Nesuđeni i Neuklopljeni

Dvije i pol minute prije kraja druge utakmice, činilo se da je Split na korak do pobjede kada je poveo sa 75:68. Minuta odmora Zadar. Naravno, u košarci to nije velika prednost, ali s obzirom na to da se radilo o jako izjednačenoj utakmici, ta je razlika itekako bila značajna. Međutim, što se točno dogodilo? Sedam vezanih poena Luke Božića, a zatim i promašaj trice za pobjedu. I dodatnih pet minuta Zadar je otvorio novom serijom od 8:0, a prednost održavao do kraja.

Igraj na košarkaške utakmice na SuperSport.hr (18+ Igraj odgovorno)

Ključ utakmice? Uz Božića - Danijel Jusup. Od prvog do zadnjeg trenutka, strateg Zadrana vjerovao je u svoj plan igre i tjerao ga do samog kraja. Igrao je u jako skraćenoj rotaciji, ali znao je gdje će u tim trenucima tražiti rješenja, igrači su ga ispoštovali, što i više nego dovoljno govori koliko ima utjecaja na iste i koliko Zadar nije jurio glavom bez obzira, unatoč zaostatku. Nije to bila jedina minuta odmora nakon koje je krenula serija njegove momčadi.

Konačno je sa sebe skinuo veliki teret i postao prvi trener koji je, uz osvojenu ABA ligu i Kup Krešimira Ćosića, osvojio prvenstvo Hrvatske. Jer četiri puta ranije nije uspijevao, Cibona je bila bolja, pa čak i 2010. godine kada je Zadar imao vodstvo od 2:0. Bilo je to posebno bolno, ali itekako urezano u glavu trenera koji je bio svjestan da nema mjesta opuštanju.

Međutim, od samog početka trećeg dvoboja, vidjelo se tko je nabrijaniji, tko je spremniji i tko će pobijediti. Domaćin je vodio utakmicu, igrao polako, strpljivo i bez prevelikog srljanja. Ostao je dojam da je Split svoje nade ostavio na Gripama nakon što je sirena odsvirala kraj onog produžetka.

Sve je za Jusupa krenulo 1998. godine i Kupom Krešimira Ćosića, nastavljeno 2003. godine osvajanjem Regionalne lige i Kupa, preko 2020. godine i osvajanja novog Krešinog kupa pa sve do ovog trofeja. Od početka do kraja prošlo je ukupno 25 godina. Cijelo to vrijeme Danijel Jusup je u vrhu trenerskog posla. Pravi primjer trenera koji je uvijek bio tu za svoj najdraži klub kojem je nebrojeno puta podmetao leđa, iako je često bio ispraćen na izrazito loš način.

Ništa drugačije nije niti na nacionalnoj razini po pitanju reprezetnacije, ali to se u ovom trenutku čini kao neka daleka tema koju bismo u ovom tekstu mogli preskočiti, ali ne toliko nebitna da joj ne posvetimo barem jedan paragraf. Samim time što nikada nije bio u krugu izbornika dovoljno govori. Ako je itko zaslužio postati jedan od najvećih koji su sjedili na klupi Zadra, to je upravo ovaj 61-godišnjak. Toliko često tjeran, toliko često Nesuđen, ali na kraju sudbina koliko-toliko uplete svoje prste.

Nije najbolji trener na svijetu, ali itekako dobro zna skautirati i prepoznati talent, dovesti igrača i procijeniti tko može, a tko ne može pomoći njegovoj momčadi. Prošle sezone vodio je Široki i kako je sam rekao "donio je neka iskustva iz Druge ABA lige". Sve je krenulo prije deset mjeseci, početkom kolovoza, a natruhe dobre klape vidjele su se već u pripremnim utakmicama.

Prvo je osvojen Memorijalni turnir "Tomislav Knežević", a posebno se izdvajaju utakmice u Francuskoj gdje su poraženi Cholet i Hapoel Holon, da bi se u finalu dobro držali protiv Le Mansa, ali tu je upisan poraz. Dobre pripreme i fizička sprema morale su se odraditi, s obzirom na igranje na tri fronta. Zato tu treba istaknuti kondicijskog trenera, prof. Bernarda Kotlara i dr. Mladena Srzentića koji su se pobrinuli da ekipa bude pravi stroj, ali i da ne pati od prevelikih ozljeda u toku sezone.

