Preko Alpa do pobjedničkog ritma

Već mjesecima bez pobjede - detalj s utakmice protiv Njemačke (Snimio: Dražen Patarčić)

Uvertira susreta Austrija - Hrvatska bila je više nego sjajna, mlada je "vatrena eskadrila" protutnjala Austrijom, zabilježivši pobjedu od 3:1. Sada se isto očekuje od "staraca". Koji će protiv uvijek neugodnih, borbenih i krajnje discipliniranih Austrijanaca, koje vodi Otto Barić, konačno pokušati iskopati tu toliko željenu pobjedu, za podizanje samopouzdanja na višu razinu. Jasno, prvi zaključak je da smo bolji, vjerojatno daleko bolji i kvalitetniji od susjeda, ali nitko se ne zavarava kako nas očekuje "laganica".

Na klupama sjede dva Hrvata, Barić i Miroslav Blažević. Simbolična je njihova pozicija, i kada se govori o međusobnom odnosu i odnosu prema svojim "postrojbama". Danas su Ćiro i Otto, barem tako tvrde, u "korektnim odnosima", iako je u to malo teže povjerovati. Radi se o karakterima koji uvijek žele biti u centru pažnje, ne priznaju "prvoga do", već je uvijek najvažnije da su baš oni najviše potencirani. Nekada su zajedno radili u nacionalnoj momčadi, potom su se "gađali " verbalnim projektilima, sada je, navodno, sve u najboljem redu. Obojica žarko žele pobjedu, zbog dva istovjetna razloga. Prvi je jasan, radi se o trenerskom prestižu, koji obojica žele. Možete zamisliti kakve bi hvalospjeve sami sebi lijepili Ćiro i Otto ako bi se osladili pobjedom. No, postoji još jedna komponenta. Naime, i Hrvatska i Austrija konačno bi "nekoga morali pobijediti". Nama, to je valjda svim poznato, pobjeda treba kao suho zlato, jer se više i ne sjećamo kada smo nekoga dobili. A nikoga previše ne zanimaju dobre i kvalitetne igre, pa makar i protiv respektabilnih protivnika (Španjolska, Njemačka), budući se u sportu možete hraniti jedino pobjedama. Austrijanci također rijetko upisuju "tri boda", ali kod njih je ipak pritisak daleko manji. Oni su "hladniji", tamo nitko pod svaku cijenu ne traži trijumf, jer da je tako, Barić bi odavno odletio s klupe. Kod nas, pogotovo u ovakvim, "laganim" susretima, narod očekuje samo i jedino slavlje.

Ivica Vastić - “Bog Austrije” (Snimio: Dražen Patarčić)

Opet Hrvatska neće biti kompletna, nedostajat će, u prvom redu Davor Šuker i Robert Jarni. Ipak, možda to i nije tako loše, jer Ćiro ima priliku testirati Milana Rapaića u napadu, i Roberta Kovača (iako je on to već igrao), na lijevom boku. Sve ostalo je, manje ili više, očekivano, jedino se opet Mario Stanić seli bliže protivničkom golu. Uostalom, bez obzira na sastav, imamo pravo očekivati pobjedu. Bilo bi glupo reći "očekuje nas težak posao, važno je da ne izgubimo", jer to nije istina. Po svemu, ali baš po svemu, mi smo daleko jači od Austrijanaca. Možda ne u toj jednoj utakmici, u tih 90 minuta, ali po rejtingu i klasi svakako. A, opet, Austrijanci će sigurno biti motivirani, jako motivirani, pogotovo nakon dobre igre protiv Švedske.

Što je spremio “Otto Maximal”? (Snimio: Dražen Patarčić)

Barić im je sigurno "objasnio" koliko bi eventualna pobjeda bila vrijedna za njih. Nezgodni su, uvijek se u njihovim igrama osjeća štih "njemačke škole nogometa". Krajnja disciplina, odgovornost prema igri i zadacima, striktno poštivanje dogovorenog, to je otprilike Austrija. Kreativnost? Ima i toga, a tu opet dolazimo do simbolike. Najkreativniji, ako ga tako možemo nazvati, igrač je naš Ivica Vastić. Momak koji nije bio dovoljno dobar za naš nogomet (Hajduk) našao je sreću u Austriji. Slobodno se može konstatirati da ima status idola, njegov kredibilitet je ogroman. Od njega Austrijanci očekuju najveći motiv, najveću opasnost za "Croate". Nije nelogično, jer je Vastić i u dresu Sturma, u Ligi prvaka, protiv Croatije igrao sjajno, motivirano i - opasno.

Ponovit ćemo još jednom, Bariću i Vastiću usprkos, sve ovisi o nama. Ako se postavimo kako trebamo (moramo), ako zaigramo u skladu s mogućnostima, Beč ćemo, uvjereni smo, pamtiti po pobjedi. Nije nikakva demagogija, ali "jači smo za 2 komada". Uz uvjet da budemo pravi, da sve ne shvatimo kao "zezanciju", jer Austrijanci nam to neće oprostiti. Sve u svemu, mogli bismo pogledati lijep i zanimljiv susret, kojim bi, ako se nas pita, Hrvatska trebala upisati "tri boda" za novi nastavak serije uspjeha. Najsretniji će, vjerujte, nakon svega biti naš dragi i nezamjenjivi Ćiro...