'Obitelj' nije zaštitila Livaju, a to možda smeta više od uvreda

Mržnju u cjelovitoj svojoj definiciji jakog osjećaja jake antipatije osjetio je Marko Livaja na svojoj koži u neviđenoj hajci koja je svoju kulminaciju doživjela ponovno na Rujevici. Krenulo je od proslave Kupa kad je nepromišljenim potezom izazvao salvu komentara i reakcija od kojih su neke bile krajnje degutantne. Brzu reakciju tad je imao i HNS, druga obitelj Marka Livaje uz onu prgavu, kad su pokrenuli disciplinski postupak za pjevanje navijačkih pjesama neprimjerenog sadržaja.

Igraj na utakmice Lige nacija na SuperSport.hr (18+ Igraj odgovorno)

No brzina, zapravo ikakva reakcija koja bi imala na težini, izostala je u slučaju kad je Marko Livaja bio žrtva u dresu reprezentacije. Nećemo ponavljati niz degutantnih i skandaloznih uvreda koje je dobivao s tribina dok nitko nije reagirao. Izbornik Zlatko Dalić propustio je zaustaviti trening dok se ne maknu oni koji su sipali žuč na Livaju. Propustila je služba sigurnosti HNS-a reagirati i uputiti redare i policiju da smire situaciju. Uglavnom nitko, ali baš nitko, nije konkretno stao u obranu Livaje pa je on morao 'doć gore' nakon čega su se opet našli oni koji osuđuju posljedicu, a ne uzrok.

Osuđivanje posljedice bez bavljenja uzrokom uvijek je bilo najlakše kad je reprezentacija u pitanju. Traje to godinama i kako se čini kraj se ne nazire. Obitelj je slogan kojim se HNS diči i kojim se pokušava prezentirati javnosti. Obitelj, pa i kad nije funkcionalna, stane iza svog člana u svakom trenutku, a ova to nije napravila.

U trenutku dok su se punili novinski stupci i društvene mreže krajnje degutantnim komentarima i naslovima na reakciju Livaje, HNS je na svojim društvenim mrežama pomalo cinično stavljao objave o odličnoj atmosferi na Rujevici. Kao da nitko nije vidio što se događalo na treningu kad su u Livajinu obranu tek stali prilikom incidenta Ivan Perišić, Mateo Kovačić i Vedran Ćorluka. Obitelj nije bila jedinstvena i nije stala jasno i nedvosmisleno iza Livaje, a to je bila veća uvreda od one koje je čuo s tribina.

Zato se odlučio povući, a Dalić ga je pokušao 24 sata kasno uvjeriti da ostane. Ipak bilo je prekasno jer u 24 sata obitelj nije bila jedinstvena i glasno osudila uvrede upućene svom članu. Pisali su neki, a pišu i danas, kako Livaji nije mjesto u reprezentaciji nakon finala Kupa. Pišu i danas da je teret Daliću pa da je bolje ovako, a sve to uglavnom iz osobnog animoziteta prema Livaji i bez istog žara za osudom uvreda koje dobiva.

Povratkom u Hajduk izazvao je Livaju lavinu podijeljenih reakcija. Za navijače Hajduka je božanstvo, a za druge crvena krpa. Jednima je zasmetalo što je 100 godina klečanja brzo prošlo, drugima što se počelo ostvarivati ono što su željeli, treće je vratio na tribine, i tako u nedogled događanja na koje utjecao njegov povratak u hrvatski nogomet. Livaja je personifikacija Hajduka kakav su navijači godinama sanjali. Navijač kluba koji živi svoje snove, fenomen teško objašnjiv u današnjem nogometu kad može igrati za veća materijalna bogatstva, a njemu je najveće ono biti doma među svojima.

Nećemo se lagati, antagonizam prema nogometnom jugu traje godinama i priči koja za druge prkosi svakoj logici gdje se pune stadioni i živi klub iako nema rezultata, dok drugi ni s Ligom prvaka i titulama ne mogu napraviti isto. Taj antagonizam porastao je povratkom Livaje, a onda i njegovim ostankom jer se počela i ostvarivati želja rivala o jačem Hajduku. Imao je Livaja u tom dijeljenju ljubavi reakcija i poteza koji nisu na primjer sportašu i čime se pojačavala netrpeljivost s navijačima drugih klubova, a koje su sad eskalirale na drugu razinu. Iz nekog razloga, u manjku vlastitog identiteta ili nečeg drugo, Riječani su najglasniji u vrijeđanju Livaju i u mržnji prema Hajduku. Grad je to u kojem cijeli kafić pjeva 'umri Livaja' i to se propusti u javnosti osuditi, a onda se dogodi i ovaj posljednji incident na Rujevici.

Iako vlada u javnosti suprotno mišljenje, Livaja je tip s čeličnim živcima. Vidi se to primjerice na strpljenju koje ima kad ga okruže navijači željni zajedničke fotografije ili autograma, a takve situacije nisu rijetkost diljem Hrvatske. No isto tako je i tip koji ne savija kičmu ni pred kim i ne trpi nepravdu, a još manje uvrede u kojima se spominje obitelj. Zato se i odlučio vratiti doma u obitelj koja stoji iza njega kad već ova koja se svojim zajedništvom diči nije.

Zajedništvo hrvatske nogometne obitelji ovim događajima dovedeno je pod veliki upitnik. Novi frontovi se otvaraju, a narušeni odnosi spuštaju na još niže razine. Bez da se poetski i epitetima kiti te da se vade paralele s nekim drugim slučajevima ili nagađa što bi bilo, kad bi bilo u nekom drugom gradu i s drugim igračem u istoj situaciji, ovo što se dogodilo na Rujevici i epilog tog incidenta veliki je poraz HNS-a. 

FOTO: HINA/ Mario STRMOTIĆ