Tako je odlično krenula i natjecateljska sezone, a sve je kulminiralo senzacionalnom pobjedom kod Crvene zvezde u Beogradu, po prvi puta nakon 12 godina. I to još bez najboljeg igrača. Bilo je tu određenih uspona i padova u toku sezone, pa i nevjerojatno naivno izgubljenih utakmica, poput one protiv Budućnosti, dvije upravo protiv protivnika u finalu pa čak i ove posljednje protiv Dinama u četvrtfinalu doigravanja. Međutim, od svih hrvatskih ekipa, Zadar je pokazao najmanje oscilacija i zasluženo se našao na tronu.

Praktički cijelo vrijeme, od polufinalnih dvoboja s Cibonom pa sve do treće utakmice finala, na terenu je proveo nevjerojatni Luka Božić. U prva dva dvoboja odigrao je punu minutažu, čak 85 minuta, a Jusup ga je u posljednjem susretu izvadio iz igre pretkraj dvoboja kako bi dobio ovacije zadarske publike.

Božić se pojavio kao 16-godišnjak koji je ubacio 66 poena u jednoj utakmici seniorske druge lige, nakon čega je uslijedila stepenica više u Zagrebu, a zatim i u Zadru gdje je pokazao da je itekako spreman za najvišu razinu košarke. Odlaskom u Budućnost potpuno se zagubio, a nakon jedne sezone u Podgorici uslijedila je tišina od godinu dana. Već se pisalo da se ostavio košarke, ali on se povukao, šutio i radio u svom Bjelovaru.

Sve je radio sam i kako je rekao "bez ikakve podrške Grada, morao sve raditi na vanjskim terenima". Tri treninga dnevno, iz dana u dan, uvijek spreman kada će ga netko pozvati. I onda se to dogodilo, pozvao ga je upravo "njegov" Jusup u Široki gdje je u ABA ligi 2 bio na prosjeku od 20 koševa.

Dolaskom u Zadar, novi-stari trener imao ga je priliku dovesti barem do kraja kalendarske godine, a zatim i kraja sezone. Ostao je i kada se u klubu pričalo više o financijskim problemima, neisplati plaća igračima, nego o samim igrama terenu. Prvo do kraja Kupa, koji je zaključen tijesnim porazom u četvrtfinalu od Cibone, a zatim nastavljen u preostalim mjesecima. Unatoč odlasku jednog od glavnih igrača Antonija Jordana u Francusku.

U najtežim trenucima upravo se mogu izvući najbolje pouke i pružiti najbolje igre. Ništa ih nije smelo, ništa nije izostajalo, znalo se koji je konačni cilj. Božić je mogao sigurno otići vani na bogatiji ugovor, ali odlučio je ostati i vratiti klubu maksimalno koliko je to mogao. Teško da može više od ovoga.

Ni titule MVP-ja kola Regionalne lige, ni odlične predstave u istoj, nisu mu garantirale mjesto u reprezentaciji. Tako je u veljači izašao popis igrača bez njegovog, na što je Aco Petrović rekao da se ne "uklapa u sustav". Nakon velikog pritiska javnosti, uslijedio je novi poziv, na što je Božić otkazao je svoj nastup. Jedini ispravan odgovor u cijeloj toj situaciji.

I kada mislite da je to sve, dogodi se cijela situacija oko odabira izbornika koja je u ovom trenutku ipak pripala trenutno nedoraslom Josipu Sesar kojeg su televizijske kamere snimile na trećoj utakmici kako pruža ruku i grli upravo MVP-ja finalne serije koji se pokazao kao pravi vođa na terenu, igrač s glavom koja je 100 posto u košarci.

Slijedit će ubrzo novi ciklus gdje će srozana Hrvatska igrati protiv velesila Luksemburga i Irske. Sigurno će se cijela ta situacija pokušati izgladiti, sigurno će se podastirati crveni tepisi i ljubiti noge trenutno najboljem igraču nekog hrvatskog kluba. Nekome tko se do nedavno nije uklapao i bio netko tko bi mogao narušiti kemiju vrlo "uspješne" reprezentacije. Što se promijenilo u zadnjih nekoliko mjeseci? Apsolutno ništa, a ne bi iznenadilo da odgovor za neko novo okupljanje bude potpuno isti. Nitko ga od nas ne bi mogao kriviti za to, iako je i sam rekao da je spreman odazvati se ako bude potreban.

