. Dva imena za jedna pozicija koja bi trebala pomoći vratiti hrvatsku košarku na pravi put, daleko od posrtaja protiv nekada košarkaških liliputanaca, a danas nepremostivih protivnika.

Od Acinog dolaska na poziciju u Savezu, pa do njegovog preuzimanja vršitelja dužnosti izbornika, pa svih procedura i razgovora s potencijalnim kandidatima, prošlo je jako puno vremena. To itekako možemo shvatiti. Ako želite nešto dugoročno napraviti, onda ćete se potruditi napraviti najbolji mogući posao sa što manje šansi za propadanjem istog.

Tada su se pojavila imena poput Igora Miličića, Jurice Golemca, Nevena Spahije, a zatim i ranije spomenutog Gjergje. Do tog trenutka nije ni bilo govora o dolasku Sesara koji je preuzeo Cibonu nakon rada u Zrinjevcu, Gorici, mladoj U-20 reprezentaciji te asistiranju u seniorskoj.

Jedno su želje, a drugo je realnost. Kako je vrijeme odmicalo, to je bilo i više nego jasno jer bi ime izbornika sigurno bilo objavljeno ranije da na tom putu nije bilo jako puno prepreka i odbijanja. Odbijanja iz raznoraznih razloga o kojima svatko može imati svoje mišljenje. Od plaće i voljnog momenta povratka u hrvatsku košarku do potpune samostalnosti u radu. Birajte.

Kada se saznalo o koja se dva imena raspolaže, na prvu, ali i drugu loptu činilo se da bi izbor trebao biti i više nego jasan. Gjergja nije obnavljao ugovor s belgijskim savezom za nove reprezentativne akcije, s obzirom na to da su se dogovarali od jedne akcije do druge.

Dario Gjergja stigao je u belgijski Oostende iz Liegea 2011. godine. Otada pa sve do danas s klubom je osvojio 11 naslova prvaka Belgije, sedam belgijskih kupova, četiri Superkupa, a tri je puta bio proglašavan najboljim trenerom godine. 2018. godine preuzeo je belgijsku reprezentaciju s kojom je na prošlom Eurobasketu prošao skupinu pa ispao od Slovenaca.

Ako je Dario Gjergja zaista bio dovoljno željan, voljan pa čak i lud, otići iz sigurnosti Belgije i preuzeti reprezentaciju koja se godinama unazad srozala na neprepoznatljive grane, onda nikakve dvojbe nije trebalo biti oko odabira. Ako su Upravnom odboru prezentirana dva imena i njihovo dosadašnje trenersko iskustvo, onda nikakvih nedoumica nije trebalo biti.

Upravni odbor većinom glasova (8:2) odabrao je ime Josipa Sesara. Stoga se ovim putem možemo samo zapitati, je li se itko stvarno najeo ludih gljiva ili je stvarno pomislio da je trener Cibone u ovom trenutku bolje rješenje od ponuđena dva. Je li Josip Sesar zaista to dugoročno rješenje za boljitak hrvatske košarke u 2023. godini nadalje?

Ne postoji ni tračak želje za umanjivanjem Sesarovih trenerskih sposobnosti jer duboko vjerujem da ćemo u budućnosti imati dobrog stručnjaka. Ne. Ovdje se radi o tome da se prošle godine gledalo na ime koje ima potrebno iskustvo, a njegovo nije bilo niti je trebalo biti igdje isticano.

Kako se sve to moglo promijeniti u periodu manjem od godinu dana? Zar nismo prema ranijim događanjima u raznim sportovima mogli doći do zaključka da se početnici ne mogu i ne smiju dovoditi na kormilo reprezentacija. To pitanje ostaje visjeti u zraku. Uostalom, pisalo se i o dolasku NCAA trenera pa sada ni riječi o tome.

Kada iščitamo sve dostupne informacije, možemo doći do samo jednog zaključka i volio bih da me netko razuvjeri da nije tako. Čitav ovaj dugački period u kojem se pisalo i razglabalo o raznoraznim imenima koja bi mogla doći na izborničku funkciju sada se čini kao čisto prodavanje magle već odavno napisanog scenarija. 

FOTO: HKS