Taj isti "neuklopljeni" koji je svojim trudom, radom i znanjem stigao tu gdje jest, sigurno ne pripada negdje gdje su na funkcijama oni koji, u najboljem slučaju, toga imaju u minimalnoj mjeri.

Istina, titule ne osvaja pojedinac, osvaja ih momčad. Bez odlične sinergije momčadi do titule ne bi došli. Prije svega tu mislimo na Marka Ramljaka koji se vratio u Zadar i svojom nevjerojatnom energijom na obje strane terena vukao kada najboljeg pojedinca nije išlo, posebno tricom u zadnjoj sekundi protiv Cibone. Karla Žganeca koji je konstantno igrao dobro, srčanog Adema Mekića kojeg je od dolaska prije tri mjeseca Jusup pretvorio u obrambenog terijera, Darija Drežnjaka, Juana Davisa, Arijana Lakića, Sanija Čampare, Leona Šantelja pa i zadarskih mladića koji nisu toliko participirali u završnici: Krševana Klarice, Antonija Sikirića i Maksima Matuline.

Naravno, jedan poseban odlomak mora se posvetiti i navijačima. Dan i pol prije početka zadnje utakmice, Višnjik je bio u potpunosti rasprodan, a navijači Zadra nisu ni u najmanjoj mjeri razočarali. Čak štoviše, sjajnim navijanjem nosili su svoju momčad i u trećoj finalnoj utakmici HT Premijer lige. I jača momčad od Splitove, teško bi se nosila s takvim hukom s tribina

Prije toga dva gostovanja na Gripama u velikom broju, sjajan izbor pjesama i još bolje, fer i korektno, navijanje, podsjetile su na neka druga vremena, na vremena kada su u Jazinama padali neki drugi velikani. Bila je ovo još jedna prilika uvjeriti se kolika ljubav i koliki potencijal čuči u svakom pojedinom navijaču, navijaču kojem je košarka i njegov klub u srcu. Sjajna atmosfera iz Krešine dvorane prenijela se na Narodni trg gdje su prvaci dočekani onako kako to i priliči najboljima.

Nadamo se samo da se neće dogoditi kao i ranijih godina, posebno prije dvije, kada je nakon osvajanja naslova postojala prilika za još veći uzlet, ali je nakon svega i svačega ponovno sve krenulo praktički od nule. Možda je malo grubo reći, ali ovakva titula i proslava neće puno značiti, ako se nastavi raditi po istom. No tu već ulazimo u neke druge, nesportske sfere.

Navijačima je sigurno i više nego dosta "kruha i igara", žele financijski stabilan klub koji će imati što reći i na sceni van naše regije. Potencijal je vidljiv i na valu događaja zadnje vrijeme, nadamo se ostvariv. Inicijativa "Grad košarke" dobar je početak, no priča o tome može se ostaviti za neki tekst u budućnosti.

Zaključak svega? Zadar je po prvi puta od legendarne 1986. godine osvojio prvenstvo kada nije imao prednost domaćeg terena prije finala i po prvi puta nije morao igrati majstoricu u osvajanju titule. Osvojio je svoju petu titulu prvaka Hrvatske, a desetu ukupno. Danijel Jusup je vrhunski trener, a nije da to nismo znali i ranije. Luka Božić je ponovno dokazao o kakvoj se igračini radi te da je nepravedno i nerazumljivo zapostavljan u pričama oko reprezentacije.

Hoće li Jusup napustiti klub u slučaju izdašnije ponude? Hoće li Božić otići potražiti priliku u inozemstvo? Već su pokazali i dokazali da "nije u šoldima sve", ali nakon ovakvih igara, nitko im ne bi imao što za zamjeriti. Posebno jer se od hvalospjeva i tapšanja po leđima ne može živjeti.

Nesuđeni i Neuklopljeni - pokazali su kako se to radi.

Photo: Sime Zelic/PIXSELL